Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodila Mirela Holy, zastupnica SDP-a u Saboru Hrvatske
Dan 1. (25. lipnja 2011., subota)
Osvanuo je Dan državnosti. S obzirom na činjenicu da se ove godine slavila dvadeseta godišnjica otkako je Hrvatski sabor 25. lipnja 1991. godine donio Odluku o početku postupka o razdruživanju Hrvatske od drugih republika SFRJ te izglasao Deklaraciju o proglašenju samostalne i suverene Republike Hrvatske, svi mediji, i oni tiskani i oni elektronički, najveći dio svog informativnog prostora posvetili su upravo obilježavanju ovog politički iznimno važnog datuma. U političkom smislu ovaj je dan obilježilo podsjećanje na sve ono što se u Hrvatskoj i Hrvatskoj dogodilo u proteklih dvadeset godina, s posebnim naglaskom na
Domovinski rat i borbu za nezavisnost, skori završetak pregovora između Hrvatske i EU i činjenicu da bi za dvije godine Hrvatska trebala postati 28. članica Europske Unije, podsjećanje na to da je Hrvatska danas članica NATO-a…
Zbog toga su se vodeći/e političari i političarke rastrčali/e po Hrvatskoj od Zagreba do Vukovara i ispunili/e dan polaganjem vijenaca, prisustvovanjem misama za Domovinu, sudjelovanjem na svečanoj sjednici Vlade, proslavama u Vukovaru i Zagrebu… Politička podijeljenost Hrvatske na 20. rođendan Hrvatske nije bila vidljiva samo fizičkom razdvojenošću proslave Predsjednika RH i predsjednice Vlade, već i političkim porukama koje su tri najvažnije političke osobe Hrvatske poslale umornoj i politikom sitoj hrvatskoj javnosti. Dok je premijerka koristila frišku čestitku iz Brisela i najavu da će se 30. lipnja za Hrvatsku zaključiti dugotrajni i iscrpljujući pregovori za vlastitu (pred)izbornu samopromociju, a predsjednik Josipović upozorio da se hrvatsko domoljublje više ne može iskazivati verbalno, već radom na gospodarskom oporavku, predsjednik Hrvatskog sabora odao je počast trenutnoj Vladi, ali i svim drugim Vladama koje su omogućile da Hrvatska kroz godinu dvije uđe kroz dveri Europske Unije. No, 'obični/e' građani/ke Hrvatske, za razliku od političara/ki, nisu pokazali/e ni petinu entuzijazma za proslavu 20. rođendana Hrvatske. Mnogi/e nisu ni znali/e koji se praznik slavi već su ovaj tjedan ispunjen sa čak tri državna praznika iskoristili/e za odlazak na jug, ili kupanje na lokalnim kontinentalnim kupalištima. Je li to znak depolitizacije i normalizacije Hrvatske, ili pak opće političke apatije? Vrijeme će pokazati, ali jako skoro jer izbori se bliže…..
Dan 2. (26. lipnja 2011., nedjelja)
Dan sam započela kasno, probudila sam se iza 10 sati i ležerno počela odrađivati kućanske poslove kako bih spremno dočekala prijatelje koji su dolazili na ručak. Cijeli dan je prošao ugodno i ležerno, u opuštenom razgovoru s prijateljima, uživanju u hrani, igranju sa psima… Nakon njihovog odlaska upalila sam televizor… i saznala da se u Hrvatskoj ni u lijenu nedjelju u gospodarsko-političkom smislu nije dogodilo ništa novo i ništa neočekivano. Opet novi detalji sada već pomalo ustajalog korupcijskog skandala povezanog s drugim krugom privatizacije INA-e. Mediji su ponovno sustavno briefirani iz dobro obaviještenih krugova u Državnom odvjetništvu i USKOK-u pa su svjetlo dana napokon ugledali još nedavno super tajni detalji vezani uz predaju – nepredaju upravljačkih prava MOL-u. Domaći korupcijski skandal sada već poprima prilično jasne međunarodne konture jer ako se dokaže da je bivši premijer Ivo Sanader primio mito od predsjednika Uprave Mola Zoltana Hernadija može doći i do osude Hernadija, a time i MOL-a. No i prije takvog eventualnog raspleta ovog skandala, možemo očekivati natezanje između Vlade i MOL-a u vezi upravljačkih prava koje će se obilato koristiti u HDZ-ove predizborne svrhe u kontekstu izgradnje imidža premijerke kao odlučne ratnice za hrvatske vitalne energetske interese. Rado će se, pak, u vladajućoj stranci zaboraviti na ulizički karakter prve suradnice sada omraženog ex-premijera i njena donedavno omiljena poštapalica: 'Kud Ivo, tud ja!'. Nadajmo se da će se to premijerkino obećanje uskoro i obistiniti.
Dan 3. (27. lipnja 2011., ponedjeljak)
Čini se da su nakon dvadeset dana agonije i neizvjesnosti obitelji nestale sedamnaestogodišnjakinje Antonije Bilić potvrđene najgore slutnje i strahovi, odnosno da je osuđeni silovatelj Dragan Paravinja ubio nesretnu djevojku. I dok snage policije i GSS-a češljaju teren u potrazi za tijelom nesretne Antonije, već su počela prepucavanja između ministarstava u Hrvatskoj i Srbiji o tome
Antonija Bilić
čija je aljkavost, u stvari, dovela do vjerojatne smrti nesretne djevojke. Nakon što je javnost ostala zgrožena nad činjenicom da je osuđeni monstrum godinama živio i radio u Hrvatskoj, iako je pravomoćno osuđen za silovanje i pokušaj silovanja u Srbiji te bio tražen putem međunarodnih tjeralica, hrvatsko Ministarstvo pravosuđa prebacilo je odgovornost na srpsku stranu tvrdnjom da srpsko Ministarstvo pravosuđa nije tražilo da Paravinja kaznu za silovanje odsluži u Hrvatskoj te da nije tražilo njegovo izručenje. Hrvatsko Ministarstvo ipak priznaje da čak da Srbija i je tražila njegovo izručenje, do njega ne bi došlo zbog toga što Paravinja ima hrvatsko državljanstvo. Ovo je, a imajući na umu činjenicu da ovo nije ni prvi ni jedini slučaj da naknadno doznajemo se Hrvatskom slobodno šeću opasni kriminalci, ubojice, pa čak i ratni zločinci, traženi i osuđeni u drugim državama, doista zastrašujuća spoznaja koja nužno dovodi do pitanja koliko su ljudi u Hrvatskoj uopće sigurni. Jer ako činjenica posjedovanja hrvatskog državljanstva po pitanju slobode takvih pojedinaca u tolikoj mjeri preteže nad činjenicom da se radi o osobama koje predstavljaju opasnost za sve druge članove/ice društva i zajednicu općenito, moramo preispitati je li pravi smisao takvih zakona u stvari štititi kriminalce. Neosporna je činjenica da bi Antonija Bilić danas bila živa da je represivni aparat u Hrvatskoj odradio svoj posao. Možemo se samo nadati da je Antonijina nesreća zadnji slučaj stradanja nevinih civila zbog nefunkcioniranja represivnog sustava.
Dan 4. (28. lipnja 2011., utorak)
U stranačkim obavezama ispunjen dan ušla sam pod svježim dojmom sinoćnje večere s austrijskim kolegicama i kolegama zastupnicima i zastupnicama
iz koruške sestrinske socijaldemokratske stranke. Iako su preliminarno iskazali/e interes za razgovor na temu NE Krško, a s obzirom na to da se koruški socijaldemokrati/kinje zalažu za zatvaranje nuklearke, tijekom večere ova se tema nije uopće spomenula. Pretpostavljam da su austrijski/e socijaldemokrati/kinje odustali/e od ove teme zbog našeg jasno izraženog stava protiv zatvaranja NE Krško prije isteka njenog radnog vijeka, ali uz insistiranje na strogom poštivanju maksimalnih sigurnosnih standarda i protokola postupanja. Dan sam započela sjednicom Savjeta za ljudska prava i civilno društvo koji vodi kolega Šime Lučin, a na kojoj smo razgovarali/e o cijelom nizu tema: kršenju prava žrtava ratnih zločina, pravima LGBT osoba, problemima nacionalnih manjina te o problemima temeljne sigurnosti hrvatskih građana/ki u svjetlu nedavnog žalosnog primjera pogibije Antonije Bilić. Nakon Savjeta krenula sam put Trogira jer sam u Segetu Donjem u večernjim satima imala tribinu na temu devastacije pomorskog dobra. Ova je tema vitalno važna, posebice ukoliko budu usvojene izmjene Zakona o prostornom uređenju i gradnji te Zakon o postupanju s nezakonitim zgradama. Rasprava na tribini je bila dinamična i kvalitetna pa je bilo lakše prihvatiti činjenicu da ću se u Zagreb vratiti u ranim jutarnjim satima.
Dan 5. (29. lipnja 2011., srijeda)
Srijeda je dan kojim počinje saborski tjedan pa sam se nakon kraćeg sna uputila u Sabor. Sjednica je počela točkama o kojima nisam planirala raspravljati pa sam jutro iskoristila za pisana zastupnička pitanja, inače jedan od najsnažnijih instrumenata koja stoje na raspolaganju saborskim zastupnicima/ama za kontrolu rada izvršne vlasti, komunikaciju s građanima/kama te pripremu rasprava o zakonima i izvješćima koji će uskoro biti plenarno raspravljeni. Objavljeni su prvi preliminarni rezultati nedavno provedenog Popisa stanovništva prema kojem u Hrvatskoj živi približno isti broj ljudi kao prije deset godina. Nadajmo se da će ovi podaci biti korisno upotrebljeni, za realizaciju realnih i utemeljenih politika i programa koji Hrvatsku mogu izvući iz gospodarskog i socijalnog gliba u kojem se nalazimo već godinama.
Dan 6. (30. lipnja 2011., četvrtak)
Premijerka Kosor ponovno reagira poput uvrijeđene frajle jer se Zoran Milanović usudio upozoriti da je apsolutno neprihvatljivo i protivno svim
Jadranka Kosor
načelima demokratskih država s trodiobom izvršne, zakonodavne i sudske vlasti da se premijerka sastaje i dogovara s čelnim ljudima DORH-a o postupanju u vezi tajne istrage koja je u tijeku, i u kojoj je, da stvar bude još teža, Vlada jedna od stranki u postupku. Gospođa Kosor misli da ona može oplesti svakakvim, pa i najtežim riječima po svima, no ukoliko se bilo tko usudi kritizirati njeno postupanje, e onda se tu radi o vrijeđanju njenog dostojanstva, vrijeđanju nje kao žene i sl. Najviše me se dojmio njen svježi komentar na Zorana Milanovića, citiram: 'On ne razumije ono što mi radimo. Osoba s tolikim ambicijama morala bi imati nešto više znanja, više poštovanja prema drugim ljudima i tuđem poslu.', kaže premijerka koju iz ureda Europske komisije, potaknuti njenim najavama da će upravo ona potpisati pristupni ugovor, upozoravaju da, citiram: '… prema hrvatskom zakonodavstvu međunarodne ugovore potpisuje predsjednik ili imenuje opunomoćenika...' Toliko o njenoj ambiciji, njenom znanju i poštovanju drugih i njihovog posla. Pitam se tko tu što ne razumije i tko je neuravnoteženo ambiciozan.
Dan 7. (01. srpnja 2011., petak)
Posljednji dan službeno radnog tjedna počela sam u Saboru sastancima s građanima u vezi sustavnog opstruiranja projekata obnovljivih izvora energije te pravne nejednakosti građana i građanki Hrvatske koju će prouzročiti usvajanje Zakona o postupanju s nezakonitim zgradama. Ovaj saborski tjedan obilježile su rasprave o Izvješćima pravobranitelja pa smo danas, zadnji dan ovotjednog zasjedanja, raspravili i usvojili Izvješće o radu ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u 2010. godini. I imali prilike, nažalost, čuti takve izjave pojedinih zastupnica i zastupnika s desnice koje su pokazale da uopće ne razumiju problematiku ravnopravnosti spolova i ljudskih prava. Time su se direktno nadovezali na apsurdno priopćenje Komisije Iustitia et pax o tzv. 'netrpeljivosti prema katolicima' kojima se biskupi žale da država nije štitila njihova prava kada su nedavno bili opravdano kritizirani od strane civilnog sektora i medija zbog svojih homofobnih izjava u stilu 'pederi su dobili što su tražili', a čime su potpuno suprotno Isusovom učenju širili ideje da je nasilje prema seksualnim manjinama, u stvari, društveno prihvatljivo. I to, svima je jasno, a suprotno današnjim tvrdnjama teologa Adalberta Rebića, nipošto nije izjašnjavanje u duhu katoličke vjere i katoličkog nauka. Žalosno je da oni koji bi trebali zagovarati ljubav i jednakost sviju pred Bogom i svijetom, nisu u stanju razumjeti da davanje prava manjinama nipošto ne znači ugrožavanje prava većine. Nadam se, barem, da se radi o neznanju, a ne o namjernoj i svjesnoj diskriminaciji onih koji im nisu po volji.
Dan 1. (25. lipnja 2011., subota)
Osvanuo je Dan državnosti. S obzirom na činjenicu da se ove godine slavila dvadeseta godišnjica otkako je Hrvatski sabor 25. lipnja 1991. godine donio Odluku o početku postupka o razdruživanju Hrvatske od drugih republika SFRJ te izglasao Deklaraciju o proglašenju samostalne i suverene Republike Hrvatske, svi mediji, i oni tiskani i oni elektronički, najveći dio svog informativnog prostora posvetili su upravo obilježavanju ovog politički iznimno važnog datuma. U političkom smislu ovaj je dan obilježilo podsjećanje na sve ono što se u Hrvatskoj i Hrvatskoj dogodilo u proteklih dvadeset godina, s posebnim naglaskom na
Domovinski rat i borbu za nezavisnost, skori završetak pregovora između Hrvatske i EU i činjenicu da bi za dvije godine Hrvatska trebala postati 28. članica Europske Unije, podsjećanje na to da je Hrvatska danas članica NATO-a…
Politička podijeljenost Hrvatske na 20. rođendan nije bila vidljiva samo fizičkom razdvojenošću proslave Predsjednika RH i predsjednice Vlade, već i političkim porukama koje su tri najvažnije političke osobe Hrvatske poslale umornoj i politikom sitoj hrvatskoj javnosti.
Zbog toga su se vodeći/e političari i političarke rastrčali/e po Hrvatskoj od Zagreba do Vukovara i ispunili/e dan polaganjem vijenaca, prisustvovanjem misama za Domovinu, sudjelovanjem na svečanoj sjednici Vlade, proslavama u Vukovaru i Zagrebu… Politička podijeljenost Hrvatske na 20. rođendan Hrvatske nije bila vidljiva samo fizičkom razdvojenošću proslave Predsjednika RH i predsjednice Vlade, već i političkim porukama koje su tri najvažnije političke osobe Hrvatske poslale umornoj i politikom sitoj hrvatskoj javnosti. Dok je premijerka koristila frišku čestitku iz Brisela i najavu da će se 30. lipnja za Hrvatsku zaključiti dugotrajni i iscrpljujući pregovori za vlastitu (pred)izbornu samopromociju, a predsjednik Josipović upozorio da se hrvatsko domoljublje više ne može iskazivati verbalno, već radom na gospodarskom oporavku, predsjednik Hrvatskog sabora odao je počast trenutnoj Vladi, ali i svim drugim Vladama koje su omogućile da Hrvatska kroz godinu dvije uđe kroz dveri Europske Unije. No, 'obični/e' građani/ke Hrvatske, za razliku od političara/ki, nisu pokazali/e ni petinu entuzijazma za proslavu 20. rođendana Hrvatske. Mnogi/e nisu ni znali/e koji se praznik slavi već su ovaj tjedan ispunjen sa čak tri državna praznika iskoristili/e za odlazak na jug, ili kupanje na lokalnim kontinentalnim kupalištima. Je li to znak depolitizacije i normalizacije Hrvatske, ili pak opće političke apatije? Vrijeme će pokazati, ali jako skoro jer izbori se bliže…..
Dan 2. (26. lipnja 2011., nedjelja)
Dan sam započela kasno, probudila sam se iza 10 sati i ležerno počela odrađivati kućanske poslove kako bih spremno dočekala prijatelje koji su dolazili na ručak. Cijeli dan je prošao ugodno i ležerno, u opuštenom razgovoru s prijateljima, uživanju u hrani, igranju sa psima… Nakon njihovog odlaska upalila sam televizor… i saznala da se u Hrvatskoj ni u lijenu nedjelju u gospodarsko-političkom smislu nije dogodilo ništa novo i ništa neočekivano. Opet novi detalji sada već pomalo ustajalog korupcijskog skandala povezanog s drugim krugom privatizacije INA-e. Mediji su ponovno sustavno briefirani iz dobro obaviještenih krugova u Državnom odvjetništvu i USKOK-u pa su svjetlo dana napokon ugledali još nedavno super tajni detalji vezani uz predaju – nepredaju upravljačkih prava MOL-u. Domaći korupcijski skandal sada već poprima prilično jasne međunarodne konture jer ako se dokaže da je bivši premijer Ivo Sanader primio mito od predsjednika Uprave Mola Zoltana Hernadija može doći i do osude Hernadija, a time i MOL-a. No i prije takvog eventualnog raspleta ovog skandala, možemo očekivati natezanje između Vlade i MOL-a u vezi upravljačkih prava koje će se obilato koristiti u HDZ-ove predizborne svrhe u kontekstu izgradnje imidža premijerke kao odlučne ratnice za hrvatske vitalne energetske interese. Rado će se, pak, u vladajućoj stranci zaboraviti na ulizički karakter prve suradnice sada omraženog ex-premijera i njena donedavno omiljena poštapalica: 'Kud Ivo, tud ja!'. Nadajmo se da će se to premijerkino obećanje uskoro i obistiniti.
Dan 3. (27. lipnja 2011., ponedjeljak)
Čini se da su nakon dvadeset dana agonije i neizvjesnosti obitelji nestale sedamnaestogodišnjakinje Antonije Bilić potvrđene najgore slutnje i strahovi, odnosno da je osuđeni silovatelj Dragan Paravinja ubio nesretnu djevojku. I dok snage policije i GSS-a češljaju teren u potrazi za tijelom nesretne Antonije, već su počela prepucavanja između ministarstava u Hrvatskoj i Srbiji o tome
čija je aljkavost, u stvari, dovela do vjerojatne smrti nesretne djevojke. Nakon što je javnost ostala zgrožena nad činjenicom da je osuđeni monstrum godinama živio i radio u Hrvatskoj, iako je pravomoćno osuđen za silovanje i pokušaj silovanja u Srbiji te bio tražen putem međunarodnih tjeralica, hrvatsko Ministarstvo pravosuđa prebacilo je odgovornost na srpsku stranu tvrdnjom da srpsko Ministarstvo pravosuđa nije tražilo da Paravinja kaznu za silovanje odsluži u Hrvatskoj te da nije tražilo njegovo izručenje. Hrvatsko Ministarstvo ipak priznaje da čak da Srbija i je tražila njegovo izručenje, do njega ne bi došlo zbog toga što Paravinja ima hrvatsko državljanstvo. Ovo je, a imajući na umu činjenicu da ovo nije ni prvi ni jedini slučaj da naknadno doznajemo se Hrvatskom slobodno šeću opasni kriminalci, ubojice, pa čak i ratni zločinci, traženi i osuđeni u drugim državama, doista zastrašujuća spoznaja koja nužno dovodi do pitanja koliko su ljudi u Hrvatskoj uopće sigurni. Jer ako činjenica posjedovanja hrvatskog državljanstva po pitanju slobode takvih pojedinaca u tolikoj mjeri preteže nad činjenicom da se radi o osobama koje predstavljaju opasnost za sve druge članove/ice društva i zajednicu općenito, moramo preispitati je li pravi smisao takvih zakona u stvari štititi kriminalce. Neosporna je činjenica da bi Antonija Bilić danas bila živa da je represivni aparat u Hrvatskoj odradio svoj posao. Možemo se samo nadati da je Antonijina nesreća zadnji slučaj stradanja nevinih civila zbog nefunkcioniranja represivnog sustava.
Dan 4. (28. lipnja 2011., utorak)
U stranačkim obavezama ispunjen dan ušla sam pod svježim dojmom sinoćnje večere s austrijskim kolegicama i kolegama zastupnicima i zastupnicama
Neosporna je činjenica da bi Antonija Bilić danas bila živa da je represivni aparat u Hrvatskoj odradio svoj posao.
iz koruške sestrinske socijaldemokratske stranke. Iako su preliminarno iskazali/e interes za razgovor na temu NE Krško, a s obzirom na to da se koruški socijaldemokrati/kinje zalažu za zatvaranje nuklearke, tijekom večere ova se tema nije uopće spomenula. Pretpostavljam da su austrijski/e socijaldemokrati/kinje odustali/e od ove teme zbog našeg jasno izraženog stava protiv zatvaranja NE Krško prije isteka njenog radnog vijeka, ali uz insistiranje na strogom poštivanju maksimalnih sigurnosnih standarda i protokola postupanja. Dan sam započela sjednicom Savjeta za ljudska prava i civilno društvo koji vodi kolega Šime Lučin, a na kojoj smo razgovarali/e o cijelom nizu tema: kršenju prava žrtava ratnih zločina, pravima LGBT osoba, problemima nacionalnih manjina te o problemima temeljne sigurnosti hrvatskih građana/ki u svjetlu nedavnog žalosnog primjera pogibije Antonije Bilić. Nakon Savjeta krenula sam put Trogira jer sam u Segetu Donjem u večernjim satima imala tribinu na temu devastacije pomorskog dobra. Ova je tema vitalno važna, posebice ukoliko budu usvojene izmjene Zakona o prostornom uređenju i gradnji te Zakon o postupanju s nezakonitim zgradama. Rasprava na tribini je bila dinamična i kvalitetna pa je bilo lakše prihvatiti činjenicu da ću se u Zagreb vratiti u ranim jutarnjim satima.
Dan 5. (29. lipnja 2011., srijeda)
Srijeda je dan kojim počinje saborski tjedan pa sam se nakon kraćeg sna uputila u Sabor. Sjednica je počela točkama o kojima nisam planirala raspravljati pa sam jutro iskoristila za pisana zastupnička pitanja, inače jedan od najsnažnijih instrumenata koja stoje na raspolaganju saborskim zastupnicima/ama za kontrolu rada izvršne vlasti, komunikaciju s građanima/kama te pripremu rasprava o zakonima i izvješćima koji će uskoro biti plenarno raspravljeni. Objavljeni su prvi preliminarni rezultati nedavno provedenog Popisa stanovništva prema kojem u Hrvatskoj živi približno isti broj ljudi kao prije deset godina. Nadajmo se da će ovi podaci biti korisno upotrebljeni, za realizaciju realnih i utemeljenih politika i programa koji Hrvatsku mogu izvući iz gospodarskog i socijalnog gliba u kojem se nalazimo već godinama.
Dan 6. (30. lipnja 2011., četvrtak)
Premijerka Kosor ponovno reagira poput uvrijeđene frajle jer se Zoran Milanović usudio upozoriti da je apsolutno neprihvatljivo i protivno svim
načelima demokratskih država s trodiobom izvršne, zakonodavne i sudske vlasti da se premijerka sastaje i dogovara s čelnim ljudima DORH-a o postupanju u vezi tajne istrage koja je u tijeku, i u kojoj je, da stvar bude još teža, Vlada jedna od stranki u postupku. Gospođa Kosor misli da ona može oplesti svakakvim, pa i najtežim riječima po svima, no ukoliko se bilo tko usudi kritizirati njeno postupanje, e onda se tu radi o vrijeđanju njenog dostojanstva, vrijeđanju nje kao žene i sl. Najviše me se dojmio njen svježi komentar na Zorana Milanovića, citiram: 'On ne razumije ono što mi radimo. Osoba s tolikim ambicijama morala bi imati nešto više znanja, više poštovanja prema drugim ljudima i tuđem poslu.', kaže premijerka koju iz ureda Europske komisije, potaknuti njenim najavama da će upravo ona potpisati pristupni ugovor, upozoravaju da, citiram: '… prema hrvatskom zakonodavstvu međunarodne ugovore potpisuje predsjednik ili imenuje opunomoćenika...' Toliko o njenoj ambiciji, njenom znanju i poštovanju drugih i njihovog posla. Pitam se tko tu što ne razumije i tko je neuravnoteženo ambiciozan.
Dan 7. (01. srpnja 2011., petak)
Posljednji dan službeno radnog tjedna počela sam u Saboru sastancima s građanima u vezi sustavnog opstruiranja projekata obnovljivih izvora energije te pravne nejednakosti građana i građanki Hrvatske koju će prouzročiti usvajanje Zakona o postupanju s nezakonitim zgradama. Ovaj saborski tjedan obilježile su rasprave o Izvješćima pravobranitelja pa smo danas, zadnji dan ovotjednog zasjedanja, raspravili i usvojili Izvješće o radu ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u 2010. godini. I imali prilike, nažalost, čuti takve izjave pojedinih zastupnica i zastupnika s desnice koje su pokazale da uopće ne razumiju problematiku ravnopravnosti spolova i ljudskih prava. Time su se direktno nadovezali na apsurdno priopćenje Komisije Iustitia et pax o tzv. 'netrpeljivosti prema katolicima' kojima se biskupi žale da država nije štitila njihova prava kada su nedavno bili opravdano kritizirani od strane civilnog sektora i medija zbog svojih homofobnih izjava u stilu 'pederi su dobili što su tražili', a čime su potpuno suprotno Isusovom učenju širili ideje da je nasilje prema seksualnim manjinama, u stvari, društveno prihvatljivo. I to, svima je jasno, a suprotno današnjim tvrdnjama teologa Adalberta Rebića, nipošto nije izjašnjavanje u duhu katoličke vjere i katoličkog nauka. Žalosno je da oni koji bi trebali zagovarati ljubav i jednakost sviju pred Bogom i svijetom, nisu u stanju razumjeti da davanje prava manjinama nipošto ne znači ugrožavanje prava većine. Nadam se, barem, da se radi o neznanju, a ne o namjernoj i svjesnoj diskriminaciji onih koji im nisu po volji.
