26. prosinca 2009.
Izborna šutnja? Nekad je dobra za odmorit se od izborne halabuke. Ako je uopće ima. Ove sam izbore pratio sa strane i činili su mi se dosadnijim nego ikada. Ili su svi izbori takvi? Samo kad smo unutar kampanje neskromno mislimo da se cijeli svijet vrti oko izbora. Vidjet ćemo sutra. Ono što znam iz praktičnog iskustva jest da me susjedi, ali i nepoznati ljudi na cesti pitaju tko će biti predsjednik ili čak za koga glasati. Dakle nisu se jasno profilirali favoriti, osim Ive Josipovića na ljevici, koji prema svim anketama uvjerljivo vodi. Desnica se podijelila na četiri kandidata i bitka za drugo mjesto će biti neizvjesna do samog kraja…
27. prosinca 2009.
Ružan i kišan dan za izbore. Pa nekako takvo i glasanje na biračkom mjestu. Nema puno ljudi. Kroz dan stižu vijest o porazno niskoj izlaznosti. Potvrda da je kampanja bila iznimno dosadna. Svi čekaju sedam sati i prve rezultate izlaznih anketa. Makar to predstavlja kršenje izborne šutnje prema važećem zakonu o izboru predsjednika republike – razlog više da se cijelo izborno zakonodavstvo detaljno pretrese i uskladi. Jer jedno vrijedi za parlamentarne, drugo za predsjedničke izbore. Nije niti čudo, kada je ovaj zakon pisan u 20. stoljeću. Netko je zajedljivo primijetio – je li netko Google obavijestio o izbornoj šutnji? I tada u sedam prvi šok – ne od rezultata. Bar meni osobno, jer sam odavno napisao da bi Bandić uz Josipovića mogao u prvi krug. Nego od HTV-a koji je toliko profesionalno pao da su si priuštili ukrasti skupo plaćene rezultate izlaznih anketa Nove TV i RTL-a. I čak ih pritom nisu korektno niti citirali. Nepotrebno i totalno amaterski. Odlazim u redakciju 24sata jer za zadnja izdanja moram pisati novu kolumnu o izborima. Moram pohvaliti kolegu Ratka Mačeka, koji je uzdajući se u infrastrukturu HDZ-a i svoje znanje, uspio dovesti Andriju Hebranga do trećeg mjesta u trci. Pa čak u jednom trenutku se činilo da ima šanse za drugi krug. Što je s ovakvim kandidatom, makar u zadnjem dijelu kampanje bio iznimno duhovit, bila nemoguća misija. Svi ostali su platili danak prije svega lošim kampanjama – Bandića je spasila njegova energija i stabilno biračko tijelo – sve ono što je nedostajalo Nadanu Vidoševiću da uđe u drugi krug.
28. prosinca 2009.
Hrvatska u šoku? Milan Bandić u drugom krugu? Počinje rat – vrište naslovnice! Ako birači dosad nisu znali da su predsjednički izbori, od danas to zasigurno znaju. Bandić je tema broj jedan svakog razgovora. Pa i mojih. Telefoni ne prestaju zvoniti – svi traže nekakvu izjavu, intervju, gostovanje. Čini mi se da će ovo biti vrlo dug i naporan dan. Iako na ljevici i dijelu medija prevladava euforija izbornim rezultatom Ive Josipovića, ipak je potrebno stati na loptu i hladno zaključiti da kampanja tek počinje. Što su pokazale i prvi govori dvojice kandidata. Svjetlo i tama, pomalo biblijski odabir Josipovića, netipično za stranu ljevice, te izravan udarac daljinskim upravljačem Milana Bandića prema Zoranu Milanoviću kao mentoru Josipovića. Ali nije sve do kandidata. Veliku odluku mora donijeti Jadranka Kosor, predsjednica HDZ-a – hoće li tiho podržati Milana Bandića ili neće napraviti ništa? Javno ga ne može podržati jer je imala službenog kandidata koji je poražen i time bi samo napravila medvjeđu uslugu sebi, ali i Bandiću jer bi mobilizirala ljevicu za glasanje protiv. Bandić mora pokušati mobilizirati desnicu i ako mu to uspije sve je moguće. Zato i vjerujem da će izlaznost u drugom krugu biti veća od prvog. I više će se glasati protiv nego za. Nažalost, uvijek u presudnim trenucima nekako glasamo protiv…
29. prosinca 2009.
Predsjednik na odlasku Stjepan Mesić, za razliku od predsjednice vlade Jadranke Kosor, otvoreno staje na stranu Josipovića i čak udara po Bandiću. Mislim pogrešno, jer napadati čovjeka što ne zna dovoljno dobro engleski, dok ga istovremeno sam ne govoriš nije primjereno. A možda i kontraproduktivno jer se sada u kampanju uključuju svi oni koji su odavno protiv Mesića. Bandić uredno vraća – prihvaćam sučeljavanje na engleskom ako moderator bude Mesić. Izgleda da će Mesićevu karijeru, među ostalim, obilježiti i to što ju je započeo i završio s neuspjelim šalama. No i to će ovisiti o ishodu izbora – pamte se samo pobjednici.
30. prosinca 2009.
Dosta mirniji dan. Naizgled. Opet nešto čekamo – prvo sučeljavanje dvojice kandidata na Novoj TV. Prema dosadašnjim kratkim čarkama, bit će vrlo zanimljivo. Upravo bi televizijska sučeljavanja mogla puno toga prelomiti u drugom krugu izbora.
31. prosinca 2009.
Odlazi stara i baš je nećemo pamtiti po dobru. 50.000 ljudi bez posla, zadnji oni iz Peveca koji je na sam Badnjak otišao u stečaj. I to me puno više brine od svega drugog što je obilježilo proteklu godinu. Koga više briga zašto je otišao Sanader? Najgore prognoze govore o uskoro 100.000 novih nezaposlenih. A to sve nas dovodi do ruba… Jer ako ljudi nemaju za kruh i mlijeko, kada misle o goloj egzistenciji sve je dovedeno u pitanje. Pričam s jednim iskusnim gospodarstvenikom, koji je 2009. završio s izvanrednim rezultatima. Nema problema proizvesti još ili uložiti u nove pogone, ali za koga ako je kupovna moć tako drastično pala. A za izvoz ionako radim sve što mogu, nemam nikakve podrške države.
1. siječnja 2010.
Sretna vam Nova. Citirat ću što mi je Damir Kajin napisao na moju čestitku s nadom da će nova ipak biti bolja ili barem ista. „Bolja neće biti, biti će teža, a oni koji bi je trebali učiniti boljom nikada niti nisu mislili na male ljude“. Nemam tome što dodati. Sve što smo odgađali prošle, čeka nas ove. Vrhunac krize i udarac na dno. Ono što budi nadu jest činjenica da što prije lupimo na dno, prije ćemo krenuti prema gore.
Izborna šutnja? Nekad je dobra za odmorit se od izborne halabuke. Ako je uopće ima. Ove sam izbore pratio sa strane i činili su mi se dosadnijim nego ikada. Ili su svi izbori takvi? Samo kad smo unutar kampanje neskromno mislimo da se cijeli svijet vrti oko izbora. Vidjet ćemo sutra. Ono što znam iz praktičnog iskustva jest da me susjedi, ali i nepoznati ljudi na cesti pitaju tko će biti predsjednik ili čak za koga glasati. Dakle nisu se jasno profilirali favoriti, osim Ive Josipovića na ljevici, koji prema svim anketama uvjerljivo vodi. Desnica se podijelila na četiri kandidata i bitka za drugo mjesto će biti neizvjesna do samog kraja…
27. prosinca 2009.
Ružan i kišan dan za izbore. Pa nekako takvo i glasanje na biračkom mjestu. Nema puno ljudi. Kroz dan stižu vijest o porazno niskoj izlaznosti. Potvrda da je kampanja bila iznimno dosadna. Svi čekaju sedam sati i prve rezultate izlaznih anketa. Makar to predstavlja kršenje izborne šutnje prema važećem zakonu o izboru predsjednika republike – razlog više da se cijelo izborno zakonodavstvo detaljno pretrese i uskladi. Jer jedno vrijedi za parlamentarne, drugo za predsjedničke izbore. Nije niti čudo, kada je ovaj zakon pisan u 20. stoljeću. Netko je zajedljivo primijetio – je li netko Google obavijestio o izbornoj šutnji? I tada u sedam prvi šok – ne od rezultata. Bar meni osobno, jer sam odavno napisao da bi Bandić uz Josipovića mogao u prvi krug. Nego od HTV-a koji je toliko profesionalno pao da su si priuštili ukrasti skupo plaćene rezultate izlaznih anketa Nove TV i RTL-a. I čak ih pritom nisu korektno niti citirali. Nepotrebno i totalno amaterski. Odlazim u redakciju 24sata jer za zadnja izdanja moram pisati novu kolumnu o izborima. Moram pohvaliti kolegu Ratka Mačeka, koji je uzdajući se u infrastrukturu HDZ-a i svoje znanje, uspio dovesti Andriju Hebranga do trećeg mjesta u trci. Pa čak u jednom trenutku se činilo da ima šanse za drugi krug. Što je s ovakvim kandidatom, makar u zadnjem dijelu kampanje bio iznimno duhovit, bila nemoguća misija. Svi ostali su platili danak prije svega lošim kampanjama – Bandića je spasila njegova energija i stabilno biračko tijelo – sve ono što je nedostajalo Nadanu Vidoševiću da uđe u drugi krug.
28. prosinca 2009.
Hrvatska u šoku? Milan Bandić u drugom krugu? Počinje rat – vrište naslovnice! Ako birači dosad nisu znali da su predsjednički izbori, od danas to zasigurno znaju. Bandić je tema broj jedan svakog razgovora. Pa i mojih. Telefoni ne prestaju zvoniti – svi traže nekakvu izjavu, intervju, gostovanje. Čini mi se da će ovo biti vrlo dug i naporan dan. Iako na ljevici i dijelu medija prevladava euforija izbornim rezultatom Ive Josipovića, ipak je potrebno stati na loptu i hladno zaključiti da kampanja tek počinje. Što su pokazale i prvi govori dvojice kandidata. Svjetlo i tama, pomalo biblijski odabir Josipovića, netipično za stranu ljevice, te izravan udarac daljinskim upravljačem Milana Bandića prema Zoranu Milanoviću kao mentoru Josipovića. Ali nije sve do kandidata. Veliku odluku mora donijeti Jadranka Kosor, predsjednica HDZ-a – hoće li tiho podržati Milana Bandića ili neće napraviti ništa? Javno ga ne može podržati jer je imala službenog kandidata koji je poražen i time bi samo napravila medvjeđu uslugu sebi, ali i Bandiću jer bi mobilizirala ljevicu za glasanje protiv. Bandić mora pokušati mobilizirati desnicu i ako mu to uspije sve je moguće. Zato i vjerujem da će izlaznost u drugom krugu biti veća od prvog. I više će se glasati protiv nego za. Nažalost, uvijek u presudnim trenucima nekako glasamo protiv…
29. prosinca 2009.
Predsjednik na odlasku Stjepan Mesić, za razliku od predsjednice vlade Jadranke Kosor, otvoreno staje na stranu Josipovića i čak udara po Bandiću. Mislim pogrešno, jer napadati čovjeka što ne zna dovoljno dobro engleski, dok ga istovremeno sam ne govoriš nije primjereno. A možda i kontraproduktivno jer se sada u kampanju uključuju svi oni koji su odavno protiv Mesića. Bandić uredno vraća – prihvaćam sučeljavanje na engleskom ako moderator bude Mesić. Izgleda da će Mesićevu karijeru, među ostalim, obilježiti i to što ju je započeo i završio s neuspjelim šalama. No i to će ovisiti o ishodu izbora – pamte se samo pobjednici.
30. prosinca 2009.
Dosta mirniji dan. Naizgled. Opet nešto čekamo – prvo sučeljavanje dvojice kandidata na Novoj TV. Prema dosadašnjim kratkim čarkama, bit će vrlo zanimljivo. Upravo bi televizijska sučeljavanja mogla puno toga prelomiti u drugom krugu izbora.
31. prosinca 2009.
Odlazi stara i baš je nećemo pamtiti po dobru. 50.000 ljudi bez posla, zadnji oni iz Peveca koji je na sam Badnjak otišao u stečaj. I to me puno više brine od svega drugog što je obilježilo proteklu godinu. Koga više briga zašto je otišao Sanader? Najgore prognoze govore o uskoro 100.000 novih nezaposlenih. A to sve nas dovodi do ruba… Jer ako ljudi nemaju za kruh i mlijeko, kada misle o goloj egzistenciji sve je dovedeno u pitanje. Pričam s jednim iskusnim gospodarstvenikom, koji je 2009. završio s izvanrednim rezultatima. Nema problema proizvesti još ili uložiti u nove pogone, ali za koga ako je kupovna moć tako drastično pala. A za izvoz ionako radim sve što mogu, nemam nikakve podrške države.
1. siječnja 2010.
Sretna vam Nova. Citirat ću što mi je Damir Kajin napisao na moju čestitku s nadom da će nova ipak biti bolja ili barem ista. „Bolja neće biti, biti će teža, a oni koji bi je trebali učiniti boljom nikada niti nisu mislili na male ljude“. Nemam tome što dodati. Sve što smo odgađali prošle, čeka nas ove. Vrhunac krize i udarac na dno. Ono što budi nadu jest činjenica da što prije lupimo na dno, prije ćemo krenuti prema gore.
