29.12.2007, subota
Jao, jao - u Sloveniji inflacija 5,6 %, cjene lete u nebo, kažu podaci slovenskog državnog statističkog ureda. Naravno, da su inflaciji granice čvrsto određene postojanjem eura kao naše, znači, i slovenske valute, na koju smo tako ponosni. Pošto ne možemo da štampamo svoje pare, ne može da bude ni takve inflacije. Nečega tu ima, ali medijska reakcija nužno je pretjerana u starom jugoslovenskom smislu rječi: inflacija, ajoj inflacija...
Možda ova reakcija pred kraj godine proizilazi iz skoro mazohističkog načina razmišljanja u nas Slovenaca. Iako je inflacija samo veoma mali djelić onoga što je bilo u Jugoslaviji, klikeri prorade opet u starom jugoslovenskom smislu, jao inflacija, iako je u istinu nema. Ali je uspomena na inflaciju jugoslovneskih vremena toliko jaka da određuje mišljenje i dan danas. To je još jedan primer stalne protivrečnosti u slovenskom načinu razmišljanja: uvijek na distanci od Balkana, a zapravo razmišljanje u njegovom okviru. Na kraju krajeva, to nam je uveliko korisitilo u nekadašnjoj državi.
30.12.2007, nedjelja
Izlet u Schengen. Radeći u medijima, upravo pred Božić morala me je sustići medijska pompa u vezi Schengena. Pošto takve pompe brzo posustaju, stvari u realnosti, u međuvremenu, ni ne moraju da se promene, rješio sam da stvari provjerim. Uvijek sam bio nekakav, mogao bih reći "međohodac", u naivnom evropskom i međunarodnom ubeđenju, prolazio sam nebroj granica, prolazio i uvjek morao naići na prepreke. Možda ih sad stvarno neće više biti ili barem su stvari znatno smanjene... Da, granični prijelazi s Austrijom sablasno su napušteni, treba doduše da se unekoliko smanji brzina vožnje, ali zaustavljanja nema više. Tako se, u susjedni nam Graz, mogu dovoziti bez zaustavljanja. Dapače, nije baš potpuno tako - kontrola vinjete za autoputeve: imam je i ne plaćam austrijskom Asfinagu 250 eura kazne... Unutrašnja kontrola granica i autoputeva…. Hauptplatz u Grazu... ima dosta Gluhweina, ali ga ne pijem, popšto je, što se tiče alkohola, u srednjoj Evropi situacija - zero tolerance…
U Grazu-Gradcu, kao što mi Slovenci kažemo, ima tragova Juge, nekoliko bosanskih restorančića i doener kebaba, za koje je teško prosuditi da li su turski ili mešani ili poneki i samo bosanski...
Pošto sam rješio, da napravim schengenski đir, trebao bih ići po nekakvom dijagonalnom putu u Mađarsku. Uputio sam se u granični grad Lenti. Tamo ima jedina orijentalna čaršija u srednjoevdropskom krugu sve do Arizone u Brčkom. Nasuprot većini Slovenaca, koja se predala američkom načinu kupovanja, u gigantskim tržnim centrima od stakla i čelika koji su potpuno promenili izgled naših mjesta i mestašaca, ja volim kupovanje kod trgovaca u čaršiji ili pokrivenom trgu ili kako to već imenujemo…
Vraćajući se u Sloveniju, opet nailazim na faktički napušten mađarsko - slovenski granični prelaz kod Lendave. Sjećam se vremena kad se na tom malom graničnom prijelazu stajalo po četiri puta. Mađari su znali zadržavati i po pola sata, pošto su svojim zastarelim kompjuterima proveravali putne isprave srednjoevropskih putnika. To je sad zbilja nestalo. Sloboda je zamijenjena drugom neslobodom, naime, zaustavljanjem policije kao unutrašnja granica - notranaj meja - kao što mi kažemo, ali policija te ionako može zaustaviti kad god hoće. Redovne kontrole pasoša i šta imate za prijaviti carini - toga zbilja nema više... Jeste uočljiv napredak. Vozim dalje mimo prvog slovenskog gradića Lendava i nastavljam srednjoevdropski krug: krećem u Hrvatsku, u Čakovec. Slovenski dio puta do graničnog prijelaza ne njeguje se posebno, ali na granici je pojačana kontrola, ovdje su pojačana četiri nivoa: prvo slovenska carina i policija, a posle još jedan puta hrvatska policija i carina. Ukidanje granica na jednoj strani donjelo je jačanje iste na drugoj... Nikad se neće dogoditi da pomislimo da ne bi moglo ipak biti još slabije, ukočenije...
31.12. 2007, ponedjeljak
Silvestar je obično dan, kad je politika već davno stala, tako da mediji nemaju mnogo kostiju za obradu. Kao da je za ispunjavanje političkog programa preostala samo mogućnost pitanja političarima: “Gdje ćete na doček?” Na ovo pitanje skoro svi zabrani predstavnici naroda kao
da su negde natrenirali, odgovaraju: ”Doma, doma.” Zar se ljudi, kojima je mandate povjerio narod, naroda boje, pa će za najveseliju, možda, najnarodniju noć godine ostati kod kuće? Izgleda da jedva čekaju da nemaju ništa s narodom. S njime su zapravo dosta komunicirali preko medija, tako da im stvarno ne treba da se još i fizički mešaju s narodom.
Slovenci su ove godine doživjeli i časnu iznimku od ovog pravila. Naime, novoizabrani predsednik , Danilo Türk, za kraće vreme se pomješao s narodom, časna iznimka treba reći pre svega u toliko birokratsko ukočenoj slovenskoj politici.
Zapanjujuć je bio i Tirkov posjet rodilištu i čestitka prvoj Slovenki, koja je rodila djete u silvestarskoj noći. Za nekolicinu predsjednika diljem Evrope to je već rutina, ali u Sloveniji se od dosadanšnjih predsjednika toga dosad još niko nije sjetio, kao što napominje osoblje rodilišta.
1.1.2008, utorak
Šta treba donjeti prvi dan Nove godine? Kako to odrediti, možda mučna stvar za medije. Nova godina za slovensku politiku donosi početak predsjedavanja Evropskom unijom i mogućnost za svu medijsku pompu, koja za čovjeka koji je prošao i period samoupravljanja, nesvrstavanja, a zatim evropskog pozicioniranja nekadašnje Jugoslavije, možda i ne znači nešto bitno novo. Radi se, između ostalog, o mogućnosti da se predsjedavanje iskoristi za unutrašnjepolitičku promociju…
U Sloveniji predsjedavanje dolazi uz konflikt sa Hrvatskom u sa vezi ZERP-om, ekološko-ribarskom zonom, pri čemu se ne radi o ekologiji, već o prepucavanju glede morske granice između dve države. Medijskim vihorom u Sloveniji, s tim u vezi, preovladava formalni početak predsjedavanja. Konflikt bi mogao da oduzme ogromnu energije kod rukovođenja, jer nacionalni interesi mogu da parališu potrebnu neutralnost predsjedavajuće zemlje, moguće je čitati u Frankfurteri Allgemeine Zeitung.
2.1.2008, srijeda
Čitamo i izvještaj da ruska diplomatija vjeruje slavenskoj braći Slovencima, da je Unija sad u dobrim rukama. Pored bure oko ZERP-a, uz početak predsjedavanja, tako dolazi i aluzija na drugi problem, koji stupa u raspravu upravo za vreme slovenskog predsjedavanja EU - naime, očekivana nezavisnost Kosova, protiv koje ima otpora i unutar Unije, a biće teškoća i u odnosima sa Srbijom, koja od Slovenije očekuje da ne podrži nezavisnost.
Poznato je da je protiv toga i Rusija koja sprečavanjem nazavisnosti Kosova želi na Balkanu da izleči svoju ranjenu sujetu supersile. Biti ili ne biti, priznati ilil ne priznati, to je sad pitanje.
Izgleda kao da je sudibna kosovske zemlje zavisi samo od spoljašnjih faktora, možda bi se, tek na kraju, netko mogao sjetiti i tamošnjega naroda, možda čak i da ga pita za mišljenje.
Dosad, ni kod jedne od zemalja iz regiona eks-Jugoslavije nije došlo do toga da nezavisnost za nju proglasi netko drugi. Oni drugi se samo muče, da bi stvar nekako progurali sa što manje konflikata. Baš zbog toga je urgentno da Kosovo samo proglasi nezavisnost. Onda za odnose među Albanacima i Srbima počinje nova era. I Srbi sebe smatraju za ljude, koji brzo praštaju, zaboravljaju... Možda će se nekako u dobro mira i napretka pomiriti i sa de iure nezavisnim Kosovom, ono je taj status de facto već postiglo. Vraćanja nema.
3.1.2008, četvrtak
U Sloveniji je veoma teško razmišljati o Kosovu, pošto ima prepreka koje proizilaze iz nekadašnje Jugoslavije. Ima preplitanja južnoslavenske solidarnosti sa osećanjem duga prema zemlji koja je tražila samoopredeljenje još prije Slovenije, ali su historijske okolnosti bile naklonjenije Sloveniji.
To osjećamo ovdje u svakodnevnom radu, kad je veoma težko plasirati komentare o nezavisnosti Kosova i politički ljudi su zbog toga dosta zbunjeni. Tome treba dodati da je skriveni prosrbski lobi u Sloveniji mnogo jači od kosovskog ili albanskog. To, između ostalog, sputava pogled na nezavisnost Kosova, čime bi se napokon mogla staviti tačka na tragediju nekdašnje Jugoslavije ili kako se sad područje moderno prkršćava u Zapadni Balkan.
Bilo kako bilo, Slovenija je mnogo vezna za prostor Balkana, iako bi možda neki ljudi najradije to zanijekali. Slovenija i Hrvatska zaoštravaju sporove u vezi ZERP-a, znači morskih prostranstava, ali koncert Giobbonija, istarskog pevača koji je darovao ljubljanski gradonačelnik, Zoran Janković, inače polusrbin za kojeg su pored Slovenaca glasali i Srbi i Albanci i muslimani. Južnjački koncet , koji sluša na hiljade ljudi na ljubljanskom Prešernovom trgu, dokazuje neke oživljene veze. U ovom trenutku nije moguće zamisliti, da bi toliku publiku privukao netko čak iz Engleske ili Nemačke, možda čak ni Madonna ne bi privukla toliko gledalaca kao južnjački pjevači u Sloveniji. Gibboni, Oliver Dragojević, Toni Cetinski i Tereza Kesovija, Zdravko Čolić, Goca Sekulić i još sam koga zaboravio, nastavljaju jugonostalgiju u Sloevniji, posebno uspješno baš u dane oko Nove godine... Možda se radi o posebnoj reakciji straha malog naroda pred velikima, s kojima je sad u društvu i koji se izražava kroz njegove nove estradne preferencije. Ko bi ga znao...
4.1.2008, petak
Jao, jao, benzin poskupljuje za 2 centa. Nešto i mljeko, i meso. Poštrava se spor s Hrvatskom u vezi sa ZERP-om, slovensko predsedavanje EU... Medijske oluje koje će preovladavati očito ove godine. Pres konferencija za pres konferencijom... Možda je prebjeg u svakodnevicu neka vrsta odrješenja. Otkad je svijeta bilo, bilo je i politike, možda je samo masivno prisustvo medija pojava nekih kasnijih, ali i novijih vremena. Sjutra dolazi nov dan i najvjerojatnije se neće dogoditi ništa pretjerano dramatično.
