Aleksandra Kolarić, komunikacijska savjetnica iz Zagreba. Na svom Facebooku ističe da nema tolerancije za homofobe i šoviniste i da je članica SDP-a. U dnevniku piše kako joj je na godišnjem odmoru, zašto je Dugi otok privlači, što joj smeta.
"Cijene hrane su na otocima kao u New Yorku. Veliki pakung putra, onaj od 250 grama, koji je u Zagrebu 15-16 kuna, ovdje sam platila 25 kuna, kao da je s kavijarom obložen. Koma!"
Kritički progovara o slučaju vukovarskog gradonačelnika (aferi prisluškivanja, podmićivanja...) i naglašava da vrh stranke o slučaju mora raspravljati. "Zabijanje glave u pijesak i glumljenje noja, nanosi samo dodatnu štetu stranci čiji sam član" napisala je Aleksandra u svom Dnevniku.
* Subota 10. kolovoza 2013.
Stigli dragi i ja jučer u Zadar, sve u želji da izbjegnemo veliku seobu naroda danas. Prespavali smo jednu noć u Boriku, u nekom privatnom hoteliću. Hotel nije bio loš, ali kuća nasuprot njega je za pamćenje. Djeluje kao Vila strašilo, bez fasade, samo beton, na koji su zakucane stotine drvenih dasaka s različitim natpisima. Pitam u hotelu i kažu mi da je vlasnik malčice pomaknut, ali evo nije opasan po okolinu, a i pokupi sve daske u kvartu i zabija ih po kući i ogradi.
Bili smo fakat naivni kad smo mislili da neće biti gužve na trajektu Sv. Krševan, za Dugi otok. Došli smo sat i pol prije polaska, a na kraju smo bili predpredzadnji auto koji se ukrcao. Premda zastarjeli i spori Jadroliniji brodovi pouzdano povezuju otoke. Fascinantno je gledati kojom lakoćom i vještinom kapetani tu grdosiju parkiraju uz molo, kao da je to najlakša stvar na svijetu.
* Nedjelja 11. kolovoza 2013.
Sljedeća dva tjedna nemam pristup novinama niti televiziji. Ok, imam relativno intenzivan kontakt sa civilizacijom preko interneta. Moj dragi rekao bi preintenzivan. Dugo sam već na Facebooku, pre nekih godinu dana sam pored profila otvorila i stranicu. Imam i Twitter profil. I Linkedin profil. I Google+ account. To je točno onako kako vam izgleda: ovisnik sam o društvenim mrežama.
U listopadu SDP ima unutarstranačke lokalne izbore, a ja ću se kandidiarat za potpredsjednicu zagrebačkog SDP-a. Kampanja Pa sam nedjelju provela na kupanju, ali i na mobitelu. Komentirajući, odgovarajući, objašnjavajući do beskraja što sam htjela reći kojim postom.
U zadnje vrijeme se pitam što zaista postižemo političkom komunikacijom na društvenim mrežama. Do koga te poruke dolaze i dolaze li uopće. Jer što su mi stasusi s jasnijiim i čvršćim stavom, to doživljavam više napada. Naročito na Faceu. Sadržajno bez lažne pristojnosti, moram priznati da mnogi koji se s nekim ne slažu pišu gluposti, bez argumenata, bez ikakve logike zaključivanja, ali s mnoštvom predrasuda i uvreda na osobnoj razini. Na većinu tih postova nema smisla odgovarati. One koji direktno vrijeđaju ili šire mržnju, brišem. Ali nisam sigurna tko me uopće u tom prostoru „čuje“.
* Ponedjeljak 12. kolovoza 2013.
Nastavlja se skandal sa Željkom Sabom, gradonačelnikom Vukovara. U Gradskom vijeću je što se tiče broja vijećnika, pat pozicija HDZ-a i SDP-a i njihovih partnera, pa su pred neki dan mediji objavili priču vukovarske HDZ_ove gradske vijećnice koja je navodno snimala na diktafon sastanak sa Sabom, na kojem ju je, prema njezinim tvrdnjama, pokušavao podmititi da pređe u SDPov tabor, nudeći joj različite funkcije. Priča se povlači po medijima, nije nestala, a danas je dobila i novu dimenziju tj. još jednog svjedoka, također HDZ-ovog vukovarskog gradskog vijećnika, koji tvrdi da je i njemu Sabo svašta „nudio“.
Afera već desetak dana se razvlači po medijima, a vodstvo SDP-a uspješno šuti. Ne prejudiciram niti Saboovu nevinost niti njegovu krivnju. Ali smatram da je za reputaciju stranke i njezinu dosljednost bilo nužno da Predsjedništvo raspravlja o slučaju Sabo i da izađe javno sa stavom. Zabijanje glavu u pijesak i glumljenje noja, nanosi samo dodatnu štetu stranci čiji sam član.
* Utorak 13. kolovoza 2013.
Dugi otok me razočarao. Već godinama, pored Dubrovnika kojem se uvijek, bez obzira na nepodnošljive gužve i nepristupačnost plaža, vraćam, ljetujem po hrvatskim otocima. Onima sa što manje turista, što više zaspalim u pedesetima prošlog stoljeća. Tako sam pred pet godina prvi put otkrila sjever Dugog otoka, dio s nerazvijenim turizmom, prekrasnim uvalama i neodoljivim Sakarunom, velikom pješčanom plažom i uvalom s borovima, koja privlači i mnoštvo nautičara. Tada, pred pet godina, na Sakarunu, jednoj od najljepših jadranskih pješčanih plaža, početkom kolovoza bio je raj na zemlji: na plaži dugačkoj nekih dvjestotinjak metara, bilo je možda 50-ak ljudi, mir, tišina, brodovi.
Bili smo danas tamo: dva kafića, naplata parkinga, dosta ljudi, mnoštvo cike djece, dosta brodova. I najgore od svega: postavili su one suncobrane sa slamom na vrhu koji imitiraju palmine grane. Dno dna.
* Srijeda 14. kolovoza 2013.
Tko nije bio nikada na svjetioniku Veli Rat, najsjevernijoj točki Dugog otoka, puno je propustio. Impozantan svjetionik, šljunčane plažice i nepregledna pučina. Pola sata začarano smo promatrali zalaz sunca. Utapalo se onako u moru, kako to izgleda na kičastim razglednicama. Ničeg na horizontu, osim jedne jedrilice. Kad čovjek dođe na Veli Rat, poželi nikada ne otići.
* Četvrtak 15. kolovoza 2013.
Inače cijene hrane na otocima su kao u New Yorku. Veliki pakung putra, onaj od 250 g, koji u Zagrebu košta 15-16 kuna, ovdje sam platila 25 kuna. Dvadeset i pet kuna! Kao da je s kavijarom obložen. Koma!
Neću propasti zbog tih 25 kuna, ali malo se bedasto osjećam. A pretpostavljam da cijene u tom dućanu ne padaju niti tijekom zime. Otoci su krcati ljudi i novaca tijekom dva ljetna mjeseca, ali tijekom zime, pretvaraju se u nedostupne, daleke (bura, jugo, uvijek neki vrag puše zimi) destinacije. Škole se na njima gase, djece nema, povezanost je slaba, život je pun dodatnih teškoća, u odnosu na onaj na kopnu.
* Petak 16. kolovoza 2013.
Čini se da će zagrebačka kampanja biti daleko najzanimljivija od svih kampanja za vodeća mjesta lokalnih SDP-ovih organizacija. Naznaku da će biti tako dala je još izjava ministra rada Miranda Mrsića u samoj noći prvog kruga lokalnih izbora, a danas jednog od trojice kandidata. Mrsić je oštro već nakon prvog kruga napao predsjednika zagrebačkog SDP-a, Davora Bernardića, kao jedinog i glavnog krivca za to što je SDP izgubio Zagreb, pri tome namjerno zaboravljajući na svoju ulogu u promjeni gradonačelničkog kandidata u zadnji tren (Bernardić zamijenjen ministrom zdravstva, Ostojićem).
Danas, pored Mrsića i Bernardića, imamo još jednog ministarskog kandidata, Gordana Marasa, ministra obrta i malog poduzetništva. Prava kampanja po medijima počela je još u srpnju, premda se formalno kandidature predaju tek u rujnu. Izvrsno je da imamo 3 kandidata za predsjednika zagrebačkog SDP-a i nadam se da će više kandidata biti i u svim ostalim organizacijama. Kandidati su prisutni u medijima, a bit će ih još i više, govori se o njihovim planovima, vizijama i obećanjima. Kampanja će biti korisna za aktivaciju zagrebačkog članstva, pod uvjetom, jasno, da ne skrene u prljavštinu, što je uvijek moguće.
Do sada je Bernardić nametnuo dvije važne teme: decentralizaciju i demokratizaciju stranke u Zagrebu. Vidjet ćemo kako će kandidati odgovoriti. U svakom slučaju, očekujem vrlo aktivnu, debatnu, vruću zagrebačku SDP-ovsku jesen.
"Cijene hrane su na otocima kao u New Yorku. Veliki pakung putra, onaj od 250 grama, koji je u Zagrebu 15-16 kuna, ovdje sam platila 25 kuna, kao da je s kavijarom obložen. Koma!"
Kritički progovara o slučaju vukovarskog gradonačelnika (aferi prisluškivanja, podmićivanja...) i naglašava da vrh stranke o slučaju mora raspravljati. "Zabijanje glave u pijesak i glumljenje noja, nanosi samo dodatnu štetu stranci čiji sam član" napisala je Aleksandra u svom Dnevniku.
* Subota 10. kolovoza 2013.
Stigli dragi i ja jučer u Zadar, sve u želji da izbjegnemo veliku seobu naroda danas. Prespavali smo jednu noć u Boriku, u nekom privatnom hoteliću. Hotel nije bio loš, ali kuća nasuprot njega je za pamćenje. Djeluje kao Vila strašilo, bez fasade, samo beton, na koji su zakucane stotine drvenih dasaka s različitim natpisima. Pitam u hotelu i kažu mi da je vlasnik malčice pomaknut, ali evo nije opasan po okolinu, a i pokupi sve daske u kvartu i zabija ih po kući i ogradi.
Bili smo fakat naivni kad smo mislili da neće biti gužve na trajektu Sv. Krševan, za Dugi otok. Došli smo sat i pol prije polaska, a na kraju smo bili predpredzadnji auto koji se ukrcao. Premda zastarjeli i spori Jadroliniji brodovi pouzdano povezuju otoke. Fascinantno je gledati kojom lakoćom i vještinom kapetani tu grdosiju parkiraju uz molo, kao da je to najlakša stvar na svijetu.
* Nedjelja 11. kolovoza 2013.
Sljedeća dva tjedna nemam pristup novinama niti televiziji. Ok, imam relativno intenzivan kontakt sa civilizacijom preko interneta. Moj dragi rekao bi preintenzivan. Dugo sam već na Facebooku, pre nekih godinu dana sam pored profila otvorila i stranicu. Imam i Twitter profil. I Linkedin profil. I Google+ account. To je točno onako kako vam izgleda: ovisnik sam o društvenim mrežama.
U listopadu SDP ima unutarstranačke lokalne izbore, a ja ću se kandidiarat za potpredsjednicu zagrebačkog SDP-a. Kampanja Pa sam nedjelju provela na kupanju, ali i na mobitelu. Komentirajući, odgovarajući, objašnjavajući do beskraja što sam htjela reći kojim postom.
U zadnje vrijeme se pitam što zaista postižemo političkom komunikacijom na društvenim mrežama. Do koga te poruke dolaze i dolaze li uopće. Jer što su mi stasusi s jasnijiim i čvršćim stavom, to doživljavam više napada. Naročito na Faceu. Sadržajno bez lažne pristojnosti, moram priznati da mnogi koji se s nekim ne slažu pišu gluposti, bez argumenata, bez ikakve logike zaključivanja, ali s mnoštvom predrasuda i uvreda na osobnoj razini. Na većinu tih postova nema smisla odgovarati. One koji direktno vrijeđaju ili šire mržnju, brišem. Ali nisam sigurna tko me uopće u tom prostoru „čuje“.
* Ponedjeljak 12. kolovoza 2013.
Nastavlja se skandal sa Željkom Sabom, gradonačelnikom Vukovara. U Gradskom vijeću je što se tiče broja vijećnika, pat pozicija HDZ-a i SDP-a i njihovih partnera, pa su pred neki dan mediji objavili priču vukovarske HDZ_ove gradske vijećnice koja je navodno snimala na diktafon sastanak sa Sabom, na kojem ju je, prema njezinim tvrdnjama, pokušavao podmititi da pređe u SDPov tabor, nudeći joj različite funkcije. Priča se povlači po medijima, nije nestala, a danas je dobila i novu dimenziju tj. još jednog svjedoka, također HDZ-ovog vukovarskog gradskog vijećnika, koji tvrdi da je i njemu Sabo svašta „nudio“.
Afera već desetak dana se razvlači po medijima, a vodstvo SDP-a uspješno šuti. Ne prejudiciram niti Saboovu nevinost niti njegovu krivnju. Ali smatram da je za reputaciju stranke i njezinu dosljednost bilo nužno da Predsjedništvo raspravlja o slučaju Sabo i da izađe javno sa stavom. Zabijanje glavu u pijesak i glumljenje noja, nanosi samo dodatnu štetu stranci čiji sam član.
* Utorak 13. kolovoza 2013.
Dugi otok me razočarao. Već godinama, pored Dubrovnika kojem se uvijek, bez obzira na nepodnošljive gužve i nepristupačnost plaža, vraćam, ljetujem po hrvatskim otocima. Onima sa što manje turista, što više zaspalim u pedesetima prošlog stoljeća. Tako sam pred pet godina prvi put otkrila sjever Dugog otoka, dio s nerazvijenim turizmom, prekrasnim uvalama i neodoljivim Sakarunom, velikom pješčanom plažom i uvalom s borovima, koja privlači i mnoštvo nautičara. Tada, pred pet godina, na Sakarunu, jednoj od najljepših jadranskih pješčanih plaža, početkom kolovoza bio je raj na zemlji: na plaži dugačkoj nekih dvjestotinjak metara, bilo je možda 50-ak ljudi, mir, tišina, brodovi.
Bili smo danas tamo: dva kafića, naplata parkinga, dosta ljudi, mnoštvo cike djece, dosta brodova. I najgore od svega: postavili su one suncobrane sa slamom na vrhu koji imitiraju palmine grane. Dno dna.
* Srijeda 14. kolovoza 2013.
Tko nije bio nikada na svjetioniku Veli Rat, najsjevernijoj točki Dugog otoka, puno je propustio. Impozantan svjetionik, šljunčane plažice i nepregledna pučina. Pola sata začarano smo promatrali zalaz sunca. Utapalo se onako u moru, kako to izgleda na kičastim razglednicama. Ničeg na horizontu, osim jedne jedrilice. Kad čovjek dođe na Veli Rat, poželi nikada ne otići.
* Četvrtak 15. kolovoza 2013.
Inače cijene hrane na otocima su kao u New Yorku. Veliki pakung putra, onaj od 250 g, koji u Zagrebu košta 15-16 kuna, ovdje sam platila 25 kuna. Dvadeset i pet kuna! Kao da je s kavijarom obložen. Koma!
Neću propasti zbog tih 25 kuna, ali malo se bedasto osjećam. A pretpostavljam da cijene u tom dućanu ne padaju niti tijekom zime. Otoci su krcati ljudi i novaca tijekom dva ljetna mjeseca, ali tijekom zime, pretvaraju se u nedostupne, daleke (bura, jugo, uvijek neki vrag puše zimi) destinacije. Škole se na njima gase, djece nema, povezanost je slaba, život je pun dodatnih teškoća, u odnosu na onaj na kopnu.
* Petak 16. kolovoza 2013.
Čini se da će zagrebačka kampanja biti daleko najzanimljivija od svih kampanja za vodeća mjesta lokalnih SDP-ovih organizacija. Naznaku da će biti tako dala je još izjava ministra rada Miranda Mrsića u samoj noći prvog kruga lokalnih izbora, a danas jednog od trojice kandidata. Mrsić je oštro već nakon prvog kruga napao predsjednika zagrebačkog SDP-a, Davora Bernardića, kao jedinog i glavnog krivca za to što je SDP izgubio Zagreb, pri tome namjerno zaboravljajući na svoju ulogu u promjeni gradonačelničkog kandidata u zadnji tren (Bernardić zamijenjen ministrom zdravstva, Ostojićem).
Danas, pored Mrsića i Bernardića, imamo još jednog ministarskog kandidata, Gordana Marasa, ministra obrta i malog poduzetništva. Prava kampanja po medijima počela je još u srpnju, premda se formalno kandidature predaju tek u rujnu. Izvrsno je da imamo 3 kandidata za predsjednika zagrebačkog SDP-a i nadam se da će više kandidata biti i u svim ostalim organizacijama. Kandidati su prisutni u medijima, a bit će ih još i više, govori se o njihovim planovima, vizijama i obećanjima. Kampanja će biti korisna za aktivaciju zagrebačkog članstva, pod uvjetom, jasno, da ne skrene u prljavštinu, što je uvijek moguće.
Do sada je Bernardić nametnuo dvije važne teme: decentralizaciju i demokratizaciju stranke u Zagrebu. Vidjet ćemo kako će kandidati odgovoriti. U svakom slučaju, očekujem vrlo aktivnu, debatnu, vruću zagrebačku SDP-ovsku jesen.
