Veronika Rešković je novinarka iz Zagreba. Na tragu ponovno aktualiziranog pitanja "Gdje si bio u 1990-ima?" ima spreman odgovor: "U nevladinim organizacijama za ljudska prava". Posljednjih 15 godina je u novinarstvu, prvo u "Jutarnjem listu", a unazad dvije godine piše na neprofitnom portalu Forum.tm. Nada se da će tako i o(p)stati.
Subota, 27. veljače
Gotovo tri sata Hrvatska televizija (HTV) prenosila je misno slavlje iz splitske katedrale povodom ustoličenja novog vojnog biskupa. Za razliku od drugih emisija u kojima HTV muku muči s ispravnim potpisivanjem sugovornika, u vjerskim emisijama grešaka u pravilu nema – sve crkvene titule, imena govornika, čak crkvenih pjevača ispravno su napisana. I u udarnom večernjem Dnevniku na javnoj televiziji izvještaj o novom vojnom ordinariju Juri Bogdanu visoko je plasiran. Plus razgovor s njime.
Za razliku od splitske mise kojoj su prisustvovala čak četiri ministra, na obilježavanju važnog datuma hrvatske antifašističke povijesti – nikoga od državnih vlasti. Toliko o Hrvatskoj kao sekularnoj državi utemeljenoj na vrijednostima antifašizma.
Istodobno, vijest o obilježavanju 72. godišnjice osnivanja X. Zagrebačkog korpusa stisnuta je pred kraj, u 33. minuti, neposredno prije bizarnog priloga o sajmu povijesnih vojnih uniformi u zagrebačkoj Dubravi i najave koncerta "Ljubav i moda" Nene Belana. Za razliku od splitske mise kojoj su prisustvovala čak četiri ministra, na obilježavanju važnog datuma hrvatske antifašističke povijesti – nikoga od državnih vlasti. Toliko o Hrvatskoj kao sekularnoj državi utemeljenoj na vrijednostima antifašizma.
Nedjelja, 28. veljače
Siva nedjelja. Čitav dan se vuku oblaci. Tek je večeras pala kiša. Ne smetaju mi takvi bezlični dani. Sasvim dobro funkcioniram bez sunca. Na središnjem zagrebačkom trgu oko podneva postrojavanje članova minorne, izvanparlamentarne Autohtone hrvatske stranke prava. U crnim uniformama, s crnom zastavom, igraju na kartu ustašonostalgije. Nemaju petlju reći da im je to uzor, pa njihov predsjednik ridikulozni Keleminec nešto petlja o Anti Starčeviću.
Lani im policija nije dala dozvolu za okupljanje uz obrazloženje da njihov skup može uznemiriti javnost. Ove godine, pod novom vlašću Domoljubne koalicije, to uopće nije bilo u pitanju. Nekoliko desetaka aktivista Radničke fronte lijeve, također izvanparlemntarne stranke, organiziralo je kontrademonstracije nekoliko metara dalje, a s prozora obližnje zgrade orili su se "Bandiera rossa" i "Internacionala". Barem nešto, da ti crni gegavci vide da ovaj grad nije njihova prčija.
Ponedjeljak, 29. veljače
Eto ga, višak dan u prestupnoj godini! Rijetko netko to danas spominje. Valjda nam je i od ovih redovitih 365 dana u godini puna kapa. Hrvatska već mjesecima živi reality show. Kao da smo u vremenskoj kapsuli koja ide u rikverc. Nova vlast, sklepana s koca i konopca, temeljito radi na reviziji svega čega se dohvati. Pokušavaju ustoličiti retrogradne vrijednosti – zazivaju Boga, sumnjaju u Darwinovu teoriju evolucije, pobjednici Kviskoteke otprije tridesetak godina postaju doministri, a nerealizirani revizionistički povjesničari – ministri. I povrh svega premijer, zapravo – nešto kao premijer.
Bilo bi racionalno koncentrirati se na to hoćemo li živjeti bolje, a ne na ideološke klipove. Problem je samo što ne vjerujem da su ti klipovi obične dimne zavjese. Čini mi se da se sad pokušava uspostaviti nešto puno trajnije od jednog četverogodišnjeg mandata. I to me plaši.
Utorak, 1. ožujka
Večeras sam bila na još jednom protestnom skupu protiv novog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića koji je svoj životni i profesionalni imidž izgradio na sumnjivim tezama o Drugom svjetskom ratu, za kojeg je antifašizam floskula, a 1945. godina zapravo poraz hrvatskog naroda. Prepuna svečana dvorana Hrvatskog novinarskog društva. Mnogi sjede i na podu. Nakon nas neprofitnih medija, svoj glas protiv filofašističkog ministra digli su i glumci, režiseri, likovnjaci, muzealci... okupljeni oko inicijative "Kulturnjaci 2016".
Do sada je peticiju za Hasanbegovićevu smjenu potpisalo preko 4.000 ljudi, sve ime do imena. Trebao mi je taj osjećaj zajedništva dok sam slušala protestne govore, ulomak iz Goranove "Jame" i jednodušan pljesak okupljenih. Lako je bilo smijeniti u svega nekoliko dana ministra branitelja Crnoju zbog suspektne nekretnine i prijave prebivališta, ali kada su u pitanju suspektne ideje – to će ići puno teže.
Srijeda, 2. ožujka
Rijetko tko u javnosti tako uvjerljivo i strastveno brani ono što radi kao koordinator izrade prijedloga reforme školskog programa Boris Jokić. Imenovan od prošle vlasti, početkom tjedna uspio je izboriti produžetak mandata za sebe i tim od oko 400 nastavnika koji su šest mjeseci radili na izradi novog kurikuluma za osnovne i srednje škole. Da je to "zeleno svjetlo" ipak dano s figom u džepu bilo je odmah jasno kad je prvi potpredsjednik Vlade i šef HDZ-a Tomislav Karamarko nagovjestio reviziju povijesnih udžbenika.
Tzv. neovisni intelektualci obrušili su se, pak, na novi koncept lektire zamjerajući mu "rashrvaćenje". Povjesničar književnosti Slobodan Prosperov Novak novi popis knjiga nazvao je "tempiranom bombom iz doba Stipe Šuvara". Zagovornici, pak, hvale to što bi ubuduće nastavnici i učenici mogli birati koje knjige žele čitati, što su na popisu i Johnny Štulić, Slavenka Drakulić, Dubravka Ugrešić... Meni je drago što se, nakon 25 godina, ponovno ušuljala "Ježeva kućica" Branka Ćopića.
Četvrtak, 3. ožujka
Steže se obruč oko glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana. Njegovu smjenu traže svi okupljeni oko HDZ-a još od kada su prije dva mjeseca došli na vlast. Danas je saborski Odbor za medije i formalno predložio njegovu smjenu. Pronašli su razlog u načinu vođenju računovostva javne televizije.
Iako za Radmanovu smjenu postoji hrpa razloga skoro od prvog dana njegovog imenovanja prije tri i pol godine – sukob interesa, nezakoniti otkazi novinarima i sumnjivo poslovanje – ovaj domoljubni stampedo po medijima, neće donijeti ništa dobro. Vladajući očajnički trebaju javni servis da bi im servisirao njihovu viziju Hrvatske iz dana nacionalnog ponosa i slave u devedesetima. To je pravi cilj – politička kontrola i revanšizam. Orbanov model na hrvatski način.
Petak, 4. ožujka
Isčitavam prethodne dnevničke dane. Sama politika. Ježim se od toga. Danas neću, pa makar padala Vlada ili sjekire. Moj život je i moja mala obitelj – nas dvoje i pas. Izgurali smo svašta, pa ćemo valjda i dalje. Zato na ovom mjestu jedna "bajata" vijest od prije par dana – jedan Amerikanac i jedan Rus vratili su se na Zemlju nakon gotovo godinu dana u svemiru. Eto, još ima nade, netko se još želi vratiti na našu nesretnu planetu.
Nadam se samo da ću i ja jednom uspjeti otići na Mars, makar za vikend. Čisto za promjenu.
