Dostupni linkovi

Ljevak: Opstaju samo najveći posvećenici


Kristina Ljevak je rođena 1980. godine u Sarajevu iz kog tvrdoglavo ne odlazi. Iako kosmopolitskih svjetonazora, svoj svijet je smjestila na prostor od Radićeve ulice, preko Skenderije do Obale Maka Dizdara. Tu se nalaze Izdavačka kuća Buybook gdje uređuje edicije bh. i regionalne književnosti, Internacionalni festival Bookstan čija je glasnogovornica, Urban magazin, mjesečnik koji uređuje u društvu sa istomišljenicima/ama, vjerujući da brani čast profesije, te galerija Zvono u kojoj sa umjetnikom Sašom Bukvićem služi afirmaciji nezavisne kulture i umjetnosti.

Završila je studij komparativne književnosti i Visoku školu novinarstva Media Plan. U slobodno vrijeme moderira različite konferencije, piše analize o medijskom izvještavanju o LGBTI temama, predaje o korektnom medijskom izvještavanju o LGBTI temama i o javnom nastupu.

Znajući da se ništa ne podrazumijeva, uvijek voli naglasiti da je LGBTI aktivistica i feministica. Ponosna je na vlastita prijateljstva i poznavanje iza ponoćnog muzičkog repertoara.

Subota, 30. decembar

"Vidjela sam svoju fotografiju sa otvaranja izložbe Sarajevskog likovnog salona i odmah mi je dobro počeo dan", kaže Saša, moj životni saputnik, da napišem, ako ću iskreno pisati u dnevniku. I eto, moram početi s malim kućnim narcisoidnostima. Da nije bilo jučerašnjeg dana, dnevnik koji pišem za rijetkih slobodnih prazničnih trenutaka, ne bi ličio na mene.

Juče je bio posljednji radni dan u preradnoj 2017. Počeo je sastankom u Buybooku s autorom koji je ponudio rukopis, potom sam otišla na Radio Federacije BiH kod kolegice Arjane Tafro Buljubašić gdje smo rezimirale književnu 2017. godinu.

"Bh. autori nagrađeni najznačajnijim književnim priznanjima"
"Bh. autori nagrađeni najznačajnijim književnim priznanjima"

Nisam propustila da kažem kako je Buybook najuspješniji izdavač u ovog godini u regiji jer su naši autori nagrađeni najznačajnijim književnim priznanjima, te podsjetila slušatelje/ice da ako nisu, pročitaju roman Kad sam bio hodža Damira Ovčine. Zalihe trećeg izdanja su na izmaku i u pripremi je četvrto.

Naveče sam otvarala pomenutu izložbu u organizaciji Udruženja likovnih umjetnika Kantona Sarajevo u Collegiumu Artisticumu. Srela drage ljude koji ne odustaju od vjere da će nam svima na likovnoj i ukupnoj umjetničkoj sceni doći bolji dani. Otišla potom u galeriju Charlama kod Jusufa Hadžifejzovića i noć se, kao i obično, završila u Zvonu.

Nedjelja, 31. decembar

Slušam novogodišnji Kozmopolit na BH Radiju 1, emisiju koju s posebnom pažnjom i trudom godinama uređuje i vodi moj prijatelj Haris Bilalović.

"Opstaju zaista samo najveći posvećenici i stoga te molim da one jučerašnje rekognicije kulturnjaka uvijek imaš negdje pri sebi kada nastupe sumnje i previranja", napisao mi je nakon snimanja.

Haris je moj cjeloživotni saborac i iako mlađi od mene, prvi radijski mentor. Najveća radost našeg prijateljstva je sposobnost da se zajedno smijemo kao djeca izbačena sa časa u trećem osnovne.

Jednom mjesečno u njegovoj emisiji ugostimo "lice s naslovnice" Urban magazina. Ovo novogodišnje izdanje u cijelosti je bilo posvećeno UM-u, aktuelnom glavnom sagovorniku, reditelju Alenu Drljeviću u studiju uz snimljene razgovore sa drugim junacima i junakinjama naslovnih priča.

Divno su govorili/e o Urbanu, otuda ova Harisova napomena, jer ja na dnevnom nivou imam preispitivanja o smislu insistiranja na konceptu magazina koji je očigledno za današnje prilike pomalo elitistički. Koliko ljudi, van kruga kog uživo srećem, to zanima, pitam se svakog 10. u mjesecu jer ga tada šaljemo u štampu.

Petnaestog, kad se Urban pojavi na kioscima, zlovolja prođe i računam da nas ima. Ovoga puta objavili smo dvobroj te će se naredno izdanje magazina na kioscima pojaviti tek 15. februara.

Nakon odslušane emisije, surfajući internetskim bespućima, otkrivam da je Miljenko Jergović u svom Oproštaj sa 2017. u 15 knjiga uvrstio Smrtovu djecu Buybookove autorice Amile Kahrović Posavljak. Jedan je to od prvih romana koji sam uređivala i u čiji uspjeh sam čvrsto vjerovala.

Uvijek kažem da lošoj knjizi ne može ni bog pomoći, dok je za dobru dovoljno da je Miljenko Jergović pohvali.

Vrijeme uoči praznika uvijek provodim u Jadranki, ako zbog praznične gužve bude trebalo nešto pomoći.

Jadranka je kultna sarajevska slastičarna u Sašinom vlasništvu. Posmatranje besprijekornog reda u radionici i procesa pravljenja kolača zabavlja me kao dijete omiljena igra. Kad kažem Saši da bih voljela raditi u radionici, ne shvata me ozbiljno, a ja bih ponekad tako rado tastaturu zamijenila kutlačom u savršenom kremu Jadrankine krempite.

Vrijeme je za odlazak u Zvono, na doček Nove godine. Nikakva očekivanja od proslave jedan su od najvećih benefita zrelosti.

Ponedjeljak, 1. januar

Prirodno buđenje, Bečki novogodišnji koncert, ostaci ruske salate, Saša i ja i dva slobodna dana pred nama uz sređivanje utisaka od prethodne noći...
U divnom sastavu smo uplovili/e u ovu 2018.

Amra Zulfikarpašić, Čedomir Kostović, Šejla Šehabović, Goran Simić i Oma Arslanagić bili su odlično novogodišnje društvo u aktuelnoj postavci Omine izložbe u Zvonu.

Žena čarobnog glasa Alma Burina i naš Vlatko Milošević, virtuoz na gitari, učinili su da godinu ispratimo s pjesmom.

Zvono, alternativni galerijski prostor kom je Saša cijeli život posvećen a ja posljednjih sedam godina, naša je gostinska soba i prostor u kom nastojimo održati kontinuitet predstavljanja najznačajnijih savremenih umjetnika/ca.

Utorak, 2. januar

"Ne postoji nešto što sam mogao a nisam uradio", kaže Irvin Jalom, američki pisac i psihoanalitičar u intervjuu za RTS. Uz Jaloma, Saši i meni je počeo posljednji zajednički slobodni dan u ovom polugodištu. Naredni će biti 1. maja.

Jaloma, čije knjige obožavamo, mi je otkrila prijateljica Jasmina Čaušević. I u posljednjih pet godina skoro svakog dana mi otkrije nešto novo. Od pripravaka za imunitet do Saturnove pozicije u naredne tri godine.

Srijeda, 3. januar

Danas treba početi raditi. Spremam se kao na Kilimandžaro. Zanimljiv je pogled na uobičajeni radni tempo iz pozicije dvodnevnog plandovanja. Zato i izbjegavam odmore. Oni su najbolji način da se sretnemo sa sobom, kaže moj psihoterapeut. A ti susreti, znamo, nisu često najugodniji. Najduže mi treba da se nakanim otvoriti službenu elektronsku poštu.

Najmanji je problem raditi, nekada bih radije okopala livadu već odgovarala na mailove, mada i njih lakše podnosim od telefonskih poziva.

Dok ovo pišem stiže notifikacija na Facebooku. Sarajevski otvoreni centar me je označio u objavi na svojoj stranici. Prenijeli su tekst iz zbornika objavljenog povodom deset godina postojanja organizacije. Pisala sam o malim slobodama i velikim trijumfima umjetnosti, tome šta nam znači Merlinka, festival LGBT filma koji će se i ove godine održati 26. i 27. januara u Sarajevu i podsjetiti na sve naše borbe i neodustajanja.

"Kad nas starost upita gdje nam je prošla mladost, reći ćemo joj: na protestima, mirnim šetnjama, malim nezvaničnim prajdovima… Na mjestima gdje smo pokušali/e ukazati na činjenicu kako su LGBTI prava dio univerzalnih ljudskih prava i kako privilegije i slobode nisu tu da ih uživa samo većina", napisala sam povodom festivala LGBT filma Merlinka.

"Kad nas starost upita gdje nam je prošla mladost, reći ćemo joj: na protestima..."
"Kad nas starost upita gdje nam je prošla mladost, reći ćemo joj: na protestima..."

Saznajem i da je naš autor Bojan Krivokapić sa romanom Proleće se na put sprema u polufinalu je NIN-ove nagrade. Da nam se ponovi izdavačka 2017...

Četvrtak, 4. januar

Rasprave ko je napravio bolji novogodišnji koncert, Dino Merlin ili Zdravko Čolić Čola, nisu trajale dugo. Ubrzo nas je stvarnost vratila tamo gdje smo bili i u godini prije. I gdje ćemo biti u godinama koje dolaze. Sve dok se ne pozabavimo mentalnim zdravljem, prevencijom, pristupom liječenju... Sve dok se ne bude stvarala vještačka nestašica lijekova neophodnih za neke od najtežih oblika duševnih oboljenja. Ili dok u 21. vijeku kliničku depresiju ne prestanemo liječiti po manastirima i uz pomoć hodžinih zapisa.

Pišem ovo zbog bebe pronađene u sarajevskom kontejneru. Komentatori na društvenim mrežama uglavnom su jednoglasni – spaliti majku ili kakvoj sličnoj metodi pristupiti.

Bez namjere da legitimiram pokušaj čedomorstva podsjetiću na jednaku nebrigu i o reproduktivnom zdravlju. I reproduktivnim pravima. Nedavno je na jednom ženskom bh. forumu postavljeno pitanje o spirali. Žena nije imala elementarnih informacija o njenim svojstvima, ali je zanimalo da li se korištenje spirale kosi sa vjerskim principima.

Petak, 5. januar

Juče je bio i postnovogodišnji povratnički dan na jogu. Dovoljna je mala pauza pa da se tijelo vrati u stanje prije vježbanja i da samu sebe podsjetim na vrijeme kad sam u četvrtom gimnazije morala ispravljati jedinicu iz fizičkog vaspitanja.

Principi joge podrazumijevaju da se ništa ne radi mimo vlastitih mogućnosti. Kad bih se njih držala, na jogi bih eventualno mogla stajati na vratima i mahati drugim polaznicama kursa.

"Joga, ništa ne raditi mimo vlastitih mogućnosti"
"Joga, ništa ne raditi mimo vlastitih mogućnosti"

Završila sam pripremu za štampu knjige razgovora Od erosa do polemosa Nerzuka Ćurka. Ova važna knjiga izuzetnog naučnog radnika i javnog intelektualca hronologija je našeg postdejtonskog tavorenja. Ozbiljni politički predstavnici/e u njoj bi mogli pronaći niz modela po kojima bi nas izbavili iz privida mira.

Moram pitati profesora Ćurka da li ga je iko, ikad, od onih koji nam odlučuju o životima, upitao za savjet. Mada, naslućujem odgovor...

Danas završavam pripreme za štampu knjige Igrač za raju Saše Ibrulja. Priče su to o fudbalu, a kad sam kod njega, Bosna i Hercegovina ima novog selektora. Izabran je Robert Prosinečki.

Robert Prosinečki
Robert Prosinečki

Imena iz bolje prošlosti uvijek mi probude nostalgiju i vrate u vrijeme od prije skoro 30 godina.

E da je ponovo s dječijom radosti uživati u prvim čokoladama iz uvoza.

Da se još jednom vrati 1989. Pa da krenemo ispočetka, zajedno, pametnije...

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG