(Pišu: Farangis Nadžibulah i Mumin Ahmadi)
Tadžikistan kaže da uskoro planira da izvrši repatrijaciju više od 70 djece rođene pod zastavom “Islamske države” u nadi da će to biti prevencija njihove dalje radikalizacije u budućnosti.
Kako se pokušaj “Islamske države” da uspostavi kalifat srušio, mnoge zemlje okreću leđa djeci rođenoj u ovoj ekstremističkoj grupi. Tadžikistan nije jedna od tih zemalja.
“Planiramo da ih dovedemo kući.”, rekao je ambasador Tadžikistana u Iraku i Kuvajtu, Zubaidulo Zubaidžoda za RSE.
Stotine Tadžikistanaca je otišlo u Irak i Siriju kako bi se pridružili tzv. Islamskoj državi, kako tvrde vladini izvori, a Dušanbe je prema njima zauzeo relativno pomirljiv stav. Tadžikistanska vlada je tokom 2015. godine ponudila amnestiju za one koji se dobrovoljno vrate i odbace nasilje smatrajući to prilikom da upozori građane na opasnosti priklanjanja radikalnim tumačenjima islama.
Sada, kada je reducirana teritorija u Iraku i Siriji koju je nekada kontrolisala tzv. Islamska država na jedan mali dio u istočnoj Siriji, pitanje šta da se radi sa militantima i njhovim porodicama ostaje da visi u zraku a rješavanje stanja apatrida postalo je sve hitnije.
Dok vlade u javnost iznose moguće opcije, slučajevi militanata tzv. Islamske države koji traže povrat u matične zemlje kojih su se jednom odrekli, postali su glavni naslovi u medijima.
Žena rođena u New Jerseyju, poznata kao “IDIL-ova nevjesta” koja je na društvenim mrežama pozivala na ubijanje Amerikanaca pokrenula je slučaj na sudu tražeći da se vrati sa svojim malim djetetom u Sjedinjene Države. Sud je odbacio njen zahtjev na osnovu prava na državljanstvo po rođenju.
U Velikoj Britaniji, porodica odbjegle tinejdžerke koja se pridružila tzv. Islamskoj državi nakon otkrivanja da se nalazi u izbjegličkom kampu u Siriji, nedavno je apelovala da joj se dozvoli povratak kako bi svog tek rođenog sina mogla da odgaja u “miru i sigurnosti” Ujedinjenog Kraljevstva koje joj je oduzelo državljanstvo. Nakon što je beba ove 19-godišnjakinje preminula, britanska vlada je tražila da se odluka ponovo razmotri kao “čin milosrđa”.
U Belgiji, naredba suda da država izvrši repatrijaciju šestoro djece iz IDIL-a i njihovih majki naišla je na pritužbe. Francuska vlada sada se prema slučajevima maloljetnika odnosi na pojedinačnim osnovama, od slučaja do slučaja, nakon što je isprva politika odbijanja povratka militanata i njihovih porodica bila na snazi.
U međuvremenu, Tadžikistan je ponavljao da nema namjeru ostaviti niti jedno tadžikistansko dijete u Iraku i Siriji, plašeći se da bi oni u budućnosti mogli biti sigurnosna prijetnja.
Uskoro se očekuje da će Tadžikistan poslati avion kako bi izvršio repatrijaciju 75 djece čije majke su u zatvorima u Iraku pod optužbama da su bile pripadnice tzv. Islamske države.
Zubaidžoda ima zadatak da pregovara o repatrijaciji Tadžikistanaca iz Iraka i Sirije, 6. marta je rekao za RSE, da je pribavio potrebne dozvole od majki kako bi se djeca mogla vratiti u Tadžikistan.
Sve u svemu, 43 majke iz Tadžikistana sa ukupno 92 djece, služe kaznu u Iraku, kažu tadžikistanske vlasti. Zubaidžoda je rekao da je 17 tadžikistanske djece za sada ostalo u iračkim zatvorima zato što njihove majke nisu dale dozvolu da se djeca vrate u Tadžikistan.
Neki od razloga zašto nisu dale dozvole su i da nemaju rodbine u Tadžikistanu koja bi bila spremna da se brine o djeci, kako kažu zvanični izvori. Druge žene su rekle da su njihova djeca premlada. A neke, kako je rekao Zubaidžoda, odbile su da se njihova djeca odgajaju u Tadžikistanu jer nije “islamski”.
Ambasador Zubaidžoda je podvukao da Dušanbe neće odustati od napora da vrati kući “svu tadžikistansku djecu” iz Iraka ali nije iznosio više detalja. On posebno radi kako bi osigurao povratak nekih 50 Tadžikistanki i djece koja se drže u izbjegličkim kampovima na sjeveroistoku Sirije.
Porodično vrijeme
Djeca koja se vraćaju treba da, nepostredno nakon povratka, prođu medicinske preglede i prime sve potrebne medicinske tretmane i vakcinaciju.
Zvaničnici kažu da će posebno obučavani psiholozi i učitelji dugoročno raditi sa djecom kako bi im pomogli da se prilagode na novi život u Tadžikistanu.
Sva djeca iz grupe koju očekuje povratak do kraja marta bit će smještena u porodicama koje je kontaktirala vlada i koje su se složile da budu njihovi zakonski odgajatelji.
U Dušanbe Rudaki distriktu, Đulčehra Usmonova renovira svoju dvospratnicu kako bi dočekala troje unučadi.
Djeca, jedan dječak i dvije djevojčice uzrasta su od dvije do osam godina. Usmonova nikada nije vidjela djevojčice koje su obje rođene u Iraku, kako kaže.
Majka djece, Ganjina Usmonzoda otišla je u Irak sa svojim suprugom i sinom, 2015. godine.
Vjeruje se da je suprug poginuo u Mosulu, gdje su Usmonzodu (27), uhapsile iračke vlasti.
“Moja kćerka, Ganjina, zvala me je u februaru mjesecu i rekla da šalje djecu u Tadžikistan. Rado smo prihvatili da se brinemo za njih”, rekla je ova baka za RSE, 6. marta.
Usmonova, inače poslovna žena, rekla je da će “dati sve od sebe” kako bi odgojila djecu i da su njena dva odrasla sina koja žive u blizini, obećali da će pomoći. Za sve krivi zeta što je odveo svoju porodicu da živi pod tzv. Islamskom državom.
U naselju Šohmansur u Dušanbeu, Sabađul Kamolova takođe čeka povratak unučadi.
Njena kćerka, koja služi kaznu zatvora u Bagdadu, ima petoro djece. Dvoje je rođeno u Iraku na terotoriji pod kontrolom tzv. Islamske države.
“Dolazak moje unučadi kući je najbolja vijest koju sam ikada čula.”, kaže Kamolova. “Moja kćerka mi je rekla da šalje njih četvoro, najmlađe će ostati s njom zato što još uvijek doji dijete.”
Irak želi da odu
Bagdad je 2018. godine rekao da je najmanje 833 djece 14 različitih nacionalnosti zadržano u zatvorima i pozvao je njihove matične države da izvrše repatrijaciju djece.
“Pitali smo sve diplomatske misije u Iraku, rezidente i nerezidente, da preuzmu svoje državljane koji su odslužili kazne i djecu koja nisu osuđena”, rekao je 3. jula glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Iraka, Ahmed Mahdžub.
Tadžikistan je prošle godine vratio šestoro djece koju su roditelji odveli u Irak.
Tadžikistanske vlasti kažu da je približno 2.000 ljudi iz većinski muslimanskih zemalja otišlo za Irak i Siriju od 2014. godine kako bi se pridružili tzv. Islamskoj državi.
Više od ukupno 100 ljudi, uključujući i porodice s djecom vratilo se iz konfliktnih zona – prije i nakon što je ponuđena amnestija 2015. godine.
Neki su osuđeni kao plaćenici ili da su regrutovali za strane terorističke organizacije. Većina je, međutim, reintegrisana u društvo pod budnim okom vlasti što je uključivalo službe bezbjednosti i komitete komšija koji su pazili na njih.
Neki od povratnika imaju aktivnu ulogu u vladinim kampanjama protiv ekstremizma – drže govore o tzv. Islamskoj državi, zločinima kojima su bili svjedoci, upozoravaju na one koji potencijalno regrutuju i vrebaju na mlade kao posebno podložne i ugrožene.
Sekularna vlada u Dušanbeu strogo kontroliše ljude koji praktikuju islam, zabranjuje da djeca koja još idu u školu prisustvuju molitvama u džamijama, zabranjuje nošenje hidžaba u školama i kancelarijama i zatvara medrese.
Facebook Forum