U Pragu, kada je riječ o diplomatiji balkanskih država, suvereno vladaju žene. Iz toga se može izvući pogrešan zaključak da je njihov uticaj u politici veliki. Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Srbiju u Češkoj trenutno predstavljaju tri ambasadorke.
Uspješno bavljenje diplomatijom, sferi u kojoj uglavnom dominiraju muškarci, za ambasdorku Srbije u Češkoj, Veru Mavrić, nikada nije predstavljalo problem.
Mjerilo uspjeha trebalo bi, smatra ona, da bude stručnost, a ne rodna pripadnost.
Pri tome je, ističe Mavrić, za ženu mnogo teže da pronađe sklad između porodičnog života i posla.
Vera Mavrić se prisjeća početka karijere, kada je u Ekvadoru osamdesetih godina, dok je bila drugi sekretar Ambasade, rodila prvo dijete.
"To nije uticalo na moj posao, čak je bilo pozitivno. Ja sam se, bukvalno, porodila tako što sam rekla ambasadoru: 'Ja danas neću doći na posao, idem da se porodim'. I onda sam uzela, možda, par nedelja godišnjeg odmora", prisjeća se ona.
Međutim, sve to ne bi bilo moguće, priča Vera da nije bilo razumijevanja njene "jače" polovine.
"Moj suprug, da nije bio velika podrška, verovatno to ne bi bilo tako jednostavno i ja sam počela noramalno da radim", navodi Vera.
Iako je Hrvatska još 2009. imala ženu na čelu Vlade, a od 2015. i prvu predsjednicu, danas u vlasti učestvuje njih oko 20 odsto.
"Žene moraju biti spremne za veća odricanja i posvećenost poslu da bi dokazale da su sposobne koliko i njihove kolege", kaže Ines Troha Brdar, ambasadorka Hrvatske u Pragu.
Troha Brdar smatra da je to sveprisutna pojava ne samo u Hrvatskoj već i u cijeloj regiji.
"Mislim da su žene još uvijek u opoziciji i da se ponekad moraju zalagati dvostruko ili trostruko više da bi dokazale da nešto mogu. Protiv određenih klišea se još uvijek teško boriti", ističe Ines Troha Brdar.
Ali, kaže naša sagovornica, to nije uvijek lako.
"Često se nađete u poziciji da morate nekako i potisnuti tu svoju žensku stranu, ili se čak ustručavate kada biste najradije otišli kući i bili sa bolesnim djetetom. Ali, posao je tu i traži nešto svoje i niste u poziciji da postupite prema toj želji u datom trenutku", ističe ona.
U Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj postoje sporenja oko etničkog učešća u vlasti, u kojoj je nezaposlenost veća od 50 odsto, briga o ženskim pravima nije među prioritetima.
Učešće nešto više od 19 odsto žena u vlasti od zakonom propisanih 40, ipak je napredak, mišljenja je Danka Savić, ambasadorka BiH u Pragu.
"Nije nimalo slučajno da je jedna od najvažnijih politika 'Gender Policy', i sve zemlje koje su već članice imaju sluha za to, imaju konkrente zahtjeve koji se pred njih postavljaju u smislu procenta zastupljenosti žena u institucijama i mislim da je važno da mi to razumijemo, jer mi smo na istom putu, dio smo integracijskih procesa i to nam je najvažniji vanjskopolitički cilj", kaže Danka Savić.
To što su žene manje sklone konfrontaciji, a više dijalogu, razlog je što su sve brojnije u diplomatiji, saglasne su sve tri sagovornice. Možda je upravo to i razlog što je u Pragu između njih zavladalo prijateljstvo.
"Imamo dobre odnose, lijepo surađujemo, sad ne znam da li da to povezujem s tim što smo žene", iskreno će Danka Savić.
Ambasadorke iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine kažu da u karijeri nikada nisu doživjele rodnu diskriminaciju.
Saglasne su da je politička moć žena na Balkanu i dalje slaba, ali da na mala vrata polako, ali sigurno ulaze u politiku.
Ako ništa, drugo bar zbog opredijeljenosti cijele regije ka evrointegracijama, koje u prvi plan stavljaju upravo slobodu i prava svakog pojedinca.
