U Crnoj Gori su različiti podaci o broju nestalih crnogorskih državljana tokom ratova devedesetih. Dok je na vladinom spisku 61 nestali, najviše na Kosovu, podaci udruženja nestalih i civilnog sektora govore o znatno većem broju. Porodice nestalih nijesu zadovoljni onim što države rade na pronalaženju njihovih članova, dok u vladinoj komisiji za nestala lica, koja se oglasila saopštenjem povodom Dana nestalih, kažu da je riječ o „politički osjetljivom” pitanju, te da „profesionalno i sistematski” radi na njegovom rješavanju.
U crnogorskom ogranku koalicije REKOM, organizacije koja radi na popisu žrtava ratova devedesetih, ukazuju da je teško govoriti o preciznim podacima i navode različite podatke o broju nestalih crnogorskih državljana tokom ratnih devedesetih. Koordinatorka REKOM-a za Crnu Goru Mirela Rebronja u izjavi za RSE kaže:
„Ono što su podaci za Crnu Goru od strane Komisije za nestala lica jeste da je u toku traganje za 62 lica.U periodu od prošle godine do danas pronađena su dva lica, od kojih je jedna osoba žrtva zločina u Štrbcima. Međutim, podaci Crvenog krsta su se nešto razlikovali pa je prema njihovim informacijama bilo 66 lica za kojima su oni tragali, a Udruženje porodica žrtava i NVO posjeduju informacije da je taj broj mnogo veći.”
Samo Udruženje nestalih i ubijenih na Kosovu raspolaže sa podatkom o 80 nestalih crnogorskih državljana na Kosovu, od čega precizne i kompletne evidencije sa potvrđenim DNK analizama postoje za njih 48. Predsjednik Udruženja Ljubiša Filipović navodi:
„Za sada imamo 48 kompletiranih podataka u našoj evidenciji. Ima više ali za sada nijesmo imali mogućnosti da obiđemo sve te druge porodice i napravimo ta dosijea. Nadam se da ćemo ove godine sve to da završimo. Znači, ima ih preko 80.”
Ljubiša, koji je u ratu na Kosovu izgubio dva brata i strica i čiji se stariji brat i dalje vodi kao nestao, kaže da porodice gube strpljenje i nadu da će saznati punu istinu o najbližim, nestalim članonovima:
„To ide sve sporo, ide sve na odgađanja, ekskumacije sporo idu, masovne grobnice se premeštaju kao i posmrtni ostaci. Znači, jako se malo radi i ne samo sa jedne i sa druge strane granice nego uopšte na prostorima bivše Jugoslavije.”
„Društvo duguje solidarnost i podršku porodicama u pronalaženju njihovih članova”, ističu u crnogorskom ogranku REKOM-a i ocjenjuju da bi posvećenost i odlučnost vladajućih struktura na razotkrivanju tragova i pronalaženju nestalih morala i mora biti mnogo veća.
„Dužnost svih nas kao društava i dužnost svih nas kao država. i pravna i moralna je neprestan i posvećen rad na rasvjetljavanju sudbine nestalih i prikupljanje podataka o grobnicama i mjestima stradanja, jer je tužna činjenica da dvije decenije od početka ratova na prostoru bivše Jugoslavije mi i dalje govorimo o hiljadama nestalih”, kazala je Rebronja.
U crnogorskom ogranku koalicije REKOM, organizacije koja radi na popisu žrtava ratova devedesetih, ukazuju da je teško govoriti o preciznim podacima i navode različite podatke o broju nestalih crnogorskih državljana tokom ratnih devedesetih. Koordinatorka REKOM-a za Crnu Goru Mirela Rebronja u izjavi za RSE kaže:
„Ono što su podaci za Crnu Goru od strane Komisije za nestala lica jeste da je u toku traganje za 62 lica.U periodu od prošle godine do danas pronađena su dva lica, od kojih je jedna osoba žrtva zločina u Štrbcima. Međutim, podaci Crvenog krsta su se nešto razlikovali pa je prema njihovim informacijama bilo 66 lica za kojima su oni tragali, a Udruženje porodica žrtava i NVO posjeduju informacije da je taj broj mnogo veći.”
Samo Udruženje nestalih i ubijenih na Kosovu raspolaže sa podatkom o 80 nestalih crnogorskih državljana na Kosovu, od čega precizne i kompletne evidencije sa potvrđenim DNK analizama postoje za njih 48. Predsjednik Udruženja Ljubiša Filipović navodi:
„Za sada imamo 48 kompletiranih podataka u našoj evidenciji. Ima više ali za sada nijesmo imali mogućnosti da obiđemo sve te druge porodice i napravimo ta dosijea. Nadam se da ćemo ove godine sve to da završimo. Znači, ima ih preko 80.”
Ljubiša, koji je u ratu na Kosovu izgubio dva brata i strica i čiji se stariji brat i dalje vodi kao nestao, kaže da porodice gube strpljenje i nadu da će saznati punu istinu o najbližim, nestalim članonovima:
„To ide sve sporo, ide sve na odgađanja, ekskumacije sporo idu, masovne grobnice se premeštaju kao i posmrtni ostaci. Znači, jako se malo radi i ne samo sa jedne i sa druge strane granice nego uopšte na prostorima bivše Jugoslavije.”
„Društvo duguje solidarnost i podršku porodicama u pronalaženju njihovih članova”, ističu u crnogorskom ogranku REKOM-a i ocjenjuju da bi posvećenost i odlučnost vladajućih struktura na razotkrivanju tragova i pronalaženju nestalih morala i mora biti mnogo veća.
„Dužnost svih nas kao društava i dužnost svih nas kao država. i pravna i moralna je neprestan i posvećen rad na rasvjetljavanju sudbine nestalih i prikupljanje podataka o grobnicama i mjestima stradanja, jer je tužna činjenica da dvije decenije od početka ratova na prostoru bivše Jugoslavije mi i dalje govorimo o hiljadama nestalih”, kazala je Rebronja.
