Prije nekoliko sedmica stojao sam pored željezničkih tračnica u malom gradiću Gatersburg u Merilendu dok je CSX teretni voz bučno projurio kroz raskrsnicu; uz zaglušujuća zvona upozorenja.
Putnici su u velikoj mjeri odustali od američkih željeznica kao prevoznog sredstva, ali teretni vozovi i dalje su od vitalnog značaja za razvoj američke privrede.
Kao većina drugih stvari moderne infrastrukture i željeznice su kontrolisane uz pomoć kompleksnih digitalnih sistema. Postoji rastući strah da ti kompjuteri mogu popustiti pred cyber napadima, jednako kao i svi ostali i sistemi koji se elektronski podržavaju, a od kojih moderna društva danas zavise.
Prošle je godine tadašnji američki državni sekretar Leon Panetta govorio o mogućnosti mogućeg “digitalnog Pearl Harbora“, snažnog napada čija bi meta mogla biti američka saobraćajna infrastruktura ili postrojenja.
A prije samo nekoliko sedmica u govoru o „Stanju nacije“ tome je dodao svoje sopstvene strahove.
„Mi znamo da hakeri kradu identitete ljudi i infiltriraju se u privatnu elektronsku poštu“, rekao je.
„Znamo da strane zemlje i kompanije kradu naše poslovne tajne“, takođe je dodao i poentirao: „sad naši neprijatelji takođe istražuju mogućnosti kako da sabotiraju našu električnu mrežu, naše finansijske institucije, i naš vazdušni kontrolni sistem“.
Sistem kontrole
Stotine privatnih kompanija traže načine kako da odgovore na mogućnost digitalnog sudnjeg dana.
Ulozi su veoma visoki, kako mi je rekao Shawn Henry:
„Više od prijetnje oružjem za masovno uništenje u velikim gradovima, cyber prijetnja jedan je od najznačajnijih izazova sa kojima se suočavamo“.
Shawn Henry je bivši pomoćnk izvršnog direktora FBI, i bio je odgovoran za istrage cyber napada širom svijeta. Sada je predsjednik kompanije Crowdstrike, koja pomaže firmama da se zašite od hakera.
„Sve što radimo na dnevnoj bazi oslanja se na cyber komunikaciju", kaže Henry.
„Svi naši podaci koji se puštaju u mrežu, naš sekor finansijskih usluga, ključne infrastrukture, naše mreže električne energije, sistema vodosnadbijevanja. Mi znamo sa sigurnošću da postoje grupe koje intenzivno teže da targetiraju i nanesu štetu zapadnom svijetu preko cyber mreže."
Ilustracija
„Ako bi se to dogodilo mi ćemo se suočiti sa nesagledivim posljedicama“, smatra on.
Uragan Katrina 2005. je pokazao koliko brzo sofisticirana društva mogu da se raspadnu kada se ključne službe unište.
Sekretar za Domovinsku sigurnost u vrijeme kada se dogodio uragan Katrina, Michael Chertoff, rekao mi je da je prijetnja od cyber napada veoma stvarna.
On kaže da „čak i sada dok razgovaramo svakog se dana događaju milioni napada na infrastrukturu, jednostavno radi krađe informacija ili intelektualne svojine“.
Cyber grad
U američkoj državi New Jersey, Ed Skoudis se priprema za mogućnost takve katastrofe. Njegova je kancelarija puna ekstravagantnih izuma, Jules Verne se srijeće sa naučnom fantastikom, hronograf sa prijelaza iz stoljeća u stoljeće, reporodukcije ranih žarulja, i u podrumu, moderan željeznički set.
Ali taj model željeznice nije igračka. Zajedno sa baterijom kompjutera koje koriste vladine agencije i privatne kompanije kako bi simulirali što bi se moglo dogoditi, ako bi hakeri pokušali da preuzmu kontrolu nad gradskom digitalnom infrastrukturom.
"Izgradili smo Cyber grad”, Skoudis mi je rekao, "tako da je u njemu oko 15.000 stanovnika. Stanovnici nisu u fizičkom smislu mali ljudi, već su zapravo podaci u data bazi - oni imaju medicinske kartone, imaju porodične odnose, tako da se može vidjeti kako je ta osoba povezana sa drugom osobom. Oni imaju bankovne podatke, imaju naloge na našim stranicama za društveno umrežavanje i cyber-ratnici će pratiti te različite odnose i pokušati pronaći stvari koje mogu koristiti u svoju korist pri napadu na grad".
To je minijaturna vizuelizacija digitalnog poligona i izgleda kao dobra baza za korištenje.
Stvarna opasnost?
Jezik cyber ratnika je svakako apokaliptičan. No, zbog smanjenja odbrambenog budžeta neki vjeruju da je cyber-prijetnja pretjerana. Thomas Rid, predavač na Studiju za rat na Kraljevskom koledžu u Londonu, naširoko je pisao o tome kako on vidi prave razmjere prijetnje. Naslov njegove nove knjige je - Cyber rat se neće dogoditi.
"Mislim da scenario cyber Pearl Harbora ili ponekad čak i cyber 9/11 je pretjerivanje", rekao mi je.
"U stvari ako razgovarate s zvaničnicima Pentagona u pozadini, oni zapravo mogu priznati da su takve izjave pretjerane, a da ih koriste zbog političkih razloga, da se izvrši pritisak na Kongres da prođe zakonodavstvo o cyber sigurnosti."
Ed Skoudis priznaje da postoji puno "cyber pomame“ svuda. No, on tvrdi da još uvijek postoji realna opasnost od toga. "Ima nešto stvarno iza svega ovoga", rekao je.
"Svjedoci smo uspješnih napada u kojem loši momci preuzimaju kontrolu nad dijelom električne mreže, ili druge kritične infrastrukture, i to mogu iskoristiti da bi preduzeli ozbiljnu akciju. Postoji pomama", dodaje on, "ali tu je jezgro grudve u kojoj možete preduzeti akciju preko cyber- oruđa i imati vojne efekte. "
Strah od destruktivne cyber-prijetnje gura Sjedinjene Države da pojačaju svoju odbranu - Pentagon je regrutovao još 4.000 novih cyber-ratnika.
Novom predsjedničkom uredbom tako je omogućena bolja zaštita kritične američke infrastrukture od hakera. Zaštita od rizika digitalnog napada je brzo rastuća industrija – ona u kojoj se vojne i privatne kompanije agresivno takmiče za svoj dio kolača.
