Dostupni linkovi

Da li Nemačka odustaje od EU?


Angela Merkel
Angela Merkel

Suočen sa dvostrukim izazovom integracije izbeglica i reintegracije Istoka Evrope, Berlin može da se odluči da se vrati na pozicije Unije na dva koloseka – što bi označilo kraj posleratnom projektu ujedinjenja Evrope, ističe bugarski analitičar Ivan Krastev u “Njujork Tajmsu” (The New York Times).

On smatra da je kriza sa migrantima istovremeno izbacila na površinu i prikrivene tenzije u procesu evropskih integracija.

Problem za Evropu i SAD nije samo veliki priliv migranata već i nedostatak političkog vođstva, piše Ričard Koen (Richard Cohen) u “Vošington Postu” (The Washington Post).

“U ovom trenutku, previše političara vodi računa samo kako da ostanu na svojim pozicijama. Oluja se sprema i, osim oslabljene Merkelove i odlazećeg Obame, nema kapetana na vidiku”, ocenjuje Koen.

Nemačka i Centralna Evropa razočarane jedna u drugu

Milioni ljudi koji nadiru na granice EU imaju pravo da veruju da je migracija najbolja revolucija. Reč je o revoluciji pojedinaca, ne masa. EU je privlačnija nego bilo koja utopija iz 20 veka - iz jednostavnog razloga zato što postoji. Međutim, kako stvari stoje, migrantska revolucija može veoma lako da podstakne kontrarevoluciju u Evropi, piše Ivan Krastev.

Početnu solidarnost prema izbeglicama pre nekoliko meseci sada je potisnuo strah da će ti isti stranci dovesti u pitanje evropski model blagostanja kao i njenu kulturu. Nedavni incident u Kelnu pojačao je strahovanja da su liberalne vlade preslabe da bi odbranile Evropu i da situacija sa migrantima izmiče kontroli.

Čak i pre ovog incidenta, većina Nemaca je počela da sumnja da njihova zemlja može da integriše stotine hiljada Sirijaca, Avganistanaca i drugih koji su pristigli prošle godine.

Merkelova sada se prikazuje kao političar nalik Gorbačovu, plemenita ali naivna, kao državnik čija je politika “mi to možemo” dovela Evropu u rizičnu situaciju.

Nemačka kancelarka Angela Merkel, koja je do skora bila simbol samopouzdanja i fleksibilnosti EU, sada se prikazuje kao političar nalik Gorbačovu, plemenita ali naivna, kao državnik čija je politika “Wir shaffen es” - “mi to možemo” - dovela Evropu u rizičnu situaciju, ističe Krastev.

Međutim, osim imigranata Nemačka se suočava i sa drugim nimalo lakšim problemom: integracijama same EU.

Berlin je okružen zemljama na jugu kontinenta čije su vlade protiv oštrih mera štednje – Grčka, Španija, Portugalija, Italija – kao i državama na istoku koje ne žele da prime migrante.

Dok zemlje sa juga dovode u pitanje finasijsku politiku Berlina, centralnoevropske države predstavljaju izazov nemačkom modelu otvorenog društva.

Nemačka kritikuje nove članice EU sa Istoka za odsustvo solidarnosti i saosećanja. S druge strane, one uzvraćaju optužbama na račun Berlina za “moralni imperijalizam”. Ova kriza sa migrantima je istovremeno izbacila na površinu i prikrivene tenzije u evropskim integracijama.

Ozlojeđenost centralnoevropskih zemalja prema Nemačkoj u mnogo čemu podseća na sličnu ozlojeđenost druge generacije turskih migranata u Nemačkoj danas.

Ozlojeđenost centralnoevropskih zemalja prema Nemačkoj u mnogo čemu podseća na sličnu ozlojeđenost druge generacije turskih migranata u Nemačkoj danas, ocenjuje Krastev.

“Za razliku od prve generacije migranata, koja je žudela da pokaže svoju korisnost zemlji koja ih je udomila, druga generacija – iako je bolje integrisana, oseća se poniženom zato što mora da prihvata norme drugih. Mnogi pripadnici druge generacije Turaka završili su škole u Nemačkoj i socijalizovali su se u njoj. Međutim, oni koriste svoje obrazovanje i slobodu da se uhvate u koštac sa svojim složenim identitetima, odupirući se pritisku roditelja i društva da se prilagode. Ova deca migranata ne sanja o povratku u svoju porodičnu ili nacionalnu prošlost. No, oni žele da idu svojim putem i frustira ih izgledna budućnost da budu građani drugog reda”, smatra Krastev.

Slično se dešava i u Centralnoj Evropi. Prve postkomunističke vlade i lideri bili su obuzeti idejom da postanu bolji Evropljani nego države Zapadne Evrope – liberalnije, lojalnije EU, spremnije da žrtvuju nacionalne interese zarad evropskih vrednosti. Do samo pre nekoliko godina građani centralnoevropskih zemalja verovali su više Briselu nego svojim vladama.

Međutim, to više nije slučaj. Poslednja istraživanja javnog mnjenja pokazuju da čak i mnogi Poljaci koji se protive odluci nove desničarske vlade da stavi pod svoju kontrolu Ustavni sud – što je opasan, nedemokratski potez – ne podržavaju moguće sankcije EU protiv Poljske.

Ovde leži neopažena opasnost neliberalnih procesa u Centralnoj Evropi po EU. Nije u pitanju samo nezadovoljstvo Berlina sa uspon neliberalnih vlada u regionu. Nemačka je sada dovedena u situaciju da preispita neke od svojih ključnih pretpostavki i ideja o budućnosti EU, ističe Krastev.

Joakim Gauk
Joakim Gauk

Teško mogu da shvatim da zemlje čiji su građani nekada sami bili izloženi represiji i dobijali su pomoć, sada uskraćuju tu solidarnost ugnjetenima”, izjavio je nedavno nemački predsednik Joakim Gauk.

Ovde nije reč samo o političkim razlikama već i dubokom razočarenjem jednih u druge – Nemačke i država Centralne Evrope.

U poslednjih 25 godina Berlin je bio najveći pobornik širenja EU na istok. On je imao jasan ekonomski i geopolitički interes u vođenju takve politike, jer je najveći investitor i trgovinski partner regiona. Samo trgovina sa Poljskom nadmašuje razmenu koju Nemačka ima sa Rusijom.

Međutim, po mišljenju Krasteva, skup zajedničkih interesa možda neće biti dovoljna da održi nemački entuzijazam za EU u sadašnjoj formi.

Suočen sa dvostrukim izazovom integracije izbeglica i reintegracije Istoka Evrope, Berlin može da se odluči da se vrati na pozicije Unije na dva koloseka – što bi označilo kraj posleratnom projektu ujedinjenja Evrope. U mnogim zapadnoevropskim prestonicama sve učestalije se čuju glasovi podrške za ovu ideju.

Promena raspoloženja Nemačke prema Centralnoj Evropi može predstavljati poslednji u nizu nepovoljnih događaja po EU kakvu znamo.

“Ako su građani Centralne Evrope išta naučili iz raspada Sovjetskog Saveza i Titove Jugoslavije - to je da u odsustvu rata kolaps imperije počinje na periferiji, ali se završava tek kada se centar pobuni. Odluka Rusije da se osamostali (ne aspiracije za nezavisnošću baltičkih država) sahranila je Sovjetski Savez. Takođe, promena raspoloženja Nemačke prema Centralnoj Evropi može predstavljati poslednji u nizu nepovoljnih događaja po Evropsku Uniju kakvu znamo. Da podsetimo na klasičnu šalu o jevrejskom telegram: ‘počni da brines, detalji stižu uskoro’”, zaključuje Ivan Krastev.

Nedostatak političkog vođstva – problem EU i SAD

Ričard Koen navodi da je kupio mali brodić u luci u Danskoj odakle su ribari i ostali građani transportovali 1943. većinu Jevreja u neutralnu Švedsku.

“Hrabri i divni Danci tokom Drugog svetskog rata, sada su postali negostoljubivi. Oduzimaju nakit i ostale vrednosti od Sirijaca i drugih migranata koji žele da se nastane u njihovoj zemlji. To nije isto kao zabrana njihovog ulaska, ali pokazuje šta se dešava kada se narod velikog srca uplaši. Veći deo Evrope je danas zastrašen”, piše Koen.

On dodaje da je situacija u Americi neznatno drugačija. Podseća na izjavu Donalda Trampa (Trump) da bi trebalo privremeno zabraniti ulazak u SAD svim muslimanima. Taj stav su podržali mnogi republikanci.

Najavljujući kandidaturu u junu prošle godine, Tramp je ukazao na masovnu migraciju Meksikanaca u SAD kao veliki problem – jer, navodno, sa njom stiže i veća stopa kriminala, uključujući i silovanja.

Takođe, jedan od favorita za republikanskog kandidata za predsednika je izjavio da migranti uzimaju posao domaćem stanovništu, što pogađa u srce belačkog rasizma.

U Evropi se strahuje da će musllimani potisnuti lokalne evropske kulture kao što je migracija hispanoamerikanaca uticala na sve učestalije korišćenje španskog jezika u SAD.

Meksiko i Centralna Amerika su za SAD ono što je arapski svet za Evropu. U Evropi se na deo muslimana gleda kao na siledžije, zatim da, navodno, preti opasnost da Arapi potisnu lokalne evropske kulture kao što je migracija hispanoamerikanaca uticala na sve učestalije korišćenje španskog jezika u signalizaciji na javnim mestima.

Koen podseća da je Tramp zakupio celu stranicu u četiri ključna dnevna lista u Njujorku tražeči smrtnu kaznu za pet maloletnika uhapšenih pod sumnjom da su silovali i brutalno pretukli jednu ženu u Central parku.

Oni su osuđeni na zatvorske kazne. Da je poslušan Trampov zahtev bili bi pogubljeni. Međutim, naknadno je drugi čovek priznao ovo krivično delo. DNK izvršioca se poklopao sa njegovim. Dok nije otkriven pravi počinilac maloletnici su proveli više godina u zatvoru, jedan od njih čak 13.

U leto 2000. godine na više od 50 žena nasrnuli su nepoznati muškarci, neke su bile i seksualno maltretirane – opet u Central parku u Njujorku. Ovaj incident je usledio nakon godišnje parade Portorikanaca koji žive u SAD.

To podseća na nemile scene iz Kelna za doček ove Nove godine kada se oko 500 žena žalilo da ih je maltretirala grupa migranata – iz Severne Afrike ili Arapi. Svi u Evropi su bili zgroženi a mnogi i uplašeni.

“I u Evropi i u SAD, predviđa se da će sadašnji trenutak postati neizbežna budućnost. Međutim, silovanje u Central parku, napad u vreme obeležavanja dana Portorikanaca i drugi incidenti dešavaju se i prolaze – ili se na kraju ispostavi da nije bilo baš sve tako kako se prikazivalo u početku ili se ne ponavljaju. Iako je incident u Kelnu bio velikih razmera, za sada se nije ponovio. I policija je naučila mnogo iz grešaka”.

Po mišljenju Koena, problem za Evropu i SAD nije samo veliki priliv migranata već i nedostatak političkih lidera. Izuzeci su predsednik SAD Barak (Barack) Obama i nemačka kancelarka Angela Merkel. Ona je pokazalo izuzetno vođstvo izražavajući spremnost da primi million Sirajaca.

Obama je mnogo manje izdašan – oko 2.500 migranata je stiglo u SAD krajem prošle godine, ali je velikodušno prihvatio islamsku zajednicu u zemlji. Doduše, Tramp je okarakterisao nedavni Obamin odlazak u džamiju kao izvinjavanje muslimanima.

Koen smatra da je SAD i Evropi potrebno više lidera koji mogu i znaju da kažu - “sačekajte trenutak, hajde da to uradimo ovako.

Umesto toga učestali su zahtevi za deportacijama, zatvaranjem granica, oduzimanjem imovine. Mađarska, a u poslednje vreme i Poljska, zaokreću udesno, Francuska pokazuje pomalo mentaliteta “višijevske tvorevine” iz Drugog svetskog rata, a Nemačka nakon poslednjih incidenata kao da bojažljivo preispituje svoj prvobitni stav o velikodušnom prijemu migranata.

Previše političara vodi računa samo kako da ostanu na svojim pozicijama. Oluja se sprema i, osim oslabljene Merkelove i odlazećeg Obame, nema kapetana na vidiku.

“Siguran sam da Tramp zna veoma malo o istoriji. Njegov brod, dok nije bio primoran da proda, bio je veliki i skopčan sa mnogim aferama. Moj brod je veoma mali, i ima samo simbolički značaj. Podseća na ono što šta se desilo – na heroizam nekih, politički oportunizam i kukavičluk mnogih. U ovom trenutku, previše političara vodi računa samo kako da ostanu na svojim pozicijama. Oluja se sprema i, osim oslabljene Merkelove i odlazećeg Obame, nema kapetana na vidiku”, zaključuje Koen.

XS
SM
MD
LG