Slobodan Pejović, svjedok deportacije bosanskih izbjeglica iz Crne Gore, deseti put našao se na meti opet nepoznatih napadača, uprkos obećanjima nadležnih da će otkriti nasilnike i obezbijediti Pejovića i njegovu imovinu.
Automobil bivšeg policijskog inspektora Slobodana Pejovića ponovo je demoliran, po treći put ove godine. Staklo na njegovom vozilu Ford Mondeo, parkiranom pored niza drugih netaknutih vozila, polomljeno je u dobro osvijetljenoj hercegnovskoj ulici.
Slobodan Pejović za naš radio kaže da je oguglao i da ne računa na državnu zaštitu koja mu je obećana i prilikom nedavnog saslušanja u crnogorskom tužilaštvu koje je vodila zamjenica specijalnog tužioca za ratne zločine Lidija Vukčević:
"Ona je rekla da ona hoće, ona smatra potrebnim da me zaštite od svega ovoga, mene i imovinu. To je bilo prije petnaest dana i bio sam skeptik. Ne što se nje tiče, ona je bila korektna, jako ozbiljna i zaista je željela i bila je zabrinuta, nema govora. Dogovorili smo se da ne izlazim u javnost. Ja sam sve to ispoštovao, međutim, kako me štiti ova vlast u zadnjih sedamnaest, osamnaest godina vidi se po ovome. Nemam ja povjerenja da će me zaštititi, ja i ne tražim. Jednostavno, neka me pušte na miru i da me ne brane ovako."
Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava podsjeća da je ovo već deseti napad na, kako kaže, hrabrog svjedoka ratnog zločina kojeg država nije istažila i adekvatno sankcionisala:
"Činjenica da je država dozvolila deseti napad na svedoka ratnih zločina Slobodana Pejovića ja zapravo dokaz da država nije u stanju da dokaže u praksi svoja deklarativna zalaganja za zaštitu poštovanja i unapređenja ljudskih prava u Crnoj Gori. I pored naših nastojanja da obezbedimo blagovremenu zaštitu Slobodana Pejovića, iako je nadležni državni tužilac s njim stupio u razgovor, do danas, odnosno do poslednjega napada ta zaštita ponovo nije obezbeđena."
Slobodan Pejović, bivši policijski inspektor odbio je početkom devedesetih da učestvuje u akciji deportacije oko 100 izbjeglih Muslimana-Bošnjaka koje je crnogorska policija hapsila i predavala vojsci Radovana Karadžića, koja je nedužne civile likvidirala i mučila po logorima u okolini Foče.
Pejović je među prvima progovorio o tom zločinu zbog koga se danas sudi isključivo tadašnjim crnogorskim policijskim funkcionerima koji tvrde da su samo izvršavali naređenja odozgo. Pejović je od tada konstantno izložen napadima koje policija ne rasvjetljava.
U pismu koje su danas Akcija za ljudska prava, druge nevladine organizacije i pojedinci uputili na adresu državnih organa, državnih funkcionera i međunarodnih organizcija, tražeći zaštitu za Slobodana Pejovića, podsjeća se da je taj važan svjedok početkom devedesetih dva puta bio meta atentata, te da mu se od tada konstrantno prijeti smrću.
Od 2000. do 2004. godine Pejoviću je automobil uništavan čak četiri puta, da bi ga u decembru 2007. na ulici metalnom šipkom napao Vuk Selić koji je dobio samo uslovnu osudu. Prošle godine Pejoviću je, navodi se u pismu kamenom razbijen prozor od kuće, zatim prozor od automobila, a na sjedištu je zatekao poruku "Minirano". U septembru 2009. razbijen je prozor na Pejovićevom automobilu, a na vozačevom sjedištu ostavljen je metak velikog kalibra koji je se koristi u lovu na divljač. 10. novembra ove godine njegov automobil ponovo je demoliran, a policija i dalje ne otkriva napadače.
Danas u tužilaštvu nije bilo moguće dobiti komentar u vezi posljednjeg nerasvijetljenog napada na Slobodana Pejovića.
Automobil bivšeg policijskog inspektora Slobodana Pejovića ponovo je demoliran, po treći put ove godine. Staklo na njegovom vozilu Ford Mondeo, parkiranom pored niza drugih netaknutih vozila, polomljeno je u dobro osvijetljenoj hercegnovskoj ulici.
Slobodan Pejović za naš radio kaže da je oguglao i da ne računa na državnu zaštitu koja mu je obećana i prilikom nedavnog saslušanja u crnogorskom tužilaštvu koje je vodila zamjenica specijalnog tužioca za ratne zločine Lidija Vukčević:
"Ona je rekla da ona hoće, ona smatra potrebnim da me zaštite od svega ovoga, mene i imovinu. To je bilo prije petnaest dana i bio sam skeptik. Ne što se nje tiče, ona je bila korektna, jako ozbiljna i zaista je željela i bila je zabrinuta, nema govora. Dogovorili smo se da ne izlazim u javnost. Ja sam sve to ispoštovao, međutim, kako me štiti ova vlast u zadnjih sedamnaest, osamnaest godina vidi se po ovome. Nemam ja povjerenja da će me zaštititi, ja i ne tražim. Jednostavno, neka me pušte na miru i da me ne brane ovako."
Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava podsjeća da je ovo već deseti napad na, kako kaže, hrabrog svjedoka ratnog zločina kojeg država nije istažila i adekvatno sankcionisala:
"Činjenica da je država dozvolila deseti napad na svedoka ratnih zločina Slobodana Pejovića ja zapravo dokaz da država nije u stanju da dokaže u praksi svoja deklarativna zalaganja za zaštitu poštovanja i unapređenja ljudskih prava u Crnoj Gori. I pored naših nastojanja da obezbedimo blagovremenu zaštitu Slobodana Pejovića, iako je nadležni državni tužilac s njim stupio u razgovor, do danas, odnosno do poslednjega napada ta zaštita ponovo nije obezbeđena."
Konstantne prijetnje već godinama
Slobodan Pejović, bivši policijski inspektor odbio je početkom devedesetih da učestvuje u akciji deportacije oko 100 izbjeglih Muslimana-Bošnjaka koje je crnogorska policija hapsila i predavala vojsci Radovana Karadžića, koja je nedužne civile likvidirala i mučila po logorima u okolini Foče.
Pejović je među prvima progovorio o tom zločinu zbog koga se danas sudi isključivo tadašnjim crnogorskim policijskim funkcionerima koji tvrde da su samo izvršavali naređenja odozgo. Pejović je od tada konstantno izložen napadima koje policija ne rasvjetljava.
U pismu koje su danas Akcija za ljudska prava, druge nevladine organizacije i pojedinci uputili na adresu državnih organa, državnih funkcionera i međunarodnih organizcija, tražeći zaštitu za Slobodana Pejovića, podsjeća se da je taj važan svjedok početkom devedesetih dva puta bio meta atentata, te da mu se od tada konstrantno prijeti smrću.
Od 2000. do 2004. godine Pejoviću je automobil uništavan čak četiri puta, da bi ga u decembru 2007. na ulici metalnom šipkom napao Vuk Selić koji je dobio samo uslovnu osudu. Prošle godine Pejoviću je, navodi se u pismu kamenom razbijen prozor od kuće, zatim prozor od automobila, a na sjedištu je zatekao poruku "Minirano". U septembru 2009. razbijen je prozor na Pejovićevom automobilu, a na vozačevom sjedištu ostavljen je metak velikog kalibra koji je se koristi u lovu na divljač. 10. novembra ove godine njegov automobil ponovo je demoliran, a policija i dalje ne otkriva napadače.
Danas u tužilaštvu nije bilo moguće dobiti komentar u vezi posljednjeg nerasvijetljenog napada na Slobodana Pejovića.
