Piše: Salil Tripathi (Priredila Ena Stevanović)
Ovo nije šala. Protiv osoba kao što je Paul Chambers se u Velikoj Britaniji podižu tužbe zbog zloupotrebe Twittera.
Paul J.Chambers je problijedio kad je saznao da je zatvoren aerodrom „Robin Hood“ u sjevernoj Engleskoj i da su svi letovi otkazani. Januarska susnježica i snažan vjetar su usporavali njegove planove da otputuje u sjevernu Irsku kako bi bio sa svojom prijateljicom, na twitteru poznatoj pod imenom @crazycolours.
Kao i većina ostalih putnika u takvim okolnostima, gdin. Chambers je imao potrebu da nekom kaže tačno ono što misli. Ali za razliku od ostalih putnika, Chambers je svoje mišljenje napisao na blog stranici Twitter:
„Dovraga, aerodrom „Robin Hood“ je zatvoren. Dajem vam sedmicu da ga otvorite ili ću dići aerodrom u zrak!!!“
Nekih 600 ljudi je pročitalo poruku, uključujući i @crazycolours. Ali ništa se nije dogodilo.
I to je trebao biti kraj priče.
Ali nije bio. Nekoliko dana kasnije jedan zaposlenik aerodroma je sa svog kućnog računara pregledao twitter da vidi je li neko rekao nešto vezano za aerodrom.
I „naletio“ je na izljev gospodina Chambersa. Obavijestio je svog menadžera. Nisu mnogo premišljali i obavijestili su policiju.
Nekoliko dana kasnije se u kompaniji u kojoj radi Chambers pojavilo pet policajaca. Uhapsili su ga, ispitivali punih osam sati i oduzeli mu mobitel i laptop, koji mu još uvijek nije vraćen. Kada su ga pitali da li posjeduje oružje, Chambers je rekao da ima palice za golf u prtljažniku od auta. Ali policajcima to nije bilo smiješno.
Krenulo je i nagore. Kraljevsko tužilaštvo je podnijelo tužbu protiv Chambersa zbog iskazivanja javnih prijetnji, iako aerodrom nije bio zatvoren zbog njegovih prijetnji i iako je policija reagovala nekoliko dana nakon toga. Tužitelj je rekao sudiji Jonathanu Benettu da zbog prevlađujuće terorističke klime nisu mogli uzeti Chambersovu izjavu zdravo za gotovo.
Chambers je izjavio da se ne osjeća krivim, ali je izgubio parnicu. Podnio je žalbu, ali prošle sedmice je ponovo izgubio i morao je platiti odštetu 2300 funti.
Sutkinja Jacqueline Davies je strogo naglasila da bi svako razuman shvatio ozbiljno prijetnju g.Chambersa.
„Zbog čestih prijetnji terorističkim napadima, posebno na aerodromima, svako u ovoj zemlji je svjestan mogućih posljedica ove izjave“, izjavila je Davies.
Ali nešto ovdje nije uredu, a to nešto nije humor g. Chambersa.
U svom romanu „Šala“ iz 1967., češki pisac Milan Kundera (koji je također živio i u Francuskoj) piše o liku Ludviku Jahnu koji šalje šaljivu razglednicu preozbiljnoj djevojci poručujući joj:
„Optimizam je opijum za ljude. Zdrava atmosfera zaudara na glupost. Živio Trotsky.“
Slučaj Geretha Comptona
Ali komunistima njegova izjava nije bila nimalo smiješna pa su Jahna natjerali da radi u rudniku.
Iako ga britanske vlasti nisu osudile na težak fizički rad, ova tužba je snažno utjecala na Chambersovu karijeru i izglede za zapošljavanje. Zbog presude je g.Chambers izgubio posao. Pobješnjeli korisnici twittera iznalaze načine kako da prikupe novac za žalbu Vrhovnom sudu.
Gospodin Chambers nije jedini koji je sankcionisan zbog impulsivnog statusa na twitteru. Konzervativna partija je suspendovala Garetha Comptona, vijećnika iz Birmingema nakon što je napisao:
„Može li molim vas neko usmrtiti kamenovanjem Yasmin Alibhai-Brown? Neću reći Amnesty-ju ako to učinite. Bio bi to doista blagoslov.“
Ilustracija
Compton je nakon toga obrisao tweet i izvinuo se gđi Alibhai-Brown, ali ona je zaprijetila da će ga prijaviti policiji i šteta je već učinjena.
Je li Comptonova poruka bila fatva ili se radilo o stvarnoj prijetnji? Zapravo nije jer je Compton u svojoj poruci naveo i kontekst - #R5L, što bi u twiterskom rječniku značilo da se poruka odnosi na program Radio 5 Live. Kratkoća je najbitnija za twitter, poruka ne smije imati više od 140 znakova.
U navedenoj radijskoj emisiji, Yasmin Alibhai-Brown, lijevo orjentirana kolumnistica magazina „Independent“ je komentirala posjetu premijera Davida Camerona Kini. Pri tome je izjavila da nijedan zapadni političar koji podržava rat u Iraku nema moralno pravo da govori Kini o ljudskim pravima ili Iranu o kamenovanju žena.
Comptonova kritika nije bila galantna ni elegantna, ali policija ga je uhapsila zbog zloupotrebe javne komunikacijske mreže, isto kao i g.Chambersa. Zakon koji je donesen 2003.godine je izmjena i dopuna Zakona o telekomunikacijama iz 1984. Taj zakon kaže:
„Osoba može biti optužena za vrijeđanje ukoliko putem javne elektronske komunikacijske mreže šalje poruke uvredljivog, nedoličnog, sramotnog ili prijetećeg sadržaja.“
Ovo je izuzetno subjektivno i jedini način da vlasti reagiraju, a da ne djeluju paranoično jeste upotreba zdravog razuma da se ne bi desilo da zakon koji je namijenjen zaštiti civila šikanira ljude na drakonski način i guši slobodu izražavanja.
Javni i privatni prostor
U svijetu twittera, Chambers je postao slavan. Mnogi su prijetili da će raznijeti zgrade važnih institucija, uključujući aerodrome, Downing Street gdje živi Premijer, grad Doncaster gdje je podnijeta žalba i druge nasumične lokacije.
Mnogi su pri tome preuzeli Chambersov identitet, preuzimali njegove statuse, citirali Spartaka, vođu Rimskog ustanka. Policija u Doncasteru bi imala jako puno posla kad bi hapsila svakog koje protekle sedmice na twitteru prijetio da će raznijeti aerodrom „Robin Hood“.
Da bi podcrtali apsurdnost, mnogi su na twitteru citirali i odlomke iz Šekspirovog romana „Henry VI“ :
„Prva stvar koju ćemo uraditi je pobiti sve advokate.“ Je li to prijetnja advokatima?
Drugi su citirali pjesmu „Slough“ John Betjemana koja počinje ovako:
„Dođite drage bombe i padnite na Slough“. Je li to prijetnja bombaškim napadom?
Ovi stihovi, citati i razgovori nisu alarmantni jer je kontekst jasan. Greška g.Chambersa je što je pomiješao javni i privatni prostor. U kućama u pabovima ljudi govore stvari koje ne bi rekli u javnosti. Nisu sve te izjave zapaljive, rasističke ili uvredljive. Većinom se radi o ismijavanju. Vlasti to uglavnom znaju i ne idu okolo hapsiti ljude zbog svega što izjave, ali neki očito imaju mozgove koji su podešeni prema birokratskom i komunističkom sistemu poput onog u bivšoj Čehoslovačkoj.
Tužitelji i sudci bi trebali prepoznati razliku između šale i stvarne prijetnje. Ako je ne prepoznaju, onda su smiješni. Lord Hoffman je to znao i 2004. godine je rekao:
„Prava prijetnja jednoj naciji, u smislu ljudi koji žive isključivo prema tradicionalnim zakonima i političkim vrijednostima, nije terorizam već upravi ti i takvi zakoni. To je ono što terorizam može postići. A na parlamentu je da odluči da li će mu to dozvoliti.“
Ovo nije šala. Protiv osoba kao što je Paul Chambers se u Velikoj Britaniji podižu tužbe zbog zloupotrebe Twittera.
Paul J.Chambers je problijedio kad je saznao da je zatvoren aerodrom „Robin Hood“ u sjevernoj Engleskoj i da su svi letovi otkazani. Januarska susnježica i snažan vjetar su usporavali njegove planove da otputuje u sjevernu Irsku kako bi bio sa svojom prijateljicom, na twitteru poznatoj pod imenom @crazycolours.
Kao i većina ostalih putnika u takvim okolnostima, gdin. Chambers je imao potrebu da nekom kaže tačno ono što misli. Ali za razliku od ostalih putnika, Chambers je svoje mišljenje napisao na blog stranici Twitter:
„Dovraga, aerodrom „Robin Hood“ je zatvoren. Dajem vam sedmicu da ga otvorite ili ću dići aerodrom u zrak!!!“
Nekih 600 ljudi je pročitalo poruku, uključujući i @crazycolours. Ali ništa se nije dogodilo.
I to je trebao biti kraj priče.
Ali nije bio. Nekoliko dana kasnije jedan zaposlenik aerodroma je sa svog kućnog računara pregledao twitter da vidi je li neko rekao nešto vezano za aerodrom.
I „naletio“ je na izljev gospodina Chambersa. Obavijestio je svog menadžera. Nisu mnogo premišljali i obavijestili su policiju.
Nekoliko dana kasnije se u kompaniji u kojoj radi Chambers pojavilo pet policajaca. Uhapsili su ga, ispitivali punih osam sati i oduzeli mu mobitel i laptop, koji mu još uvijek nije vraćen. Kada su ga pitali da li posjeduje oružje, Chambers je rekao da ima palice za golf u prtljažniku od auta. Ali policajcima to nije bilo smiješno.
Krenulo je i nagore. Kraljevsko tužilaštvo je podnijelo tužbu protiv Chambersa zbog iskazivanja javnih prijetnji, iako aerodrom nije bio zatvoren zbog njegovih prijetnji i iako je policija reagovala nekoliko dana nakon toga. Tužitelj je rekao sudiji Jonathanu Benettu da zbog prevlađujuće terorističke klime nisu mogli uzeti Chambersovu izjavu zdravo za gotovo.
Chambers je izjavio da se ne osjeća krivim, ali je izgubio parnicu. Podnio je žalbu, ali prošle sedmice je ponovo izgubio i morao je platiti odštetu 2300 funti.
Sutkinja Jacqueline Davies je strogo naglasila da bi svako razuman shvatio ozbiljno prijetnju g.Chambersa.
„Zbog čestih prijetnji terorističkim napadima, posebno na aerodromima, svako u ovoj zemlji je svjestan mogućih posljedica ove izjave“, izjavila je Davies.
Ali nešto ovdje nije uredu, a to nešto nije humor g. Chambersa.
U svom romanu „Šala“ iz 1967., češki pisac Milan Kundera (koji je također živio i u Francuskoj) piše o liku Ludviku Jahnu koji šalje šaljivu razglednicu preozbiljnoj djevojci poručujući joj:
„Optimizam je opijum za ljude. Zdrava atmosfera zaudara na glupost. Živio Trotsky.“
Slučaj Geretha Comptona
Ali komunistima njegova izjava nije bila nimalo smiješna pa su Jahna natjerali da radi u rudniku.
Iako ga britanske vlasti nisu osudile na težak fizički rad, ova tužba je snažno utjecala na Chambersovu karijeru i izglede za zapošljavanje. Zbog presude je g.Chambers izgubio posao. Pobješnjeli korisnici twittera iznalaze načine kako da prikupe novac za žalbu Vrhovnom sudu.
Gospodin Chambers nije jedini koji je sankcionisan zbog impulsivnog statusa na twitteru. Konzervativna partija je suspendovala Garetha Comptona, vijećnika iz Birmingema nakon što je napisao:
„Može li molim vas neko usmrtiti kamenovanjem Yasmin Alibhai-Brown? Neću reći Amnesty-ju ako to učinite. Bio bi to doista blagoslov.“
Compton je nakon toga obrisao tweet i izvinuo se gđi Alibhai-Brown, ali ona je zaprijetila da će ga prijaviti policiji i šteta je već učinjena.
Je li Comptonova poruka bila fatva ili se radilo o stvarnoj prijetnji? Zapravo nije jer je Compton u svojoj poruci naveo i kontekst - #R5L, što bi u twiterskom rječniku značilo da se poruka odnosi na program Radio 5 Live. Kratkoća je najbitnija za twitter, poruka ne smije imati više od 140 znakova.
U navedenoj radijskoj emisiji, Yasmin Alibhai-Brown, lijevo orjentirana kolumnistica magazina „Independent“ je komentirala posjetu premijera Davida Camerona Kini. Pri tome je izjavila da nijedan zapadni političar koji podržava rat u Iraku nema moralno pravo da govori Kini o ljudskim pravima ili Iranu o kamenovanju žena.
Comptonova kritika nije bila galantna ni elegantna, ali policija ga je uhapsila zbog zloupotrebe javne komunikacijske mreže, isto kao i g.Chambersa. Zakon koji je donesen 2003.godine je izmjena i dopuna Zakona o telekomunikacijama iz 1984. Taj zakon kaže:
„Osoba može biti optužena za vrijeđanje ukoliko putem javne elektronske komunikacijske mreže šalje poruke uvredljivog, nedoličnog, sramotnog ili prijetećeg sadržaja.“
Ovo je izuzetno subjektivno i jedini način da vlasti reagiraju, a da ne djeluju paranoično jeste upotreba zdravog razuma da se ne bi desilo da zakon koji je namijenjen zaštiti civila šikanira ljude na drakonski način i guši slobodu izražavanja.
Javni i privatni prostor
U svijetu twittera, Chambers je postao slavan. Mnogi su prijetili da će raznijeti zgrade važnih institucija, uključujući aerodrome, Downing Street gdje živi Premijer, grad Doncaster gdje je podnijeta žalba i druge nasumične lokacije.
Mnogi su pri tome preuzeli Chambersov identitet, preuzimali njegove statuse, citirali Spartaka, vođu Rimskog ustanka. Policija u Doncasteru bi imala jako puno posla kad bi hapsila svakog koje protekle sedmice na twitteru prijetio da će raznijeti aerodrom „Robin Hood“.
Da bi podcrtali apsurdnost, mnogi su na twitteru citirali i odlomke iz Šekspirovog romana „Henry VI“ :
„Prva stvar koju ćemo uraditi je pobiti sve advokate.“ Je li to prijetnja advokatima?
Drugi su citirali pjesmu „Slough“ John Betjemana koja počinje ovako:
„Dođite drage bombe i padnite na Slough“. Je li to prijetnja bombaškim napadom?
Ovi stihovi, citati i razgovori nisu alarmantni jer je kontekst jasan. Greška g.Chambersa je što je pomiješao javni i privatni prostor. U kućama u pabovima ljudi govore stvari koje ne bi rekli u javnosti. Nisu sve te izjave zapaljive, rasističke ili uvredljive. Većinom se radi o ismijavanju. Vlasti to uglavnom znaju i ne idu okolo hapsiti ljude zbog svega što izjave, ali neki očito imaju mozgove koji su podešeni prema birokratskom i komunističkom sistemu poput onog u bivšoj Čehoslovačkoj.
Tužitelji i sudci bi trebali prepoznati razliku između šale i stvarne prijetnje. Ako je ne prepoznaju, onda su smiješni. Lord Hoffman je to znao i 2004. godine je rekao:
„Prava prijetnja jednoj naciji, u smislu ljudi koji žive isključivo prema tradicionalnim zakonima i političkim vrijednostima, nije terorizam već upravi ti i takvi zakoni. To je ono što terorizam može postići. A na parlamentu je da odluči da li će mu to dozvoliti.“
