Na Haškom sudu nastavljeno je izvođenje završnih riječi u slučaju protiv bivšeg načelnika generalštaba Vojske Jugoslavije Momčila Perišića.
Nakon što je u utorak tužiteljstvo za njega zatražilo doživotnu kaznu zatvora zbog logističkog pomaganja zločina u Srebrenici, opsadi Sarajeva i raketiranju Zagreba, obrana je zatražila oslobađajuću presudu tvrdeći da optuženi nije imao ovlasti nad vojnicima Vojske Jugoslavije koji su se borili van Srbije.
Prema tvrdnjama branitelja – u trenutku kad je Perišić preuzeo dužnost načelnika generalštaba Vojske Jugoslavije u kolovozu 1993. godine stvar je već bila uhodana, odnosno tisuće oficira su već bile raspoređene u Vojsku Republike Srpske u Bosni i Hercegovini te u Srpsku Vojsku Krajine u Hrvatskoj.
„Vidjeti ćete da je plaće za srpanj 1993. godine dobilo ukupno 2894 oficira i podoficira iz Vojske Republike Srpske i 1186 oficira i podoficira iz Srpske Vojske Krajine, ukupno 4080“, naveo je branitelj Novak Lukić broj osoba iz Vojske Jugoslavije koje su već dobijali plaće, mjesec dana prije nego što je Perišić preuzeo dužnost.
Odnosno, obrana je tijekom završnih riječi ustvrdila da se od preuzimanja dužnosti načelnika generalštaba Vojske Jugoslavije od strane Perišića nije povećao broj oficira i podoficira na hrvatskom i bosansko-hercegovačkom ratištu.
Optužba Perišića tereti da je osnivanjem kadrovskih centara iz kojih se osoblje slalo na ratišta, znatno doprinjeo počinjenju zločina. Branitelj Lukić suprotstavio se tome.
„Svi oficiri, i to je naša teza, na svim ključnim položajima i dužnostima Vojske Republike Srpske, pa i oficiri koje tužiteljstvo definira kao ključno odgovorne za izvršenje zločina, su postavljeni na te dužnosti znatno prije dolaska Perišića na mjesto načelnika generalštaba Vojske Jugoslavije, odnosno znatno prije formiranja kadrovskih centara“, objasnio je stav obrane Lukić.
Branitelj o slanju na ratište
Prema obrani oficiri iz Vojske Jugoslavije raspoređeni su, ne na stvarne, već na virtualne dužnosti, a na njih su slani ne naređenjima, već nakon dobrovoljnog pristanka izraženog u anketi.
Branitelj Lukić na suđenju Perišiću, 30. oižujak 2011.Branitelj Lukić je ustvrdio kako Perišić nije imao autoriteta slati nekog u Vojsku Republike Srpske ili Srpsku Vojsku Krajine pogotovo nakon što je odbijen njegov prijedlog na Vrhovnom savjetu obrane da se iz Vojske Jugoslavije izbace oni koji to odbijaju.
„Tužiteljstvo poštovani sude, točno interpretira poziciju generala Perišića u njegovom jasno artikuliranom stavu – da onima koji su rodom iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a ne žele da idu da se bore za svoj rodni rodni kraj, a jesu oficiri Vojske Jugoslavije, po njemu nije trebalo da bude ni mjesto u Vojsci Jugoslavije. On je to javno govorio i iznosio i to predstavlja jedan legitiman stav vojnika, profesionalca i patriote“, naveo je Lukić.
Nakon završnih riječi obrane sljedećih par dana iskoristiti će se za replike obiju strana u postupku, koji podsjetimo traje od kolovoza 2008.godine.
Nakon što je u utorak tužiteljstvo za njega zatražilo doživotnu kaznu zatvora zbog logističkog pomaganja zločina u Srebrenici, opsadi Sarajeva i raketiranju Zagreba, obrana je zatražila oslobađajuću presudu tvrdeći da optuženi nije imao ovlasti nad vojnicima Vojske Jugoslavije koji su se borili van Srbije.
Prema tvrdnjama branitelja – u trenutku kad je Perišić preuzeo dužnost načelnika generalštaba Vojske Jugoslavije u kolovozu 1993. godine stvar je već bila uhodana, odnosno tisuće oficira su već bile raspoređene u Vojsku Republike Srpske u Bosni i Hercegovini te u Srpsku Vojsku Krajine u Hrvatskoj.
„Vidjeti ćete da je plaće za srpanj 1993. godine dobilo ukupno 2894 oficira i podoficira iz Vojske Republike Srpske i 1186 oficira i podoficira iz Srpske Vojske Krajine, ukupno 4080“, naveo je branitelj Novak Lukić broj osoba iz Vojske Jugoslavije koje su već dobijali plaće, mjesec dana prije nego što je Perišić preuzeo dužnost.
Odnosno, obrana je tijekom završnih riječi ustvrdila da se od preuzimanja dužnosti načelnika generalštaba Vojske Jugoslavije od strane Perišića nije povećao broj oficira i podoficira na hrvatskom i bosansko-hercegovačkom ratištu.
Optužba Perišića tereti da je osnivanjem kadrovskih centara iz kojih se osoblje slalo na ratišta, znatno doprinjeo počinjenju zločina. Branitelj Lukić suprotstavio se tome.
„Svi oficiri, i to je naša teza, na svim ključnim položajima i dužnostima Vojske Republike Srpske, pa i oficiri koje tužiteljstvo definira kao ključno odgovorne za izvršenje zločina, su postavljeni na te dužnosti znatno prije dolaska Perišića na mjesto načelnika generalštaba Vojske Jugoslavije, odnosno znatno prije formiranja kadrovskih centara“, objasnio je stav obrane Lukić.
Branitelj o slanju na ratište
Prema obrani oficiri iz Vojske Jugoslavije raspoređeni su, ne na stvarne, već na virtualne dužnosti, a na njih su slani ne naređenjima, već nakon dobrovoljnog pristanka izraženog u anketi.
„Tužiteljstvo poštovani sude, točno interpretira poziciju generala Perišića u njegovom jasno artikuliranom stavu – da onima koji su rodom iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a ne žele da idu da se bore za svoj rodni rodni kraj, a jesu oficiri Vojske Jugoslavije, po njemu nije trebalo da bude ni mjesto u Vojsci Jugoslavije. On je to javno govorio i iznosio i to predstavlja jedan legitiman stav vojnika, profesionalca i patriote“, naveo je Lukić.
Nakon završnih riječi obrane sljedećih par dana iskoristiti će se za replike obiju strana u postupku, koji podsjetimo traje od kolovoza 2008.godine.
