Prava radnika u Bosni i Hercegovini krše se u svim segmentima. Na hiljade prevarenih radnika zbog nelegalnih privatizacija čekaju godine staža na biroima za zapošljavanje kako bi otišli u penziju. Čekaju i isplate plata po nekoliko mjeseci. Skoro polovina radno sposobnog stanovništva čeka posao u prosjeku po pet godina.
Procjenjuje se da oko 200.000 ljudi radi „na crno“. Takva je slika Bosne i Hercegovine koja treću godinu za redom obilježeva Međunarodni dan dostojanstvenog rada.
Rudar Jakub Ljubović već 30 godina radi u rudniku Kakanj. On kaže da je posao rudara uvijek je bio težak, ali i cijenjen, međutim, rudari danas rade sa zastrjelom opremom, uprave rudnika ne poštuju ugovore o radu, a prosječna plata komorata je oko 700 KM, od koje se teško može prehraniti četvoročlana porodica.
„Ko školuje djecu i ko živi i plaća sve dažbine državi - kako i na koji način? Ne poštuje se kolektivni ugovor. Non-stop ga menadžment kršio. Koliko ima dostojanstva? Veoma malo. Teško. Evo vidite da se ne uplaćuju porezi i doprinosi. U nas radnik kad ide u penziju tek onda mu se izmiruju sve obaveze po osnovu PIO-a i ostalog", kaže Ljubović.
Dostojanstven rad podrazumijeva ravnopravan pristup zaposlenju i ženama i muškaracima, platu od koje radnik može živjet život dostojan čovjeka, te odlazak u dostojanstvenu penziju.
U Bosni i Hercegovini se prava radnika stalno krše, pa i ukoliko se usude izboriti za svoja prava, dobijaju otkaze. Primjer za to je Osman Ajanović, radnik sarajevskog preduzeća Hidrogradnja, koji je nakon učešća u štrajku radnika ostao bez posla.
„Osnovni zahtjev nas radnika je bio isplata neisplaćenioh plata u zadnjih šest mjeseci. Kao rezultat tih zahtjeva i mog učešća u tom štrajku, uprava mi je dala otkaz. Ja sam se obratio za pomoć sindikatu. Nažalost, nisam dobio pomoć od granskog sindikata. Nama su plate kasnile 10 mjeseci, po drugim dijelovima Hidrogradnje kasnile su pet, šest mjeseci. Nažalost, postoje radnici koji redovno primaju plate u Hidrogradnji, a to je svjesno napravljeno mahinacijom vezano za isplatu plata - oni su napravili razdor među radnicima", kaže Ajanović.
Skoro polovina radno sposobnih Bosanaca i Hercegovaca ne radi. To znači da jedna od četiri osobe je ne zaposlena. U Bosni i Herecgovni ljudi čekaju posao i po 10 godina. U takvoj konkurenciji većina ne bira nego radi bez ikakvog ugovora. Zaposlenik jedne medijske kuće iz Banje Luke, koji je nije htio reći ime kako ne bi ostao bez posla, kaže da radi već četiri godine, a nema ni dana radnog staža.
„Mislim da nije u redu. Prijavljuem se na biro stalno. Institucije ništa ne poduzimaju po tom pitanju, samo možeš ostati bez posla i poslije biti na ulici i onda se kod drugog privatnika ne možeš zaposliti zato što se pročuje za tvoje ime i prezime", kaže on.
Procjenjuje se da oko 200.00 ljudi radi „na crno“. Mahom su to mladi ljudi koji nisu upozati sa svojim pravima. Fraza „moderno ropstvo“ najbolje opisuje položaj ljudi koji rade u sivoj ekonomiji.
Ismet Bajramović, Predsednik Saveza samostalnih sindikata BiH (SSS BiH), 22. februar 2010.
Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Ismet Bajramović kaže da mnogi radnici nemju nikakav ugovor.
„Taj gazda ili taj poslodavac može da radi sa njima šta hoće. S druge strane, oni ne smiju iz razloga što na jednoga ide stotinu onih koji nisu zaposleni. Ono je najcrnja vrsta direktnog i indirektnog mobinga", kaže Bajramović.
U odnosu na standarde Evropske unije zaposleni u Bosni i Hercegovini imaju veoma niske plate. U Republici Srpskoj najniža plata je 370 KM.
Sve je više polodavaca koji tu svotu isplaćuju i osobama sa višim obrazovanjem, kaže predsjednica Sindikata RS-a Ranka Mišić.
„Šta je 370 maraka na korpu samo prehrabenih artikala koja je negdje 580 maraka? I onda ćemo čuti kriva je privatizacija, kriva je kriza, svi su krivi, ali ceh plaća najslabija karika u ovom lancu, to je radnik - koji ne smije da štrajkuje, koji ne smije da izađe na ulicu. Znate zašto? Zato što na jedno radno mjesto sada čeka 10 ljudi", naglašava Mišić.
Procjenjuje se da oko 200.000 ljudi radi „na crno“. Takva je slika Bosne i Hercegovine koja treću godinu za redom obilježeva Međunarodni dan dostojanstvenog rada.
Rudar Jakub Ljubović već 30 godina radi u rudniku Kakanj. On kaže da je posao rudara uvijek je bio težak, ali i cijenjen, međutim, rudari danas rade sa zastrjelom opremom, uprave rudnika ne poštuju ugovore o radu, a prosječna plata komorata je oko 700 KM, od koje se teško može prehraniti četvoročlana porodica.
„Ko školuje djecu i ko živi i plaća sve dažbine državi - kako i na koji način? Ne poštuje se kolektivni ugovor. Non-stop ga menadžment kršio. Koliko ima dostojanstva? Veoma malo. Teško. Evo vidite da se ne uplaćuju porezi i doprinosi. U nas radnik kad ide u penziju tek onda mu se izmiruju sve obaveze po osnovu PIO-a i ostalog", kaže Ljubović.
Dostojanstven rad podrazumijeva ravnopravan pristup zaposlenju i ženama i muškaracima, platu od koje radnik može živjet život dostojan čovjeka, te odlazak u dostojanstvenu penziju.
Procjenjuje se da oko 200.000 ljudi radi „na crno“. Skoro polovina radno sposobnih Bosanaca i Hercegovaca ne radi. To znači da jedna od četiri osobe je ne zaposlena
„Osnovni zahtjev nas radnika je bio isplata neisplaćenioh plata u zadnjih šest mjeseci. Kao rezultat tih zahtjeva i mog učešća u tom štrajku, uprava mi je dala otkaz. Ja sam se obratio za pomoć sindikatu. Nažalost, nisam dobio pomoć od granskog sindikata. Nama su plate kasnile 10 mjeseci, po drugim dijelovima Hidrogradnje kasnile su pet, šest mjeseci. Nažalost, postoje radnici koji redovno primaju plate u Hidrogradnji, a to je svjesno napravljeno mahinacijom vezano za isplatu plata - oni su napravili razdor među radnicima", kaže Ajanović.
Skoro polovina radno sposobnih Bosanaca i Hercegovaca ne radi. To znači da jedna od četiri osobe je ne zaposlena. U Bosni i Herecgovni ljudi čekaju posao i po 10 godina. U takvoj konkurenciji većina ne bira nego radi bez ikakvog ugovora. Zaposlenik jedne medijske kuće iz Banje Luke, koji je nije htio reći ime kako ne bi ostao bez posla, kaže da radi već četiri godine, a nema ni dana radnog staža.
„Mislim da nije u redu. Prijavljuem se na biro stalno. Institucije ništa ne poduzimaju po tom pitanju, samo možeš ostati bez posla i poslije biti na ulici i onda se kod drugog privatnika ne možeš zaposliti zato što se pročuje za tvoje ime i prezime", kaže on.
Procjenjuje se da oko 200.00 ljudi radi „na crno“. Mahom su to mladi ljudi koji nisu upozati sa svojim pravima. Fraza „moderno ropstvo“ najbolje opisuje položaj ljudi koji rade u sivoj ekonomiji.
Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Ismet Bajramović kaže da mnogi radnici nemju nikakav ugovor.
„Taj gazda ili taj poslodavac može da radi sa njima šta hoće. S druge strane, oni ne smiju iz razloga što na jednoga ide stotinu onih koji nisu zaposleni. Ono je najcrnja vrsta direktnog i indirektnog mobinga", kaže Bajramović.
U odnosu na standarde Evropske unije zaposleni u Bosni i Hercegovini imaju veoma niske plate. U Republici Srpskoj najniža plata je 370 KM.
Sve je više polodavaca koji tu svotu isplaćuju i osobama sa višim obrazovanjem, kaže predsjednica Sindikata RS-a Ranka Mišić.
„Šta je 370 maraka na korpu samo prehrabenih artikala koja je negdje 580 maraka? I onda ćemo čuti kriva je privatizacija, kriva je kriza, svi su krivi, ali ceh plaća najslabija karika u ovom lancu, to je radnik - koji ne smije da štrajkuje, koji ne smije da izađe na ulicu. Znate zašto? Zato što na jedno radno mjesto sada čeka 10 ljudi", naglašava Mišić.
