Kad je Marijana 2017. godine napustila policijsku stanicu u gradu na sjeveru Kazahstana s novim pasošem i ličnom kartom u kojoj je navedeno da je ženskog pola, znala je da će joj te dvije stvari promijeniti život, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) na engleskom jeziku.
Budući da je godinama živjela s dokumentima koji su je opisivali kao muškarca - iako je izgledala, ponašala se i osjećala se kao žena - Marijana je išla s posla na posao, često morajući otići kad bi otkrila da njena lična karta pokazuje drugi pol u odnosu na njen identitet.
Na jednom poslu odlučila je biti hrabra i rekla je kolegama da je transrodna osoba ili osoba čiji se rodni identitet razlikuje od pola s koji je rođena.
"Jedan od zaposlenika zamalo mi je uništio ličnu kartu zbog koje je bio toliko bijesan", kaže Marijana koja ima otprilike 20 godina. "Maltretirali su me, ogovarali, osjećala sam se vrlo nelagodno i nesigurno."
Ali dobivanje onih dokumenata koji je identifikuju kao ženu bio je vrlo dug, skup ali i ponižavajući postupak.
Kazahstanci koji žele promijeniti pol u službenim dokumentima moraju prvo otići na odjeljenje za mentalne poremećaje psihijatrijske ustanove, gdje ih mogu zadržati 30 dana.
Tamo ih pregleda Komisija za medicinsku potvrdu osoba s poremećajima polne identifikacije koju čine tri psihijatra i drugi medicinski stručnjaci.
"Osjećala sam se kao predmet istraživanja", kaže Marijana o svojim susretima s liječnicima. "Mogu vam postaviti puno neprikladnih pitanja, a ako se ne odbranite u pogledu svojih ograničenja, oni ih lako mogu prekršiti."
Testovi uključuju genetske i hormonske testove i rentgen glave kako bi se identifikovala moguća patologija u mozgu - povratak u drugu eru kada se transrodna osoba smatrala psihički poremećena.
Jedan je doktor rekao Marijani da se mora skinuti pred liječničkom komisijom ili će u suprotnom rizikovati da joj ne odobre operaciju.
"Velika većina transrodnih osoba imala je negativna iskustva prilikom posjete doktorima", rekao je za RFE/RL predstavnik ‘Alma-TQ’, vodeće kazahstanske grupe za prava transrodnih osoba.
Pacijenti trpe "neetično postupanje, verbalno i emocionalno zlostavljanje, zdravstvene štete zbog neprimjerenog liječenja ili namjernog odbijanja pružanja medicinske skrbi", dodao je predstavnik.
Ako komisija konačno odluči dijagnostifikovati osobu s "transseksualizmom", preporučit će hormonsku terapiju i hiruršku promjenu pola.
Osoba može podnijeti zahtjev za promjenu u svojim službenim dokumentima samo nakon operacije koja potvrđuje pol - i uključuje sterilizaciju.
Cijeli postupak obično traje godinama i košta između 1-1,5 miliona tengi (2.400 do 3.650 dolara) za operaciju muškaraca u žene i do tri miliona tengi (7.300 dolara) za operacije žena u muškarce.
"Tokom tih godina [potrebnih za cijeli proces], vi ste ugrađeni u cijelu mrežu svih koji su vas ikad poznavali," kaže Robin Elis Mekučeon (Robyn Alice McCutcheon), bivša američka diplomatkinja koja je služila u Kazahstanu i bila među prvim stranim službenicima koji su prošli hiruršku polnu tranziciju tokom služenja u inostranstvu.
"Bilo koja služba, bilo da je riječ o obrazovnoj, medicinskoj - bilo čemu što zahtijeva pokazivanje dokumenta - dovodi osobu u opasnost", kaže Mekučeon.
Složeni zakoni
Da je Marijana pokušala promijeniti svoje dokumente osam godina ranije, postupak bi bio znatno lakši. Liberalniji zakon zahtijevao je samo nekoliko medicinskih ispitivanja i 30 dana psihijatrijske procjene da bi se zakonski promijenio nečiji pol.
Ali Kazahstan je 2009. godine usvojio zdravstveni kodeks koji omogućava operaciju promjene pola za "osobe s poremećajima seksualnog identiteta."
Također predviđa da se transrodne osobe koje pate od somatskih ili neuroloških bolesti ne mogu kvalifikovati za operativni zahvat, dok se one mlađe od 21 godine ne mogu prijaviti za promjenu pola u službenim dokumentima.
Isti novi zakon zabranjuje transrodnim osobama da usvajaju djecu.
A 2011. godine, kazahstansko ministarstvo pravosuđa naložilo je "transseksualnu operaciju" kao preduslov za službenu promjenu pola u dokumentima.
To je stvorilo probleme mnogim transrodnim osobama koje se odluče na operaciju zbog zdravstvenih problema, finansijskih razloga, ličnih razloga ili zbog izbjegavanja sterilizacije, kako to predviđa kazahstanski zakon.
Ako se odluči za operaciju, osoba ustupa svoje pravo na pravno priznanje pod svojim utvrđenim polom.
Prema Tengri njuzu (TengriNews), samo 10 ljudi u Kazahstanu radilo je operaciju promjene pola i promijenilo svoje dokumente od 2017. do 2019. godine.
Brojne grupe za ljudska prava, uključujući Hjuman rajts voč (Human Rights Watch) i Članak 19. (Article 19), pozvale su Kazahstan da promijeni zakone za koje smatraju da su diskriminatorni.
U pismu RFE/RL-u, direktor Odjela za međunarodno pravo i saradnju kazahstanskog ministarstva pravosuđa, Mahsat Bereketov, rekao je da su "prava transrodnih osoba u Kazahstanu zaštićena ustavom, ratificiranim međunarodnim ugovorima u području ljudskih prava kao i drugim zakonskim aktima."
"Pripadanje određenom biološkom polu povlači za sobom pravne posljedice", napisao je Bereketov, navodeći vojnu službu za muškarce, obveznu dob za odlazak u mirovinu i određene kazne pred zakonom. Dodao je da "pojedinci koji su promijenili [svoje] lične podatke bez hirurške intervencije ne mogu potvrditi svoj identitet i našli su se u teškim situacijama. Na primjer, tokom boravka u medicinskim ustanovama (gdje postoje ženski i muški odjeli)".
U nekoliko zapadnoevropskih zemalja, poput Holandije, moguće je pravno promijeniti pol nakon dobivanja potvrde psihologa.
I u Rusiji, poređenja radi, osoba može dobiti službenu potvrdu o promjeni pola u službenim dokumentima i imati dozvolu za operaciju pola samo nekoliko dana nakon sastanka s komisijom i plaćanja takse.
Prema ruskom predstavniku ‘Trans*koalicije na postsovjetskom prostoru’, najmanje 1.000 ljudi je pravno promijenilo svoj pol u Rusiji 2019. godine, a oko jedne trećine njih je bilo podvrgnuto operaciji.
U Sjedinjenim Američkim Državama više od 9.500 ljudi imalo je hiruršku promjenu pola (dvije trećine njih bilo je žensko u muško) u 2018. godini, prema Američkom društvu plastičnih hirurga.
Nažalost, medicinski problemi transrodnih osoba ne prestaju nakon operacije.
Prema istraživanjima koje je napravila Trans*koalicija na postsovjetskom prostoru, dvije trećine ljudi koji su podvrgnuti takvoj operaciji u istočnoj Evropi i centralnoj Aziji oslabljeni su zbog posthirurških zdravstvenih problema, hroničnih bolesti ili drugih bolesti.
Studije su pokazale da se transrodne osobe često suočavaju sa diskriminacijom u primanju zdravstvene zaštite, od čega je mnogo slučajeva prijavljeno u Kazahstanu.
Trans*koalicija i drugi lokalni aktivisti kažu da isporučuju hranu i hormonske lijekove transrodnim osobama, jer mnogi u Kazahstanu pogođeni COVID-19 možda neće dobiti odgovarajuću zdravstvenu zaštitu zbog transfobije, nekompatibilnih dokumenata ili finansijskog opterećenja.
Društvene prepreke
Transrodni Kazahstanci također se suočavaju s nizom problema koji prevazilaze medicinsku sferu.
Zabranjeno im je da rade u policijskim službama ili služe u vojsci, a bez službenih dokumenata bore se za pronalazak posla, otvaranje bankovnih računa, putovanja u inostranstvo, kupnju nekretnina ili automobila, pa čak i iznajmljivanje stanova.
Bez održivog zaposlenja i ponekad na rubu da postanu beskućnici, neke transrodne osobe okreću se radu u seksualnoj industriji.
Konzervativne porodice - kojih ima mnogo u pretežno muslimanskom Kazahstanu - često se odriču svojih transrodnih članova.
Mekučeon se sjeća slučaja transrodne žene koja je "živjela pod radarima, u tranziciji, duži niz godina..." i njena je porodica rekla 'želimo te kući, prihvatamo te'. [Ali nakon što se uselila s njima] privezali su je za radijator i prisilno joj obrijali glavu."
U najgorim slučajevima život s nekompatibilnim dokumentima može dovesti u smrtnu opasnost.
Izvještaj organizacije ILGA-Evropa (Međunarodno udruženje za lezbijke, gej, biseksualce, trans i interseks) za 2020. godinu opisuje priču o hronično bolesnoj transrodnoj ženi u Kazahstanu koju su neprijateljski paramedici nazivali "pederom" i "nakazom" uz prijetnje da će je ubiti. Nisu pritvoreni.
Nepostojanje antidiskriminatornih zakona za LGBT zajednicu u Kazahstanu također potiče kulturu mržnje i diskriminacije.
Kada je popularni kazahstanski informativni portal objavio članak o policijskom zlostavljanju transrodne žene, komentari su uključivali "ispravno je da je [bila] pretučena", navodeći da je ona "monstruozna degradacija".
Lokalne grupe za zaštitu ljudskih prava dokumentovale su više od 40 slučajeva govora mržnje i nasilja nad pripadnicima LGBT zajednice od januara do jula 2019., a brojni slučajevi vjerovatno nisu prijavljeni.
Kao rezultat toga, transrodni Kazahstanci i borci za prava često pokušavaju živjeti svoj život a da ne budu primijećeni.
"Uvijek ste pod pritiskom da govorite tiho sa sviješću da vas neko posmatra i čuje stvari koje govorite", kaže Marijana, koja je postala aktivistica za transrodne odnose.
Vjerska opozicija
Godine 2016. Državni islamski odbor Kazahstana objavio je fetvu protiv operacije polanazivajući to "velikim grijehom" koji mora biti "kažnjen".
Vjerska vladavina otuđuje transrodnu zajednicu u zemlji koja je oko 70 odsto muslimanska, tačnije u konzervativnim pokrajinama Kazahstana.
Ovu omraženost potiču kazahstanski mediji koji senzacionaliziraju transrodne osobe i koriste njihove priče kao popularnu zabavu.
Mekučon je primijetila "brojne slučajeve medija u Kazahstanu koji su nekoga dovodili u emisiju... kako bi ga napali... da bi iz njega dobili emotivan odgovor."
Nedavna analiza medija organizacije Alma-TQ pokazala je podrugljive i odbacujuće retorike koje se koriste u vezi s transrodnim osobama, dok novinari transrodne muškarce nazivaju "bivšim muškarcima" i "damama".
Kada je Mekučeon, 65, služila u Kazahstanu od 2014. do 17., radila je s lokalnim nevladinim organizacijama kako bi omogućila okrugli stolove o transrodnim pitanjima i organizovala događaje oko godišnjeg Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije.
Iako je teško dati precizne brojeve o prisutnosti transrodne zajednice u društvu, jedno je istraživanje pokazalo da je između 0,4 i 2,7 odsto američke populacije transseksualno, a između 25-35 odsto je imalo operacija promjene pola.
Kad su kazahstanski zvaničnici predložili donošenje „zakona o gej propagandi“, u ruskom stilu, koji bi zabranio zagovaranje LGBT zajednice zbog navodnog interesa "zaštite djece", američka ambasada i druge diplomatske misije izrazile su protivljenje takvom zakonu i nacrt prijedloga zakona na kraju je proglašen neustavnim.
Napori vlade podudarali su se s kandidaturom Kazahstana za Zimske olimpijske igre 2022. i njenom pripremom za Svjetski Expo 2017. u Astani.
"Poruka diplomatske zajednice [kazahstanskoj] vladi bila je: ‘Želite pokazati Kazahstan svijetu kao izlog ove moderne zemlje. Zašto biste htjeli donijeti zakon koji će preokrenuti svjetsku zajednicu za ljudska prava protiv vas?’ I to je uspjelo", kaže Mekučeon.
Ali strane diplomate i aktivisti mogu intervenisati samo u određenoj mjeri.
Slični "anti-propagandni" zakoni izrađeni su u 2018. godini, a nakon što su lokalne aktivističke grupe lobirale protiv toga, jezik je promijenjen u nediskriminatorni - iako bez posebnog pozivanja na LGBT zajednicu - i donesen je zakon.
Ali aktivisti i dalje strahuju da bi kazahstanska vlada mogla donijeti podzakonske akte koji su toliko štetni koliko je bio i nacrt zakona.
Dobijanje službenih dokumenata i dalje je srž stvari, i iako neke zagovaračke grupe rade na tome da zakone učine prijateljskijim prema transrodnim ljudima, to moraju učiniti diskretno.
Kazahstanske nevladine organizacije mogu biti kažnjene i čak onemogućene da primaju pomoć i finansije iz stranih izvora, zbog čega Mekučeon vjeruje da su najvažniji napori oni koji su "u samoj zemlji."
Alma-TQ se smatra predvodnikom u takvim naporima.
Grupa nudi informacije o transrodnim zdravstvenim ustanovama, pravima i grupama podrške, a istovremeno edukuje doktore o najboljim praksama za tretiranje transrodnih pacijenata.
Alma-TQ također dokumentuje slučajeve mržnje i diskriminacije, kao i način na koji se transrodni članovi zajednice trebaju predstavlajti u medijima.
"Radi se o obrazovanju drugih", kaže Marijana. "Mislim da to već radimo, polako ali sigurno. Samo treba puno vremena i strpljenja."
Ali u Kazahstanu su posjedovanje službenih dokumenata s tačno navedenim polom "spojnica koja može promijeniti cijeli vaš život", kaže Mekučeon.
"Ne postoji li dokument, ne postoji ni čovjek", dodaje ona, citirajući klasični roman Mihaila Bulgakova, ‘Majstor i Margarita’.