Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Božićna obiteljska priča


Ilija i Marina Kozarić sa djecom

Ilija i Marina Kozarić su mladi bračni par iz Konjica. Sa svojim sinovima Lucijanom i Matejom dočekuju Božić. Kažu da je to za njih jedan od najradosnijih blagdana kada preispituju sebe, i iz godine u godinu shvataju da je jedino ljubav, poštovanje i vjera ono što je važno u životu.

"Božić je vrijeme kada se posvećujemo molitvi, vodimo računa o tome da smo strpljivi jedni prema drugima", priča Marina.

"Bit Božića je da u nama samima osjetimo radost. Važno je da osjetimo tu toplinu i da zaboravimo na sve brige i da se pomirimo, ako imamo nešto jedni prema drugima", ističe Ilija.

Ova obitelj za Božić obavezno kiti bor, a u blagdanskoj trpezi neizostavni su božićni kolači, te tradicionalna slana jela, kaže Marina.

"Najljepši trenuci su kada sa djecom kitimo jelku. Neizbježni su slatki mali kolači, kao što su čupavci, zvjezdice, medenjaci. Od slanih jela uvijek pripremamo pečenje i sarmu", dodaje Marina.

Važnija vjera od materijalnog

Ova obitelj se posebno raduje prvom danu Božića, odnosno božićnom jutru.

"Uglavnom idemo na misu. Nakon mise pripremamo ručak na kojem prisustvuju članovi obitelji i prijatelji", kaže Marina.

"Imamo molitvu, pjevanje božićnih pjesama, nakon toga imamo ručak. Nazdravljamo s vinom, pogača se priprema, te komade pogače umačemo u vino, tu su i tri svijeće u pšenici. Poslije toga dočekujemo obitelj i prijatelje", naglašava Ilija.

"Što se mene tiče, na blagdanskom stolu može biti i pura", kaže kroz smijeh Ilija.
"Što se mene tiče, na blagdanskom stolu može biti i pura", kaže kroz smijeh Ilija.

Kozarići kažu da blagdansku trpezu nije lako priuštiti s obzirom na nizak standard života u Bosni i Hercegovini. No, dodaju, kako je vjera i duhovnost važnija od materijalnih stvari.

"Ako razmišljam - koliko ću potrošiti novca, to znači da taj blagdan ne slavim dobro. Mislim da ljudi o tome ne trebaju razmišljati. Što se mene tiče, na blagdanskom stolu može biti i pura", kaže kroz smijeh Ilija.

Vrijeme da se primjeti one koji nemaju

U proslavi Božića u Bosni i Hercegovini vjernici su uglavnom zadržali običaje koji se baštine desetljećima, mišljenja je novinar i kolumnist Katoličkog tjednika Brane Vrbić.

"Vidimo u dočekivanju Božića neke znakove koju su se na ovim prostorima zadržali kroz povijest. Za Božić se većina kršćana priprema kroz četiri tjedna Adventa. To je vrijeme radosnog iščekivanja i tada se čine ispovijedi, dobra dijela, održavaju se mise zornice. Tu su i neki izvanjski znaci koji prate cijelo ovo vrijeme. Sadi se pšenica na Svetu Luciju, na Badnjak se donosi drvo hrasta u nekim krajevima. Bor i jaslice su neki običaji koji imaju novije korijene i to se do dandanas zadržalo", naglašava Vrbić.

Što se tiče blagdanske trpeze, mnogi u vrijeme Božića kupuju i pripremaju se za taj blagdan i iznad svojih mogućnosti, dodaje Vrbić.

"Postoji jedan dobar dio stanovnika u BiH koji si ne može priuštiti puno toga. Ljudi se zadužuju, imamo kartice, ali mislim da smisao Božića nije u tome. Prije trideset ili četrdeset godina bila su jednostavna jela. To je vrijeme da primjetimo one ljude koji nemaju. Tu nije važna vjeroispovijest, kada vidimo nekoga u potrebi, trebamo učiniti nešto dobro", naglašava Vrbić.

Kardinal Puljić: 'Valja se zaustaviti, razbrati i shvatiti što je važno, a što je sporedno i napraviti mjesto za Isusa'
Kardinal Puljić: 'Valja se zaustaviti, razbrati i shvatiti što je važno, a što je sporedno i napraviti mjesto za Isusa'

Kardinal: Ljubav je bit Božića

Da užurbanost i preokupiranost sporednim stvarima, također, može pokvariti radost Božića, istakao je u svojoj božićnoj poruci i nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić.

"Umjesto radosti nakupi se umor koji zna biti izvor nervoze, napetosti i grubljih događaja. Ljubav je bit Božića, iako živimo u vremenu teških izazova, sumornih oblaka, valja se zaustaviti, razbrati i shvatiti što je važno, a što je sporedno i napraviti mjesto za Isusa", istakao je nadbiskup Puljić.

Jedan od najvećih kritičara konuzmerizma bio je papa Benedikt XVI. On je često isticao kako sreća nekog pojedinca ne može ovisiti o konzumaciji dobara i usluga i posjedovanju materijalnih dobara, naglašavajući, kako se Božić ne bi trebao pretvoriti u to.

Božić u Vojvodini

Na severu Srbije, u Vojvodini, danas mnogi slave sa svojim najbližima uz porodični ručak i poštovanje različitih tradicija. Među njima je i osamdesetpetogodišnja Marija Perčić iz sela Mali Iđoš, nadomak Subotice.

Glavna verovanja se vezuju za Badnje veče, koje prethodi Božiću.

„Hvaljen Isus, čestitam vam Badnje veče, bili živi i zdravi“, ovako se pozdravlja na Badnje veče u bunjevačkim porodicama pre početka svečane večere, kaže osamdesetpetogodišnja Marija Perčić iz sela Mali Iđoš, nadomak Subotice.

Bez obzira na to da živi sama još se uvek sprema za ovaj najveći hrišćanski praznik. Kako priznaje, umori se posle celodnevnog kuvanja i posta koji prati ovaj dan, ali joj ipak budi lepa sećanja na porodična okupljanja iz njene mladosti.

Božićna trpeza puna simbolike
Božićna trpeza puna simbolike

Na trpezi su na Badnje veče osim čorbe od pasulja, pletenog kolača i drugih jela i simbolični zalogaji kao što je jabuka, beli luk i orah, kaže ona.

„Orah se zamače u med, da bi imao zdrave zube, beli luk se jede da bi te zaštitio od zaraznih bolesti, kao što je kuga, a jabuka se jede da budeš uvek zdrav i lep“, objašnjava simboliku tih zalogaja.

Nakon svečane večere u krugu porodice, katolički vernici odlaze na svetu misu koja se zove Ponoćka. Kako naša sagovornica objašnjava sve do te liturgije moglo se jesti samo ta svečana večera.

„Kad smo večerali, kod nas je hrana i dalje stajala na astalu, ako ogladniš do ponoći možeš da jedeš i graha i nasuva, šta god želiš do sutradan ujutro, pa smo tako malo probali, koštali hranu, i tako čekali misu, oni koji su bili umorni malo dremali ali i pevali smo“, priseća se osamdesetpetogodišnjakinja.

Pošto živi u višenacionalnoj sredini, kako kaže to se vidi i po običajima. Pa tako, iako su u njeno vreme Bunjevci više išli na ponoćnu misu, a pripadnici mađarske zajednice na misu na prvi dan Božića, u blizini Subotice ipak je to bilo pomalo pomešano.

„Retko ko slavi ovako Božić u mom okruženju. Evo ovde na primer nema Bunjevaca, uglavnom žive Mađari, pa se svi drže svojih običaja. Ali na primer u Subotici, retko si mogao videti da ljudi odvojeno idu na služenja mise. Jer ili je žena bila Mađarica pa muž Bunjevac ili obrnuto. Jako je bilo lepo“, priča ona.

Jedino joj je žao što se danas, kako kaže, sve manje poštuju običaji i da se sve manje okupljaju porodice pa čak i na velike praznike kao što je Božić.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG