Dostupni linkovi

Oživljena sjećanja na KGB metode u video izjavi bjeloruskog blogera


Dan nakon dramatičnog hapšenja na aerodromu u Minsku, bjeloruski bloger Raman Pratasevič pojavio se u videu i priznao da je poticao masovne nemire. Ali njegov uzdrmani pogled i znakovi mogućeg maltretiranja djeluju kao povratak na prisilna priznanja iz sovjetske ere.

Piše: Matthew Luxmoore

Imao je sva obilježja: izraz bez emocija, monoton govor, bezličnu pozadinu, čvrsto stisnute ruke.

A način na koji je to objavljeno bio je još jedan znak: proširio se na provladinim kanalima na društvenim mrežama prije nego što ga je državna televizija objavila i citirala kao dokaz krivnje disidenta, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Kad se bjeloruski bloger Raman Pratasevič 24. maja pojavio u videu i priznao da je poticao masovne nemire, dan nakon što je otet s komercijalnog leta koji je bio prisiljen da sleti u Minsk, rođaci, prijatelji i kolege aktivisti nisu nimalo sumnjali da je to vrsta prisilnog priznanja koje su svi viđali prije. (RSE je odlučio da ne objavljuje ili linkuje videozapis.)

Pratasevičev otac Dmitri tvrdio je da su tragovi na licu blogera dokaz da je pretučen do pokornosti.

"Na videozapisu su tragovi premlaćivanja jasno vidljivi i on je vidno uznemiren", rekao je Dmitri Pratasevič 25. maja za Karent tajm (Current Time), medijski projekat na ruskom jeziku koji vodi RSE u saradnji s VOA (Glasom Amerike). "Ne govori vlastitim riječima."

Riječi su u svakom slučaju sumnjivo formulativne. Dvadesetšestogodišnji bloger, koji je pobjegao iz zemlje plašeći se hapšenja 2019., navodi da su se bjeloruske agencije za provođenje zakona ponašale "potpuno zakonito i adekvatno" i obavezuje se na davanje "priznanja" u vezi s protudržavnim aktivnostima.

Iz Vilnjusa, kuda je Pratasevič krenuo iz Atene kada je bjeloruski ratni avion preusmjerio i otpratio u Minsk avion Rajanera (Ryanair), protjerana liderka opozicije Svjetlana Tihanovskaja rekla je za RSE da je bloger "taoc" režima moćnika Aleksandra Lukašenka.

Tihanovskaja je imala lično iskustvo s alatima za koje je država optužena da ih koristi za izvlačenja prisilnih priznanja. Dva dana nakon spornih predsjedničkih izbora u avgustu 2020. koji su potaknuli bjelorusku političku krizu i za koje pristalice Tihanovskaje kažu da je pobijedila, ona se pojavila u videozapisu u kojem čita tekst koji poziva Bjeloruse da prestanu s protestima i čini se da potvrđuju službeni rezultat izbora rekavši da su "ljudi odlučili" – što je bio zbunjujući preokret u odnosu na njene ranije tvrdnje da je glasanje, u kojem je Lukašenko odnio pobjedu, namješteno.

Bliska pomoćnica i kolegica iz opozicije, Marija Kalesnikava, rekla je nedugo nakon toga da je Tihanovskaja izjavu dala pod prisilom dok je nekoliko sati držana iza zatvorenih vrata u zgradi Centralne izborne komisije, gdje je otišla podnijeti prijavu zbog navodnog namještanja glasova.

Kalesnikava, koja je sada u zatvoru i prijeti joj do 12 godina zatvora ako bude osuđena po optužnici za ekstremizam i državni udar, što su Sjedinjene Države nazvale izmišljotinom i skandalom, rekla je da je Tihanovskaja bila držana sama u sobi s dvojicom bezbjednjaka i da je kolege i advokat nisu mogli kontaktirati.

Tihanovskaja nikada nije objasnila tačne okolnosti iza videozapisa, ali je kazala da su je prijetnje upućene njoj i njenoj porodici uvjerile da treba otputovati u Litavniju nedugo nakon posjete Centralnoj izbornoj komisiji.

Bjeloruska liderka opozicije Svjetlana Tihanovskaja
Bjeloruska liderka opozicije Svjetlana Tihanovskaja

"Oni mogu koristiti i psihološki, ali i fizički pritisak kako bi vas prisilili da kažete što žele", rekla je Tihanovskaja za RSE. "Ne znamo šta se događa s Ramanom, ali ne možemo isključiti da bi tamo mogao biti mučen."

U izjavi Pratasevič daje uvjerenja slična protagonistima drugih video priznanja koja redovo objavljuju organi reda u Bjelorusiji, Rusiji i drugim zemljama u kojima ih autoritarne vlade koriste kako bi uvjerile gledaoce da su uhapšeni neozlijeđeni i da u sebi kriju žaljenje o njihovim navodnim postupcima.

Slučajevi prisilnih priznanja zabilježeni su širom svijeta, a neki prisiljeni optuženici osigurali su tako puštanje iz zatvora, pa čak i naknadu za tretman koji je pod prisilom doveo do njihovih lažnih izjava. Mnogi su se slučajevi također pozivali na pravo na pravično suđenje koje je odobrila Univerzalna deklaracija ljudska prava.

U Sovjetskom Savezu i njegovim istočnoevropskim satelitskim državama praksa je bila široko rasprostranjena, a pismene izjave optuženika izvlačili su obavještajni operativci i ispitivači. Najpoznatije uključene metode su korištene u takozvanom 'Moskovskom suđenju' 1930-ih, kada su na optuženičku klupu stavljeni opaženi neprijatelji diktatora Josifa Staljina koji su priznali krivicu za rad protiv države.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, neke republike koje su nastale kao nezavisne države održavale su političke sisteme pod velikim uticajem sigurnosnih službi. U nekim slučajevima zadržali su ne samo svoju staru praksu već i imena koja su postala sinonim za proizvoljnu pravdu i suzbijanje neslaganja.

Aleksandar Lukašenko
Aleksandar Lukašenko

Agencija koja predvodi kampanju u Bjelorusiji - kojom je od 1994. godine vladao Lukašenko, kojeg nazivaju "posljednjim evropskim diktatorom" - nije promijenila ime iz sovjetskog doba, Komitet državne bezbjednosti (KGB). Vladini kritičari i grupe za ljudska prava kažu da je također zadržala fokus na prisilnim priznanjima kao dio svog modusa operandi.

"Užasno je zamisliti šta osobi moraju učiniti i kakve joj prijetnje moraju izreći da bi pristala snimiti ovako nešto", napisala je na Tviteru (Twitteru) Kira Jarmiš, ruska opoziciona aktivistkinja i portparolka zatvorenog kritičara Kremlja Alekseja Navaljnog, opisujući videozapis Prataseviča kao "srceparajući".

U Rusiji, bjeloruskom savezniku i dugogodišnjem pokrovitelju, prisilna priznanja korištena su s posebno zastrašujućim efektom tokom nedavne serije obračuna protiv saradnika i pristalica Navaljnog, najistaknutijeg kritičara predsjednika Vladimira Putina.

U samo jednom primjeru iz januara, državni TV kanal u Nižnjem Novgorodu objavio je video izjavu u kojoj se Navaljnijev saveznik Roman Tregubov odriče opozicionog lidera i poziva Ruse na bojkot antivladinih protesta.

Tregubov je kasnije za RSE rekao da je isječak snimljen pod prisilom u policijskom pritvoru.

Roman Tregubov
Roman Tregubov

Tregubovov advokat Aleksander Karavajev kasnije je u objavi na Fejsbuku (Facebook) napisao da je njegov klijent posjetio policiju i službenike Federalne službe bezbjednosti koji su ga "prestrašili čitavim hrpom lažnih prekršaja i opisali strahote koje ga očekuju u njegovoj budućnosti".

Samo pet dana prije hapšenja Tregubova, ruski istražitelji objavili su nekoliko videozapisa u kojima se nalaze izvinjenja i djela skrušenosti demonstranata optuženih za napad na državne zvaničnike tokom protesta 23. januara. U jednom videu popularni bloger Konstanti Lakejev gleda u kameru i obećava da nikada više neće podizati ruku protiv policije.

Pratasevič ostaje u istražnom pritvoru i čini se da nije imao priliku povući svoje riječi niti potvrditi da su zabilježene pod pritiskom.

No, videozapis, koji je objavljen na društvenim mrežama s naloga u Minsku a kasnije emitovan na državnim TV kanalima u Bjelorusiji i Rusiji, postao je ključni element u Lukašenkovim naporima da oblikuje narativ oko događaja od 23. maja, kada su bjeloruske vlasti navele kasnije opovrgnutu prijetnju bombom dok su podigli borbeni avion da isprati avion Rajanera do aerodroma u Minsku i odmah odveli Prataseviča i njegovu rusku djevojku Sofiju Sapega u pritvor.

"To je ista tehnika koju su koristili za izvlačenje lažnih priznanja od ljudi za vrijeme Staljinove vladavine", napisala je na Tviteru Kira Tverskaja, novinarka sa sjedištem u Moskvi koja radi u industriji videoigara. "To se dogodilo mom pradjedu, a vidjevši to na djelu 2021. godine… Bez riječi."

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG