Dostupni linkovi

Pretresi, evakuacije, bombardovanje: Bijeg ukrajinskog para iz Mariupolja u Finsku


Viktorija Kuznjecova i Denis Fedotov u finskom gradu Joensuu, u koji su stigli nakon mukotrpnog putovanja iz Ukrajine preko Rusije.

Piše: Anna Yarovaya

Denis Fedotov je već napustio svoj dom, izgubio tri prsta i palac u ruskom bombardovanju i putovao skoro mjesec dana sa svojom trudnom ženom iz ukrajinskog lučkog grada Mariupolja preko Rusije prije nego što su ga ruski granični službenici na finskoj granici satima pretresali i ispitivali, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

"To je bilo psihološko ispitivanje", rekao je Fedotov za Ruski servis RSE-a North.Realities. "Postavljali su pitanja o tome da li poznajem (ukrajinske) vojnike, šta sam jučer jeo i zašto smo supruga i ja iznajmili stan u blizini vojne baze (u Mariupolju)."

Bio je to stresan zaključak onoga što Fedotov (20) i njegova supruga Viktorija Kuznjecova (19) opisuju kao najteže iskustvo u svom životu: bijeg iz rodnog grada pod ruskom opsadom sa samo jednom torbom između njih i njihovih osam pacova kućnih ljubimaca dok su prelazili kontrolne punktove do Rusije, gdje su onda morali prodati ono malo vrijednih stvari koje su još imali kako bi uspjeli doći do Finske.

Sada u Joensuuu, gradu u istočnoj Finskoj blizu granice s Rusijom, mladi ukrajinski par konačno počinje da procesuira ono što su doživjeli na putu do Finske, gdje su podnijeli zahtjev za azil i čekaju rođenje sina.

Prije nego što je pobjegao iz rodnog Mariupolja 23. marta, Fedotov se zatekao napolju s prijateljem kada je grad granatiran i kada su ga geleri pogodili u ruku, ostavljajući palac i tri prsta da vise s ruke. Prijatelj je pogođen u nogu i počeo je da krvari. Njih dvojica su se sakrili u obližnjem skloništu prije nego što je Fedotov otišao po pomoć. Bolničari su rekli da je bilo preopasno da izvuku njegovog prijatelja, dok su Fedotovovi prsti potom djelimično amputirani.

"Prije toga se nikada u životu nisam ničega istinski plašio. Neću zaboraviti taj strah", rekao je Fedotov o granatiranju. "Bio sam uplašen da nikada neću vidjeti svoju majku, svoju ženu i svog (nerođenog) sina."

Po dolasku u Finsku saznao je dobru vijest da je njegov prijatelj preživio, ali kaže da mu je taj dan zauvijek promijenio život. Mariupolj je i dalje efektivno zatvoren od svijeta, a informacije o tome šta se dešava unutar njega teško je potvrditi uz sve veći broj izvještaja i svjedočenja o životu u ruskim takozvanim filtracijskim kampovima - postavljenim izvan grada i drugdje u Ukrajini - za smještanje i obradu civila prije nego što budu evakuisani.

U ranoj fazi rata, kada još uvijek nisu željeli da napuste svoj dom, Fedotovu i Kuznjecovoj je rečeno da će ih evakuisati vojnici s bijelim trakama na rukama koji su se identifikovali kao proruski borci iz samoproglašene "Narodne Republike Donjeck", dijela Ukrajine koji kontrolišu separatisti. Fedotov kaže da su tada vojnici "čistili" područje dok je stanovnicima njihovog dijela grada rečeno da ponesu jednu torbu i pripreme se za evakuaciju u Rusiju.

Rečeno im je da kućni ljubimci nisu dozvoljeni, ali Kuznjecova je odbila da ide bez njihovih pripitomljenih pacova, pa je Fedotov, kako kaže, otišao da pregovara sa vojnikom.

"Istrčao sam i našao vojnika, pitao ga da li je moguće ponijeti životinje jer moja trudna žena nije htjela da ode bez njih", rekao je. "Dozvolio je."

'Pucanje sa svih strana'

Mariupolj je bio mjesto nekih od najmučnijih ratnih razaranja, a ukrajinski zvaničnici kažu da je najmanje 95 odsto grada ostavljeno u ruševinama i da je više od 21.000 civila ubijeno u opsadi koja je počela nakon moskovske invazije 24. februara.

"Pucalo se sa svih strana. Jednog dana granata je pogodila komšijinu kuću i izbila sve prozore", rekao je Fedotov. "Ljudi su preživjeli, ali im je pas raskomadan – ostao je samo povodac. Svaki dan smo išli u krevet uz eksplozije i budili se uz eksplozije."

Nakon što im je rečeno da spakuju torbu i napuste svoj dom, Fedotov i trudna Kuznjecova prepješačili su više od 10 kilometara sa svojih osam pacova kućnih ljubimaca u nosiljci dok nisu stigli do teritorije pod kontrolom separatista, gdje su potom cijeli dan čekali u redu za inspekciju. Međutim, hladno vrijeme je uzrokovalo ponovno krvarenje Fedotovih rana, a stres tokom putovanja počeo je da utiče na zdravlje Kuznjecove.

"Ujutro je bilo na hiljade ljudi, a do večeri je stiglo (hiljade više). Imali smo sreće što je bila trudna", rekao je Fedotov, prisjećajući se da je trudnicama bilo dozvoljeno da idu u prednji dio reda.

Najmanje milion ukrajinskih civila pobjeglo je od borbi u Rusiju, prema podacima ruskog Ministarstva odbrane koje ukrajinska vlada također prihvata kao validne.

Prema izvještajima izbjeglica i američkih i ukrajinskih zvaničnika, u nekim slučajevima ljudi za koje se sumnja da imaju simpatije prema ukrajinskoj vojsci bili su zadržani u filtracijskim kampovima nakon što su evakuisani i mučeni.

U mnogim slučajevima, posebno u devastiranom gradu Mariupolju, stanovnici poput Fedotova i Kuznjecove bili su praktično prisiljeni da idu na teritoriju pod kontrolom separatista ili u Rusiju bez mogućnosti da potraže utočište na drugim mjestima. U drugim primjerima, posebno u područjima istočne Ukrajine pod kontrolom separatista, putovanje u Rusiju je bilo dobrovoljno.

Za trudnu Kuznjecovu, međutim, put iz Mariupolja bio je iscrpljujući dovodeći je na rub prijevremenog porođaja. Potom je odvedena u bolnicu u blizini Donjecka, iskustvo za koje mladi ukrajinski par kaže da im je jasno dalo do znanja da ne žele rađati djecu ili živjeti na teritoriji pod kontrolom separatista ili u Rusiji.

"U bolnici je bila medicinska sestra koja je rekla da mrzi Ukrajince. Kada je bila u smjeni, davala je injekcije na najbolniji mogući način", prisjetila se Kuznjecova.

"Tamo su s nama razgovarali na vrlo agresivan način: 'Ti iz Mariupolja, začepi usta, nemaš ovdje nikakvih prava.'"

Kada se njeno stanje stabilizovalo, par je odlučio da ode u Evropu. Roditelji Fedotova, koji su također bili evakuisani u isto područje, odlučili su da odu u Rusiju i tamo ostanu kod rođaka dok se ne budu mogli bezbjedno vratiti u Mariupolj.

Sigurno, ali s mislilma o domu

Ujedinjene nacije procjenjuju da je rat u Ukrajini protjerao skoro 14 miliona ljudi, sa osam miliona interno raseljenih, a ostali su pobjegli kao izbjeglice.

Kao i milioni drugih Ukrajinaca, Fedotov i Kuznjecova su se probili u bezbjedne zemlje Evropske unije gdje su mogli da podnesu zahtjev za azil.

Kako bi pokrili put u Finsku iz Taganroga, grada na jugozapadu Rusije, odmah preko granice sa Ukrajinom, par je prodao svoj laptop i ono malo nakita koji je imao pri sebi i zamolio neke rođake koji već žive u Evropi da pošalju nešto novca.

Polako su krenuli na sjever kroz Rusiju, prelazeći preko Rostova, Moskve i Sankt Peterburga prije nego što su stigli do grada Viborga na sjeverozapadu zemlje. Odatle su taksijem otišli do finske granice i nakon zastrašujućeg ispitivanja ruskih graničara pušteni su u Finsku 10. aprila.

Viktorija Kuznjecova i Denis Fedotov u svom stanu u Joensuuu sa jednim od svojih kućnih ljubimaca.
Viktorija Kuznjecova i Denis Fedotov u svom stanu u Joensuuu sa jednim od svojih kućnih ljubimaca.

Od tada, Fedotov brat i snaha također su doputovali u Joensuu i dva para dijele stan koji im obezbijedio lokalni centar za izbjeglice, donirajući im kolica, krevetić, sto za presvlačenje, igračke, odjeću i pelene za bebu.

Oni sada čekaju rođenje sina u Finskoj i sretni su što će se roditi u sigurnom, ali kažu da im je u mislima i dalje njihova porodica koja je ostala u Ukrajini, uključujući Viktorijine sestre i majku.

"Kada su nam prvi put dali novac ovdje, otišla sam u radnju da kupim čokoladicu", rekla je. "Ali sve o čemu sam mogla razmišljati su moje sestre koje nisu mogle imati ovaj mali luksuz. Čak ni komadić u mojim ustima više nema sladak okus jer ja mogu uživati u njemu kada znam da oni ne mogu."

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG