Priredila Mirjana Rakela
U decembru prošle godine bivši bjeloruski predsjednički kandidat Ales Mikhalevič bio je među uhapšenima zajedno sa drugim kandidatima, ali i stotinama prosvjednika privedenih nakon spornih predsjedničkih izbora na kojima je Aleksandar Lukašenka, ponovno pobijedio.
Mikhalevič je ovoga mjeseca pobjegao iz Minska te je dobio politički azil u Češkoj. U eksluzivnom intrevjuu za Radio Slobodnba Evropa govorio je o šansama opozicije u Bjelorusiji.
Ales Mikhalevič 9. decembra 2010., je bio među devet kandiadata koji su se natjecali za predsjednika Bjelorusije nastojeći pobjediti Aleksandra Lukašneka, poznatijeg kao „posljednji evropski diktator“.
No, već slijedećeg dana bio je u zatvoru, zajedno s ostalim, nakon što je režim nasiljem slomio mirne prosvjede pokrenute zbog izborne prevare.
Nasilje su oštro osudili i Bruxelles i Washington.
Danas je 36 godišnji Mikhalevič stotinama kilometara od kuće. Od 24. marta je u Pragu, gdje je dobio politički azil. Spreman je svu svoju energiju posvetiti borbi protiv Lukašenkova režima.
„Trenutačno funkcioniram kao aktivist. Kao odvjetnik želim iskoristiti sve međunarodne legalne mehanizme, a ima ih dosta, jer ne radi se samo o političkim zatvorenicima. Riječ je o torturi zatvorenika koja se izvodila na samoj granici EU. Želim to ubuduće zaustaviti, da više nikada ne bude ni torture, ni političkih zatvorenika u Bjelorusiji. O svojoj budućoj političkoj karijeri sada niti ne razmišljam“, kaže Mikhalevič.
Zatvor poput logora
Iz zatvorskog centra u Minsku pušten je 19. februara, ali tek kada je pristao surađivati s državnom sigurnosti, zapravo KGB-om.
No, niti je ikada surađivao s KGB-om, niti je imao takvu namjeru.
„Ne bih mogao pogledati u oči svojim prijateljima da sam tako nešto učinio. Potpisao sam dokument znajući da ću odmah sazvati konferenciju za novinare na kojoj ću pojasniti da sam bio prisiljen potpisati takav dokument“, objašnjava on.
Nakon oslobađanja izjavio je da je zatvor bio poput konc-logora. Stražari su ga držali vani golog, na temperaturama koje su bile ispod nule, nisu mu dopuštali spavati, vukli su ga po podu u lisicama, držali ga u prepunoj ćeliji, i ispitivali ga bez odvjetnika.
On kaže da su i drugi zatvorenici prošli takvu torturu, ako ne i goru.
„Moguće je preživjeti. Smirivao sam se razmišljajući o ljudima koji su bili u tajnim logorima, u Gulagu, gdje je sigurno bilo daleko gore. Zaključio sam da ukoliko se oni ovako odnose prema bivšem predsjedničkom kandidatu, ili drugim javnim osobama, da će ti ljudi prije ili kasnije progovoriti kroz što su prolazili, ali također sam shvatio da niko u našem društvu neće reći - jadni ljudi, što su proživjeli“, rekao je Mikhalevič.
Mikhalevič kaže da je postao trn u oku Lukašenkovom režimu, i da namjerava to i ostati radeći zajedno s međunarodnim organizacijama za zaštitu ljudskih prava.
„Vlasti su u situaciji da bilo što da mi sada urade naći će se u lošoj poziciji. Zatvore li me imati će negativan piblicitet. Ostanem li u Bjelorusji, morati će voditi istrage o torturi kroz koju sam prošao, a o čemu sam govorio na konferenciji za novinare nakon puštanja iz zatvora. I to što sam napustio Bjelorusiju za njih je loše, jer radim na istraživanju torture s međunarodnim organizacijama i povjerenikom UN za ta pitanja“, navodi on.
Ujedinjenje opozicije izvjesno
Bivši bjeloruski predsjednički kandidat za RSE je kazao da je kada se odlučio na bjeg ostavio mobilni telefon u Minsku znajuću da ga KGB prati i da bi ga lako mogao locirati zahvaljući telefonskom signalu.
Ales Mikhalevič sa porodicom, februar 2010.Prijatelj ga je odvezao do Rusije, a potom u Ukrajinu. Kako mu je pasoš u policiji, koristio je stari, a u Kijevu je stupio u kontakt s nekoliko ambasada, no Česi su prilično brzo reagirali i dali mu vizu za ulazak u Češku.
Priznaje da se želi što je prije moguće vratiti u Minsk, ali se nada da će mu se do tada u egzilu pridružiti surpuga i dvije kćerke.
Prema bjeloruskim agencijama, državni tužitelj u Minsku će zatražiti njegovo izručenje.
Istodobno, još dvojica predsjedničkih kandidata, Andrej Sannikau i Mikalaj Statkevič su i dalje u zuatvoru, dok je Uladzimer Niaklajeu u kućnom pritvoru.
Mikhalevič kaže da se represija u Bjelorusiji nastavlja.
„Ipak, čini mi se da Lukašenkovi postupci vode jačanju i ujednjenju opozicije. Naime, ja sam bio mekan kandidat, nisam kritizirao Lukašenka. Imao sam drugačiji program. Govorio sam da su vlasti učinile neke dobre korake, ali da nisu odgovorili na sva pitanja. Čak i ljudi poput mene, dovedeni su na radikalne pozicije. Zato sam uvjeren da nakon 19. decembra, nasilnog slamanja prosvjeda i hapšenja ujedinjenje opozicije uistinu izvjesno“, ocijenio je Mikhalevič.
U decembru prošle godine bivši bjeloruski predsjednički kandidat Ales Mikhalevič bio je među uhapšenima zajedno sa drugim kandidatima, ali i stotinama prosvjednika privedenih nakon spornih predsjedničkih izbora na kojima je Aleksandar Lukašenka, ponovno pobijedio.
Mikhalevič je ovoga mjeseca pobjegao iz Minska te je dobio politički azil u Češkoj. U eksluzivnom intrevjuu za Radio Slobodnba Evropa govorio je o šansama opozicije u Bjelorusiji.
Ales Mikhalevič 9. decembra 2010., je bio među devet kandiadata koji su se natjecali za predsjednika Bjelorusije nastojeći pobjediti Aleksandra Lukašneka, poznatijeg kao „posljednji evropski diktator“.
No, već slijedećeg dana bio je u zatvoru, zajedno s ostalim, nakon što je režim nasiljem slomio mirne prosvjede pokrenute zbog izborne prevare.
Nasilje su oštro osudili i Bruxelles i Washington.
Danas je 36 godišnji Mikhalevič stotinama kilometara od kuće. Od 24. marta je u Pragu, gdje je dobio politički azil. Spreman je svu svoju energiju posvetiti borbi protiv Lukašenkova režima.
„Trenutačno funkcioniram kao aktivist. Kao odvjetnik želim iskoristiti sve međunarodne legalne mehanizme, a ima ih dosta, jer ne radi se samo o političkim zatvorenicima. Riječ je o torturi zatvorenika koja se izvodila na samoj granici EU. Želim to ubuduće zaustaviti, da više nikada ne bude ni torture, ni političkih zatvorenika u Bjelorusiji. O svojoj budućoj političkoj karijeri sada niti ne razmišljam“, kaže Mikhalevič.
Zatvor poput logora
Iz zatvorskog centra u Minsku pušten je 19. februara, ali tek kada je pristao surađivati s državnom sigurnosti, zapravo KGB-om.
No, niti je ikada surađivao s KGB-om, niti je imao takvu namjeru.
„Ne bih mogao pogledati u oči svojim prijateljima da sam tako nešto učinio. Potpisao sam dokument znajući da ću odmah sazvati konferenciju za novinare na kojoj ću pojasniti da sam bio prisiljen potpisati takav dokument“, objašnjava on.
Nakon oslobađanja izjavio je da je zatvor bio poput konc-logora. Stražari su ga držali vani golog, na temperaturama koje su bile ispod nule, nisu mu dopuštali spavati, vukli su ga po podu u lisicama, držali ga u prepunoj ćeliji, i ispitivali ga bez odvjetnika.
On kaže da su i drugi zatvorenici prošli takvu torturu, ako ne i goru.
„Moguće je preživjeti. Smirivao sam se razmišljajući o ljudima koji su bili u tajnim logorima, u Gulagu, gdje je sigurno bilo daleko gore. Zaključio sam da ukoliko se oni ovako odnose prema bivšem predsjedničkom kandidatu, ili drugim javnim osobama, da će ti ljudi prije ili kasnije progovoriti kroz što su prolazili, ali također sam shvatio da niko u našem društvu neće reći - jadni ljudi, što su proživjeli“, rekao je Mikhalevič.
Vlasti su u situaciji da bilo što da mi sada urade naći će se u lošoj poziciji.
Mikhalevič kaže da je postao trn u oku Lukašenkovom režimu, i da namjerava to i ostati radeći zajedno s međunarodnim organizacijama za zaštitu ljudskih prava.
„Vlasti su u situaciji da bilo što da mi sada urade naći će se u lošoj poziciji. Zatvore li me imati će negativan piblicitet. Ostanem li u Bjelorusji, morati će voditi istrage o torturi kroz koju sam prošao, a o čemu sam govorio na konferenciji za novinare nakon puštanja iz zatvora. I to što sam napustio Bjelorusiju za njih je loše, jer radim na istraživanju torture s međunarodnim organizacijama i povjerenikom UN za ta pitanja“, navodi on.
Ujedinjenje opozicije izvjesno
Bivši bjeloruski predsjednički kandidat za RSE je kazao da je kada se odlučio na bjeg ostavio mobilni telefon u Minsku znajuću da ga KGB prati i da bi ga lako mogao locirati zahvaljući telefonskom signalu.
Priznaje da se želi što je prije moguće vratiti u Minsk, ali se nada da će mu se do tada u egzilu pridružiti surpuga i dvije kćerke.
Prema bjeloruskim agencijama, državni tužitelj u Minsku će zatražiti njegovo izručenje.
Istodobno, još dvojica predsjedničkih kandidata, Andrej Sannikau i Mikalaj Statkevič su i dalje u zuatvoru, dok je Uladzimer Niaklajeu u kućnom pritvoru.
Mikhalevič kaže da se represija u Bjelorusiji nastavlja.
„Ipak, čini mi se da Lukašenkovi postupci vode jačanju i ujednjenju opozicije. Naime, ja sam bio mekan kandidat, nisam kritizirao Lukašenka. Imao sam drugačiji program. Govorio sam da su vlasti učinile neke dobre korake, ali da nisu odgovorili na sva pitanja. Čak i ljudi poput mene, dovedeni su na radikalne pozicije. Zato sam uvjeren da nakon 19. decembra, nasilnog slamanja prosvjeda i hapšenja ujedinjenje opozicije uistinu izvjesno“, ocijenio je Mikhalevič.
