U Bosni i Hercegovini dramatično se krše osnovna radna, a time i ljudska prava zaposlenih u trgovinama. Uslovi rada trgovaca su katastrofalni, pokazalo je istraživanje koje je nedavno provedeno u deset gradova Bosne i Hercegovine. Većina trgovaca radi od 12 do 16 sati dnevno nemaju slobodnog dana, ni godišnjeg odmora, a plaće su im niže od prosjeka u oba bh. entiteta.
Nedavno provedena anonimna anketa među trgovcima u 10 bh. gradova pokazala je da čak 52 posto trgovaca nezadovoljno uslovima u kojima radi. Razloga za nezadovoljstvo je puno, jer 18 posto ispitanika kaže da radi “na crno”, na poslu provode i po 16 sati dnevno, bez godišnjeg odmora i porodiljskog odsustva. O flagrantnom kršenju prava zaposlenih u trgovinama nadležni šute, ali i sami trgovci.
Jedna od trgovkinja, koja je željela ostati anonimna kako ne bi dobila otkaz, kaže da joj je plaća minimalna i da za pet godina, koliko radi u toj prodavnici, nikada nije bila na bolovanju:
„Znaš kako inače hoda kod privatnika - ne smije radnik ni da ode bojeći se da se neće vratiti. A radnih sati je osam, nema slobodnog dana, godišnji od sedam do deset dana- ni po kakvom rješenju, a po nekim standardima minimum je 18 radnih dana.“
Teška kršenja zakona uglavnom se bilježe u oblasti zaključivanja ugovora o radu. Predsjednica Sindikata radnika u trgovinama BiH Mersiha Beširević kaže da veliki broj poslodavci ne izmiruje obveze prema penziono-invalidskom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti. Također, Beširevićeva ističe da najveće probleme imaju radnici zaposleni na određeno vrijeme.
„Njih 27 posto ima ugovor na određeno vrijeme, što je za nas u sindikatu najveći problem, jer upravo su ti radnici apsolutno nezaštićeni po sadašnjem zakonodavstvu u oba bh. entiteta i u Brčko Distriktu. Po ovom istraživanju 12 posto radnika u trgovini radi svaki dan duže od 10 sati i upravo 41,2 posto su radnici sa ugovorima na određeno vrijeme, dakle ti koji rade duže od 10 sati dnevno. Taj prekovremeni rad apsolutno nije plaćen“, kaže Beširevićeva.
Najgore u Hercegovini
U nevladinoj organizaciji Asocijacija za demokratske inicijative, koja je u saradnji sa Sindikaton trgovina i uradila ovo istraživanje, kažu da je situacija mnogo gora nego što su očekivali, pogotovo u manjim sredinama. Iako je anketa bila anonimna, trgovci su bili preplašeni i odbijali su da govore, objašnjava Elma Demir iz Asocijacije demokratske inicijative.
„Najgora situacija je u Hercegovini. U Međugorju, recimo, radnici, posebno u suvenirnicama, rade po 16 sati dnevno, s tim da imaju slobodan sljedeći dan. Međutim, kada se zbroji broj radnih sata, to dođe na 56 radnih sati, a zakonski je određeno da radnik može da provede 40 radnih sati u sedmici. Iznenđujuće je da neki trgovci nisu ni svjesni da se time krše njihova prava. Mi smo dobili informaciju od zaposlenika, od trgovaca da često njihovi poslodavci surađuju sa inspekcijama rada, da inspekcije rada koje obilaze trgovine da provjeravaju da li se poštuju određena pravila, zakoni, uopšte ne razgovaraju nikada sa radnicima“, navodi Demir.
Čak 84 posto ispitanika ima plaću manju od prosječne plaće u oba bh. entiteta. Iako suočeni sa kršenjem ljudskih prava, trgovci ili ćute i trpe ili uopšte nisu informisani o svojim pravima. Advokat Hakija Kurtović iz svog dugogodišnjeg iskustva u zastupanju radnika o ovom problemu kaže:
„Ima nešto što se zove strah zaposlenika koji ukoliko prijave poslodavca inspekciji ili eventualno pokrenu tužbu sudu, onda u najvećoj mjeri ti zapsolenici dobiju otkaz, tako da u tom smislu nema neke pravne sigurnosti za ljude koji počinju tek da rade, ljude koji rade kod tih tzv. poslodavaca. Država je u tranziciji i ima mnogo problema dok se radno zakonodavstvo primijeni na način kako se to primjenjuje u ostalim zemljama Evrope.“
Radnici u trgovinama izloženi su i psihološkom maltretiranju, a nerijetko se dešava da su dužni novčano nadoknaditi poslodavcu izgubljenu, nestalu ili ukradenu robu.
Na adresu Insitucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine stiglo je vrlo malo pritužbi za kršenje prava radnika u trgovini. Pomoćnik ombudsmena Mirko Miličević objašnjava koji su mehanizmi i način zaštite prava radnika:
„Prvi ešalon bi tu trebale biti inspekcije rada koje bi trebale utvrditi, pogotovu u ovim većim trgovačkim lancima, kakvo je stanje stvari sa ugovorima o zapošljavanju, uplatama doprinosa, i sa ostalim stvarima. Ako se radi o kršenju ljudskih prava, institucija ombudsmena je tu da pomogne svojim mjerama, odnosno preporukama za otklanjanje ovakvih kršenje radnih prava i nepravilnosti od strane poslodavca. A u krajnjem slučaju, ako se to ni na koji način ne može drugačije riješiti, onda radnicima stoji na raspolaganju sud“, navodi Miličević.
Zakonom o radu podrzumijeva se da su prava zaposlenika ista kod svih poslodavaca, bez obzira na oblik vlasništva. Svaki zaposlenik radi na osnovu ugovora o radu, te prima plaću na osnovu tog ugovora, kolektivnog ugovora, te u skladu sa zakonom. Poslodavac je dužan poštovati i druga prava radnika, kao što su sedmični odmor i određeno radno vrijeme.
Nedavno provedena anonimna anketa među trgovcima u 10 bh. gradova pokazala je da čak 52 posto trgovaca nezadovoljno uslovima u kojima radi. Razloga za nezadovoljstvo je puno, jer 18 posto ispitanika kaže da radi “na crno”, na poslu provode i po 16 sati dnevno, bez godišnjeg odmora i porodiljskog odsustva. O flagrantnom kršenju prava zaposlenih u trgovinama nadležni šute, ali i sami trgovci.
Jedna od trgovkinja, koja je željela ostati anonimna kako ne bi dobila otkaz, kaže da joj je plaća minimalna i da za pet godina, koliko radi u toj prodavnici, nikada nije bila na bolovanju:
„Znaš kako inače hoda kod privatnika - ne smije radnik ni da ode bojeći se da se neće vratiti. A radnih sati je osam, nema slobodnog dana, godišnji od sedam do deset dana- ni po kakvom rješenju, a po nekim standardima minimum je 18 radnih dana.“
Najveće probleme imaju radnici zaposleni na određeno vrijeme.
Teška kršenja zakona uglavnom se bilježe u oblasti zaključivanja ugovora o radu. Predsjednica Sindikata radnika u trgovinama BiH Mersiha Beširević kaže da veliki broj poslodavci ne izmiruje obveze prema penziono-invalidskom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti. Također, Beširevićeva ističe da najveće probleme imaju radnici zaposleni na određeno vrijeme.
„Njih 27 posto ima ugovor na određeno vrijeme, što je za nas u sindikatu najveći problem, jer upravo su ti radnici apsolutno nezaštićeni po sadašnjem zakonodavstvu u oba bh. entiteta i u Brčko Distriktu. Po ovom istraživanju 12 posto radnika u trgovini radi svaki dan duže od 10 sati i upravo 41,2 posto su radnici sa ugovorima na određeno vrijeme, dakle ti koji rade duže od 10 sati dnevno. Taj prekovremeni rad apsolutno nije plaćen“, kaže Beširevićeva.
Najgore u Hercegovini
U nevladinoj organizaciji Asocijacija za demokratske inicijative, koja je u saradnji sa Sindikaton trgovina i uradila ovo istraživanje, kažu da je situacija mnogo gora nego što su očekivali, pogotovo u manjim sredinama. Iako je anketa bila anonimna, trgovci su bili preplašeni i odbijali su da govore, objašnjava Elma Demir iz Asocijacije demokratske inicijative.
„Najgora situacija je u Hercegovini. U Međugorju, recimo, radnici, posebno u suvenirnicama, rade po 16 sati dnevno, s tim da imaju slobodan sljedeći dan. Međutim, kada se zbroji broj radnih sata, to dođe na 56 radnih sati, a zakonski je određeno da radnik može da provede 40 radnih sati u sedmici. Iznenđujuće je da neki trgovci nisu ni svjesni da se time krše njihova prava. Mi smo dobili informaciju od zaposlenika, od trgovaca da često njihovi poslodavci surađuju sa inspekcijama rada, da inspekcije rada koje obilaze trgovine da provjeravaju da li se poštuju određena pravila, zakoni, uopšte ne razgovaraju nikada sa radnicima“, navodi Demir.
Zaposlenici koji prijave poslodavca inspekciji ili eventualno pokrenu tužbu sudu, u najvećoj mjeri dobiju otkaz.
Čak 84 posto ispitanika ima plaću manju od prosječne plaće u oba bh. entiteta. Iako suočeni sa kršenjem ljudskih prava, trgovci ili ćute i trpe ili uopšte nisu informisani o svojim pravima. Advokat Hakija Kurtović iz svog dugogodišnjeg iskustva u zastupanju radnika o ovom problemu kaže:
„Ima nešto što se zove strah zaposlenika koji ukoliko prijave poslodavca inspekciji ili eventualno pokrenu tužbu sudu, onda u najvećoj mjeri ti zapsolenici dobiju otkaz, tako da u tom smislu nema neke pravne sigurnosti za ljude koji počinju tek da rade, ljude koji rade kod tih tzv. poslodavaca. Država je u tranziciji i ima mnogo problema dok se radno zakonodavstvo primijeni na način kako se to primjenjuje u ostalim zemljama Evrope.“
Radnici u trgovinama izloženi su i psihološkom maltretiranju, a nerijetko se dešava da su dužni novčano nadoknaditi poslodavcu izgubljenu, nestalu ili ukradenu robu.
Na adresu Insitucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine stiglo je vrlo malo pritužbi za kršenje prava radnika u trgovini. Pomoćnik ombudsmena Mirko Miličević objašnjava koji su mehanizmi i način zaštite prava radnika:
„Prvi ešalon bi tu trebale biti inspekcije rada koje bi trebale utvrditi, pogotovu u ovim većim trgovačkim lancima, kakvo je stanje stvari sa ugovorima o zapošljavanju, uplatama doprinosa, i sa ostalim stvarima. Ako se radi o kršenju ljudskih prava, institucija ombudsmena je tu da pomogne svojim mjerama, odnosno preporukama za otklanjanje ovakvih kršenje radnih prava i nepravilnosti od strane poslodavca. A u krajnjem slučaju, ako se to ni na koji način ne može drugačije riješiti, onda radnicima stoji na raspolaganju sud“, navodi Miličević.
Zakonom o radu podrzumijeva se da su prava zaposlenika ista kod svih poslodavaca, bez obzira na oblik vlasništva. Svaki zaposlenik radi na osnovu ugovora o radu, te prima plaću na osnovu tog ugovora, kolektivnog ugovora, te u skladu sa zakonom. Poslodavac je dužan poštovati i druga prava radnika, kao što su sedmični odmor i određeno radno vrijeme.
