Dok predstavnici vlasti sebi povećavaju primanja, građani BiH žive sve siromašnije. Sedamsto hiljada ljudi jedva preživljava, a najavljuju se poskupljenja.
Narodne kuhinje sve su punije, a novac se sve više troši na hranu. Svo zadovoljstvo je godišnji odmor, koji tek rijetki priušte.
„Evo nekoliko dana nit ja nit čo'jek jedemo...“ - tako živi oko 700.000 bh. građana.
Život bi im uskoro mogao postati još teži. Eksperti najavljuju poskupljenja svih namirnica, a ponajprije onih osnovnih - životnih.
„Ja sam skoro kraj kontejnera prošla, pile žena iznosi da baci, čuje se malo, ja sam ga uzela, otkuhala ga kod kuće i djeci napravila večeru.“
Prema posljednjim podacima UN-a, oko 170.000 djece živi u siromaštvu. Među njima je i troje školaraca Fahira i Halide Šljivić. Fahir je ratni vojni invalid bez obje noge, a Halida težak srčani bolesnik. Život je za njih svakodnevna borba:
„Nemam dvije marke u džepu. Meni treba danas da dam njima po marku da uzmu sebi sendvič i po marku da plaćaju autobuse. Teško, teško. Vjerovali ili ne vjerovali , nema u kući više šta da se jede. Da imam, bogdo, ja bih makar njima spremila da ponesu u školu, ali nemam.“
Pravo na pomoć nemaju, kaže Halida, jer su napravili kuću kako ne bi živjeli na ulici, pa sve vraćaju od skromne invalidnine. Ono što im ostane je minimum:
„Imamo to što primamo za muža. Dobijamo od čitave penzije 74 marke. A moji su lijekovi negdje oko 300 maraka.“
Tri marke dnevno su ono od čega svaki peti stanovnik BiH živi, što je dovoljno za jedan hljeb i litar mlijeka. Adekvatnih mjera socijalne zaštite nema, pa tako bi se moglo desiti da i ove namirnice nakon najavljenih poskupljenja budu misaona imenica većini građana. Halida o poskupljenju ne smije ni razmišljati:
„Da ti kažem iskreno, o tom ne mogu ni da razmišljam - da bih mogla uzeti litar ulja ili brašna, to što mi je najpotrebnije u kući da mi imaju djeca šta jesti. Još da poskupi? Teško je.“
Trećina primanja za dugove
Jedna od javnih kuhinja u Sarajevu, 2009.Oko 20.000 građana spas nalaze u javnim kuhinjama koje su zabilježile 20 postotno povećanje korisnika.
„Da mi nije kuhinje vrlo bi se teško preživljavalo.“
„Umrli bi’ od gladi, skapali bi’ od gladi jer nemamo od čega da živimo.“
„Ništa nemam. Samo ovdje što dođem to dobijem. Nemam nikakva primanja.“
Građani najviše novca troše upravo na hranu:
„Sad nemaš šta razmišljati - samo na hranu.“
„Hrana, maksimalno. A ovo što se stigne.“
„Režije i ishrana, ništa drugo.“
Svo zadovoljstvo je godišnji odmor - ako ga mogu priuštiti:
„Ma jok, bolan, daj ostani, preživi, pa poslije to ako kad dođe bolje vrijeme, ali tanko.“
„Ne može, toga nema. To mogu samo ovi velikani živjeti tako, a mi bijeda ne možemo.“
Za normalan život u BiH mjesečna potrošnja, prema podacima Svjetske banke, iznosi između 1.300 i 1.600 KM. No, Agencija za statistiku BiH iznijela je podatak kako je prosječna neto plata za prošli mjesec iznosila 800 KM, što je za skoro duplo manje od neophodnog, a istovremeno je porastao i broj nezaposlenih za oko 15.000.
Gotovo da nema domaćinstva koje nije zaduženo. Skoro 60 posto građana trećinu primanja izdvaja za plaćanje dugova.
Mnogo je onih poput porodice Šljivić čija djeca danima ne idu u školu jer nemaju za prevoz ili šta jesti. Halida kao i svaka majka želi obezbijediti dostojan život djeci, a njoj i mužu šta ostane:
„Meni je najbitnije da imaju mi se djeca od čega školovati, a za nas, što se kaže, opet nekako se snađem.“
Dok većina građana BiH borbu za goli život nastavljaju čekajući ko će im dati litar ulja ili kilo brašna, lideri u FBiH se lako i bez napora, pa i bez zakazivanja sjednice, telefonski dogovore da sebi plaće povećaju za 500 KM.
Penzije i invalidnine ne povećavaju, kao ni dječije doplatke od kojih se ne može kupiti ni paket pelena. Njima mjere za sprečavanje poskupljenja i siromaštva ne trebaju. Oni su svoju zimnicu obezbijedili.
Narodne kuhinje sve su punije, a novac se sve više troši na hranu. Svo zadovoljstvo je godišnji odmor, koji tek rijetki priušte.
„Evo nekoliko dana nit ja nit čo'jek jedemo...“ - tako živi oko 700.000 bh. građana.
Život bi im uskoro mogao postati još teži. Eksperti najavljuju poskupljenja svih namirnica, a ponajprije onih osnovnih - životnih.
„Ja sam skoro kraj kontejnera prošla, pile žena iznosi da baci, čuje se malo, ja sam ga uzela, otkuhala ga kod kuće i djeci napravila večeru.“
Prema posljednjim podacima UN-a, oko 170.000 djece živi u siromaštvu. Među njima je i troje školaraca Fahira i Halide Šljivić. Fahir je ratni vojni invalid bez obje noge, a Halida težak srčani bolesnik. Život je za njih svakodnevna borba:
„Nemam dvije marke u džepu. Meni treba danas da dam njima po marku da uzmu sebi sendvič i po marku da plaćaju autobuse. Teško, teško. Vjerovali ili ne vjerovali , nema u kući više šta da se jede. Da imam, bogdo, ja bih makar njima spremila da ponesu u školu, ali nemam.“
Pravo na pomoć nemaju, kaže Halida, jer su napravili kuću kako ne bi živjeli na ulici, pa sve vraćaju od skromne invalidnine. Ono što im ostane je minimum:
Tri marke dnevno su ono od čega svaki peti stanovnik BiH živi, što je dovoljno za jedan hljeb i litar mlijeka.
„Imamo to što primamo za muža. Dobijamo od čitave penzije 74 marke. A moji su lijekovi negdje oko 300 maraka.“
Tri marke dnevno su ono od čega svaki peti stanovnik BiH živi, što je dovoljno za jedan hljeb i litar mlijeka. Adekvatnih mjera socijalne zaštite nema, pa tako bi se moglo desiti da i ove namirnice nakon najavljenih poskupljenja budu misaona imenica većini građana. Halida o poskupljenju ne smije ni razmišljati:
„Da ti kažem iskreno, o tom ne mogu ni da razmišljam - da bih mogla uzeti litar ulja ili brašna, to što mi je najpotrebnije u kući da mi imaju djeca šta jesti. Još da poskupi? Teško je.“
Trećina primanja za dugove
„Da mi nije kuhinje vrlo bi se teško preživljavalo.“
„Umrli bi’ od gladi, skapali bi’ od gladi jer nemamo od čega da živimo.“
„Ništa nemam. Samo ovdje što dođem to dobijem. Nemam nikakva primanja.“
Građani najviše novca troše upravo na hranu:
„Sad nemaš šta razmišljati - samo na hranu.“
„Hrana, maksimalno. A ovo što se stigne.“
„Režije i ishrana, ništa drugo.“
Svo zadovoljstvo je godišnji odmor - ako ga mogu priuštiti:
„Ma jok, bolan, daj ostani, preživi, pa poslije to ako kad dođe bolje vrijeme, ali tanko.“
„Ne može, toga nema. To mogu samo ovi velikani živjeti tako, a mi bijeda ne možemo.“
Za normalan život u BiH mjesečna potrošnja, prema podacima Svjetske banke, iznosi između 1.300 i 1.600 KM.
Za normalan život u BiH mjesečna potrošnja, prema podacima Svjetske banke, iznosi između 1.300 i 1.600 KM. No, Agencija za statistiku BiH iznijela je podatak kako je prosječna neto plata za prošli mjesec iznosila 800 KM, što je za skoro duplo manje od neophodnog, a istovremeno je porastao i broj nezaposlenih za oko 15.000.
Gotovo da nema domaćinstva koje nije zaduženo. Skoro 60 posto građana trećinu primanja izdvaja za plaćanje dugova.
Mnogo je onih poput porodice Šljivić čija djeca danima ne idu u školu jer nemaju za prevoz ili šta jesti. Halida kao i svaka majka želi obezbijediti dostojan život djeci, a njoj i mužu šta ostane:
„Meni je najbitnije da imaju mi se djeca od čega školovati, a za nas, što se kaže, opet nekako se snađem.“
Dok većina građana BiH borbu za goli život nastavljaju čekajući ko će im dati litar ulja ili kilo brašna, lideri u FBiH se lako i bez napora, pa i bez zakazivanja sjednice, telefonski dogovore da sebi plaće povećaju za 500 KM.
Penzije i invalidnine ne povećavaju, kao ni dječije doplatke od kojih se ne može kupiti ni paket pelena. Njima mjere za sprečavanje poskupljenja i siromaštva ne trebaju. Oni su svoju zimnicu obezbijedili.
