Velika očekivanja rudara bila su od koncerna Elektroprivrede BiH i rudnika u FBiH koji je na inicijativu Vlade FBiH formiran početkom godine. Međutim, godinu poslije pokazalo se da su očekivanja bila daleko veća od onoga što je koncern ponudio rudarima.
Nema investicija u rudnike. Uslovi rada ostali su isti, a ni plate nisu povećane. Potvrđuje to i dugogodišnji rudar Rudnika mrkog uglja Breza, Džemaludin Čiva.
„Teški uslovi za rad. Imamo još to jedno čelo mehanizovano - ono je staro 25 godina. Niko ne nabavlja ništa - ovo što oni kažu. A taj koncer - jest, sve je to u redu, ali ništa se još nije pokazalo ispravno. Plata se nije poboljšala ništa. Svi smo mislili da će se približiti koliko-toliko Elektroprivredi“, kaže Čiva.
Rudari se danas opet bore za radnička prava. I kada steknu uslove za penziju, rudari moraju čekati da poslodavci izvrše svoje obaveze, kaže Jakub Mehanović.
„Danas kad se to uporedi, velike su razlike. Da rudar ne može otići u penziju,da mu uplaćen njegov staž za penzijski osnov, to se nije moglo desiti nikako, niti je ko mogao pomisliti da rudar može ostati bez penzije“, navodi Mehanović.
Nekadašnjih rudarskih vremena mnogi se danas sjećaju. Među njima je i Sulejman Saletoviić.
„Radio sa jaranima, mojim komoratima. Poželio bih ovim rudarima da žive onako kako smo mi, da se druže onako kako smo mi, i da se paze i da sve vide onakvim očima kao što smo mi gledali. Druženje,bez obzira ko je ko i šta je šta“, kaže Saletović.
Mjesečno 500 maraka
Podzemni požar, te dvije rudarske nesreće u ovoj godini, dopriniele su da se Rdnik mrkog uglja Zenica trenutno nalazi u najgorem položaju. Koncern sa Elektroprivredom ni njima ni je donio ništa konkretno.
Džemo Šolja tvrdi da u dvadesetgodišnjem rudarskom stažu nikada nije bio u goroj situaciji. Kako kaže Džemo, trenutno ne mogu zaraditi više od 500 KM mjesečno.
„Nemamo uslova za rad. Nisu nas modernizovali. Mi i dalje radimo praistorijski.Vratili smo se, kopamo kao nekad u kamenom dobu. Ali, eto, opet mora se raditi, živjeti se mora“, navodi Šolja.
Koncern Elektroprivrede i rudnika trebao je omogućiti poboljšanje stanja u rudnicima i bolji standard rudara. Povezivanje rudnika i Elektroprivrede BiH ideja je na koju su rudari decenijama čekali, ali od nje zasad nema ništa, a stanje u rudnicima se i dalje pogoršava.
Predsjednik Sindikata rudara BiH Fikret Berbić tvrdi da zbog političkih problema još uvijek nema ulaganja u zapuštene rudnike.
„Nema dovoljno političke volje da se to realizuje. Inače, da toga ima, bilo bi to davno riješeno. Međutim, zasad to stoji. Rudnici najviše gube u toj humanizaciji rada. Još uvijek se u rudnicima kopa krampom i lopatom, što je nezamislivo u današnje doba“, kaže Berbić.
Rudari traže da se poštuju sporazumi koje su rudnici potpisali sa Elektroprivredom, te da se plate rudara izjednače sa platama, koje su višestruko veće, u Elektroprivredi. Rudari kopaju rude krampama. Mašine su za njih još uvijek neostvareni snovi.
Nema investicija u rudnike. Uslovi rada ostali su isti, a ni plate nisu povećane. Potvrđuje to i dugogodišnji rudar Rudnika mrkog uglja Breza, Džemaludin Čiva.
„Teški uslovi za rad. Imamo još to jedno čelo mehanizovano - ono je staro 25 godina. Niko ne nabavlja ništa - ovo što oni kažu. A taj koncer - jest, sve je to u redu, ali ništa se još nije pokazalo ispravno. Plata se nije poboljšala ništa. Svi smo mislili da će se približiti koliko-toliko Elektroprivredi“, kaže Čiva.
Rudari se danas opet bore za radnička prava.
Rudari se danas opet bore za radnička prava. I kada steknu uslove za penziju, rudari moraju čekati da poslodavci izvrše svoje obaveze, kaže Jakub Mehanović.
„Danas kad se to uporedi, velike su razlike. Da rudar ne može otići u penziju,da mu uplaćen njegov staž za penzijski osnov, to se nije moglo desiti nikako, niti je ko mogao pomisliti da rudar može ostati bez penzije“, navodi Mehanović.
Nekadašnjih rudarskih vremena mnogi se danas sjećaju. Među njima je i Sulejman Saletoviić.
„Radio sa jaranima, mojim komoratima. Poželio bih ovim rudarima da žive onako kako smo mi, da se druže onako kako smo mi, i da se paze i da sve vide onakvim očima kao što smo mi gledali. Druženje,bez obzira ko je ko i šta je šta“, kaže Saletović.
Mjesečno 500 maraka
Podzemni požar, te dvije rudarske nesreće u ovoj godini, dopriniele su da se Rdnik mrkog uglja Zenica trenutno nalazi u najgorem položaju. Koncern sa Elektroprivredom ni njima ni je donio ništa konkretno.
Džemo Šolja tvrdi da u dvadesetgodišnjem rudarskom stažu nikada nije bio u goroj situaciji. Kako kaže Džemo, trenutno ne mogu zaraditi više od 500 KM mjesečno.
„Nemamo uslova za rad. Nisu nas modernizovali. Mi i dalje radimo praistorijski.
'Mi i dalje radimo praistorijski. Vratili smo se, kopamo kao nekad u kamenom dobu', kaže jedan od rudara.
Koncern Elektroprivrede i rudnika trebao je omogućiti poboljšanje stanja u rudnicima i bolji standard rudara. Povezivanje rudnika i Elektroprivrede BiH ideja je na koju su rudari decenijama čekali, ali od nje zasad nema ništa, a stanje u rudnicima se i dalje pogoršava.
Predsjednik Sindikata rudara BiH Fikret Berbić tvrdi da zbog političkih problema još uvijek nema ulaganja u zapuštene rudnike.
„Nema dovoljno političke volje da se to realizuje. Inače, da toga ima, bilo bi to davno riješeno. Međutim, zasad to stoji. Rudnici najviše gube u toj humanizaciji rada. Još uvijek se u rudnicima kopa krampom i lopatom, što je nezamislivo u današnje doba“, kaže Berbić.
Rudari traže da se poštuju sporazumi koje su rudnici potpisali sa Elektroprivredom, te da se plate rudara izjednače sa platama, koje su višestruko veće, u Elektroprivredi. Rudari kopaju rude krampama. Mašine su za njih još uvijek neostvareni snovi.
