Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Sumnjive ponude za rad u inostranstvu



Video prilog RSE iz oktobra 2009 godine koji govori o tome kako je oko 700 radnika iz Bosne i Hercegovine na privremenom radu u azerbejdžanskom gradu Bakuu mjesecima radilo i živjelo bez novaca i pasoša

Siromaštvo i surova borba za egzistenciju tjeraju građane Bosne i Hercegovine da koru hljeba potraže van granica države. Za primamljivu platu veliki broj njih spreman je upustiti se u avanturu sa sumnjivim firmama i još sumnjivijim posrednicima za zapošljavanje koji nisu registrovani ni u jednoj zvaničnoj instituciji.

Potvrđuje to i prošlogodišnji slučaj bosanskohercegovačkih radnika u Azerbejdžanu koje su poslodavci držali bez novca i pasoša, pa čak ih i fizički maltretirali. Čini se, međutim, da azerbejdžanska lekcija nije naučena - naprotiv, potraga za egzistencijom još uvijek je jača od opreza.

Ovih dana u Republici Srpskoj pomama je za građevinskim i ugostiteljskim poslovima u Dubaiu, za koje posreduje firma „Nahil“, registrovana prošlog mjeseca u Banjoj Luci. Obećana plata od oko 2.000 američkih dolara zainteresovala je mnoge, a za posao u Dubaiu do sada ih se prijavilo oko tri stotine.

U „Nahilu“ kažu da zbog loših iskustava sa radnicima traže od kandidata da prije puta polože depozit od 800 dolara. Službenica tog preduzeća, koja nije željela da se predstavi, tvrdi da firma „Nahil“ posluje legalno:

„Firma je registrovana od 1. februara. Radnici se šalju na terenski rad. Ugovor je na dvije godine. Normalno se prijavljuju, ide im i penziono, zdravstveno, sve kompletno, kao i normalni radnik koji se prijavljuje.“

Depozit - povod za sumnju

Direktor portala “Posao.ba” Edin Mehić upozorava građane da prije upuštanja u proceduru traženja posla obavezno provjere bonitet firme koja posreduje pri zapošljavanju u inostranstvu.

„Jako je bitno spomenuti da te firme ne traže depozit. Eventualno može se tražiti neko ljekarsko uvjerenje ili uvjerenje o nekažnjavanju, ali nikad takva kompanija regularna ne traži depozit“, napominje Mehić.

Sumnjivo treba da bude i ako firma koja traži radnike nema jasan opis poslova i proceduru zapošljavanja. Poslovi na naftnim platformama, branje voća u mediteranskim zemljama, rad u ugostiteljstvu gdje su se pretežno tražile djevojke - sve su to povremeno bili paravani za prevare, pa čak i trgovinu bijelim robljem.

Oglašivači kažu da se sumnjivi oglasi ipak daju prepoznati. I vlasnik agencije „Spektar“, koja posreduje u zapošljavanju, Miroslav Vukajlović takođe smatra da su sporni svi oglasi gdje se traži polaganje depozita. On ističe na šta još treba obratiti pažnju prilikom traženja posla:

„Da se takvi oglasi nalaze u rubrikama gdje se besplatni oglasi oglašavaju, to je sigurno nenormalno, gdje su samo mobilni telefoni, gdje se obećavaju velike zarade.“

U Agenciji za rad i zapošljavanje BiH kažu da firme koje posreduju u nalaženju poslova moraju da budu registrovane u entitetskim ministarstvima rada i zavodima za zapošljavanje.

Pomoćnik direktora Agencije Asim Ibrahimagić napominje ipak da takve firme često pronalaze rupe u zakonu.

„Mnoge te ’agencije’ rade formirane kao društva sa ograničenom odgovornošću gdje su u svoj opis poslova stavili i posredovanje u nekim oblicima, a onda iskoriste posredovanje za zapošljavanje radne snage.“

U državnoj Agenciji za rad i zapošljavanje kažu da se građani mogu informisati o firmama u inostranstvu putem interneta, ali i molbama konzularnim predstavništvima. Neophodno je dobiti podatke šta nudi ugovor o radu, koja je najniža satnica, ko plaća put i smještaj, da li je uračunato zdravstveno osiguranje.

Nemoć države

Zapošljavanje u inostranstvu može se vršiti samo sa zemljama sa kojima je Bosna i Hercegovina sklopila međudržavni ugovor - napominje direktor Zavoda za zapošljavanje RS Boško Tomić:

„A onda odabir tih kadrova isključivo ide preko Agencije za rad i zapošljavanje na nivou BiH koja je zajedno u saradnji sa entitetskim zavodima. Tim ugovorima se do perfekcije planiraju detalji od vremena trajanja, uslova rada, zaštite na radu, novčane naknade, troškova putovanja, smještaja, povratka nazad i svi drugi detalji koji su neophodni da bi radnik bio zaštićen.“

Kada se jednom upuste u rizik neprovjerenih poslova u inostranstvu, radnike je gotovo nemoguće zaštiti. Tako slučaj Azerbejdžana svoj epilog nije dobio na sudu jer policija nije pronašla nezakonitosti u poslovanju posredničke firme „Serbaz“ iz Gradiške. Načelnik Uprave kriminalističke policije RS Gojko Vasić napominje da je posao sa Azerbejdžanom godinama dobro funkcionisao:

„Ljudi išli, tamo radili normalno, zarađivali i vraćali se - i došlo je jednostavno do nepoštovanja tog ugovora o radu. Ovim koji su ovdje ljudima preporučili to angažovanje za tu kompanije ne može se dokazati djelo jer se ne može dokazati ni umišljaj.“

Nemoć države i njenih institucija da kontrolišu sumnjive poslove na koje odlaze naši radnici u inostranstvo pokazala se i u činjenici da je optuženik za ratne zločine Saša Lipovac bio zadužen za upravljanje radničkim kampom u Azerbejdžanu.

Prema svjedočenjima zaposlenih, Lipovac je zaplijenio njihova dokumenta, a tokom boravka ih fizički i psihički maltretirao. Uhapšen je u Gruziji početkom ove godine, ali pitanje ko generalno zastupa naše radnike u inostranstvu i ko im garantuje zaštitu - ostalo je bez odgovora.
  • 16x9 Image

    Maja Bjelajac

    U skoro dvije decenije novinarske karijere, izvještavala i istraživala o temama iz kulture, politike i društva za najveće medije u Republici Srpskoj o od 2006. radi kao dopisnik RSE iz Banjaluke.

XS
SM
MD
LG