Prvog marta 1992. godine 64 posto građana tadašnje Republike BiH, na referendumu koji je predložila Arbitražna komisija međunarodne konferencije o Jugoslaviji, izjasnilo se za nezavisnost svoje zemlje. To je kasnije dovelo do međunarodnog priznanja BiH, ali istodobno predstavljalo i uvod u rat, okončan Mirovnim sporazumom iz Daytona u novembru 1995. godine.
Da se 1. mart, Dan nezavisnosti BiH proslavlja samo u jednom dijelu države više nije vijest. Tako je već 17 godina. Dok se čeka zakon o državnim praznicima, datum kada se 1992. godine na referendumu više od 64 posto građana BiH izjasnilo da žele nezavisnu državu bio je i ostao jedan od najspornijih. I ove godine u Federaciji se proslavljao, a u RS se ignorisao. Član Predsjedništva BiH Željko Komšić:
„I ovo je prilika da se pokaže odnos prema zemlji, pa ako hoćete, da budem vrlo jednostavan, da se pokaže ko je voli i poštuje, a ko ne.“
Predsjedavajuća Doma naroda državnog Parlamenta Dušanka Majkić:
„Taj praznik se ne odnosi na nas iz RS i mi to ne smatramo praznikom. Ja dolazim iz RS i ja moram poštovati ono što govore pripadnici srpskog naroda.“
Za Banajalučane je 1. mart običan dan, kao i svi ostali u godini. Misle da se u skoroj budućnosti u ovom entitetu neće proslavljati kao praznik:
„Slabe su šanse zbog toga što se vrlo dobro zna kako je taj 1. mart bio organizovan u vrijeme organizovanja referenduma i kako se koji narod izjasnio.“
„Nezavisnost BiH ne prihvatamo mi koji smo se borili u RS za status srpskog naroda u BiH.“
„Mislim da ne postoji u skoroj budućnosti.“
Svi koji poštuju Dejtonski mirovni sporazum moraju poštovati i postojeći Zakon o praznicima dok se ne usvoji novi, smatra predsjednik SDA Sulejman Tihić:
„Zakon o praznicima BiH postoji - sve dok se ne poništi ili ne zamijeni drugim. Ne možemo iz Dejtonskog sporazuma uzimati ono što nam se sviđa, a što nam se ne sviđa odbacivati.“
Neizvjesno je da li će i kada 1. mart biti proslavljan u cijeloj BiH, smatra prvi predsjednik Skupštine RBiH Miro Lazović. To je rođenadan BiH i nema pojedinca i politike koja može taj datum izbrisati iz bosanskohercegovačke istorije, dodaje Lazović:
„Teško će doći do prihvatanja Dana nezavisnosti na cijelom prostoru BiH, ali ja pozivam sve one relevantne političke činioce, vlast današanju i sutrašnju da ne smije odustati od Dana nezavisnosti ni po koju cijenu. I sutra kad se bude usvajao zakon o državnim praznicima, ne smije se odustati od ovoga dana jer ovaj dan je rođendan ove države.“
Ni Sarajlije nisu optimistične da će se Dan nezavisnosti uskoro slaviti na cijeloj teritoriji BiH:
„Nije još moguće zbog RS - zato što oni ne žele BiH.“
„Ja se nadam, akobogda, brzo. Hoće sigurno. Biće, ima sad to malo tamo-ovamo, ali biće.“
„Trenutno, vjerujte, ne. Možda idući izbori, pa još oni . Za jedno dva do tri puta bi možda moglo. Sve za visi od mlade generacije koja će glasati. Mi već nemamo šanse.“
Podijeljenost oko 1. marta kao zajedničkog praznika samo je još jedan od pokazatelja kako13 godina od kraja rata danas izgleda BiH. Gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen:
„Kad neko izgubi rat, onda nastoji u miru realizirati ono što su bili ratni ciljevi. E zato će 1. mart biti sve više i više važan.“
No većina političara u RS prvi mart nikada nije ni smatrala praznikom. Petar Đokić, predsjednik Socijalističke partije RS:
„Meni je taj datum, 1. mart, važan kao i lanjski snijeg. I to je moj odgovor. Prema tome ne dajem nikakav značaj jednom takvom datumu jer to je datum kada se definitvno podijelila BiH.“
Nezavisnost BiH i 1. mart kao praznik su neupitni, kaže član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić:
„Ja se nadam da će slijedeće dvije godine biti onaj period u kome ćemo najzad početi s pravom izgradnjom demokratske BiH.“
1. marta 1992. godine više 64 posto građana BiH potvrdno je odgovorilo na referendumsko pitanje: „Da li ste za to da BiH bude nezavisna država svih njenih građana i ravnopravnih naroda?“ Ovaj datum do danas se različito tumači. Dok ga u jednom dijelu zemlje slave, u drugom su mišljenja da je to datum kada je BiH definitivno podijeljena.
