Dostupni linkovi

'Iako je usvojeno, kao da nije': Predstavnici Srba u BiH i za i protiv NATO-a


Sjedište NATO u Sarajevu

Komisija za suradnju sa Sjevernoatlantskim savezom (NATO) Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (BiH) izradila je Nacrt prijedloga programa reformi BiH za 2021. godinu, s četiri mjeseca kašnjenja.

“Za BiH je temeljno važno da je ta tzv. politika otvorenih vrata, politika spremnosti NATO-a da primi neku novu članicu i dalje jako živa, a mi sami ćemo odrediti brzinu, ritam i sadržaj našeg odnosa s NATO-om”, kazao je nakon sjednice, 19. aprila, Josip Brkić, zamjenik ministrice vanjskih poslova BiH i predsjednik Komisije, kadar Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH.

Usprkos poslovičnom početnom optimizmu, do konačnog usvajanja nacrta dug je put.

Najprije mora biti usvojen na novoj sjednici spomenutog povjerenstva, čiji su članovi zamjenici ministara u Vijeću ministara BiH, pomoćnici, savjetnici ili šefovi kabineta ministara ili nekih odsjeka u ministarstvima.

Potom slijedi glasovanje na sjednici Vijeća ministara BiH. Ono ga, nakon dostavljanja na uvid u Predsjedništvo BiH koje je nadležno za vanjsku politiku, putem diplomatske misije u Bruxellesu šalje u sjedište NATO-a.

Mirko Neđo Okolić, zamjenik ministra obrane BiH i zamjenik predsjednika te komisije, kadar Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika, navodi da “iako je nacrt jednoglasno usvojen još ništa nije usvojeno”.

“Prijedlog nije usvojen još ni na komisiji. U toku je javna rasprava. Poslije ide opet na našu komisiju i poslije toga na Savjet ministara BiH. Ja ne vjerujem da će to biti (usvojeno) prije juna”, kazao je Okolić za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Njegov kolega, zamjenik ministra obrane BiH i član povjerenstva Mijo Krešić (HDZ) BiH kaže kako su “dvotjedne konzultacije u tijeku i trebale bi se završiti do 19. svibnja da se na taj nacrt daju komentari”. Konačni sadržaj će se tek utvrditi.

“Tko će to znati?! Znate kako je to kod nas: navečer se prihvati, kad se prespava vidi se da to nije možda tako. Što se mene osobno tiče, nema ništa sporno i mislim da je ovo minimum konsenzusa koji se mogao postići”, komentirao je Krešić za RSE.

Strateška partnerstva

Komentari su izneseni i prije objavljivanja nacrta.

Ambasada Ruske Federacije je u martu 2021., nakon formiranja Komisije za saradnju s NATO-om, saopćila kako će “u slučaju praktičnog zbližavanja BiH i NATO-a, naša zemlja morati reagovati na ovaj neprijateljski korak”. Nakon toga su krenule brojne reakcije, kako iz BiH tako i iz zemalja članica NATO-a.

Predsjednik najjače opozicijske Srpske demokratske stranke (SDS) Mirko Šarović ocijenio je da je “skandalozan potez SNSD-a da prihvati Program reformi za NATO još jedna sramna potvrda pravog, izdajničkog lica i stvarne politike Milorada Dodika, nacionalna greška i neoprostiva izdaja vlastitog naroda”.

Srpski član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik tvrdi pak da je Program reformi za proteklu godinu “usklađen s 'Rezolucijom Narodne skupštine Republike Srpske o vojnoj neutralnosti”, a što se tiče Nacrta prijedloga programa reformi BiH za 2021. godinu Dodik tvrdi da je “takvu saradnju sa NATO imala i Rusija”.

Većinski bošnjačke stranke sa sjedištem u entitetu Federacija BiH smatraju da dokument, ma kako se on zvao, predstavlja nastavak puta prema punopravnom članstvu i predstavljaju to kao još jednu političku pobjedu.

Za treću, hrvatsku stranu, integracija BiH u NATO nije upitna pa je za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH Dragana Čovića - koji je u više navrata ponovio kako je u “strateškom partnerstvu s Miloradom Dodikom i SNSD-om”, ali i da je “SDA godinama strateški partner HDZ-a” - usvajanje ovog dokumenta “važan iskorak za NATO put BiH”.

Bosna i Hercegovina, Srbija i Kosovo tri su od sedam zemalja nastalih raspadom Jugoslavije koje nisu pristupile NATO savezu, osnovanom 1949. godine. Savez danas broji 30 članica, od čega 28 u Europi uključujući i Tursku čiji je jedan dio u Aziji, te Sjedinjene Države i Kanadu u Sjevernoj Americi.

Srbija je 26. decembra 2007. proglasila vojnu neutralnost. Kosovo je godinu kasnije proglasilo nezavisnost, ali do danas nije postala zemlja članica Ujedinjenih nacija i ne priznaje ga nekoliko zemalja članica NATO-a i Europske unije, kao ni BiH zbog protivljenja iz Republike Srpske, te Srbija. Kosovo nema oružane snage u klasičnom smislu i daleko je od članstva u tom vojno-političkom savezu čije trupe mu garantiraju mir i sigurnost.

Lider SNSD-a je do 2010. godine govorio kako “mi trebamo da se nađemo u NATO-u”. Od 2010. godine i Dodik i dužnosnici njegove stranke SNSD-a jasno inzistiraju na tome da se “o članstvu u NATO-u trebaju izjasniti građani Republike Srpske na referendumu”.

Štoviše, sedam godina kasnije, 19. oktobra 2017. Narodna skupština Republike Srpske donijela je “Rezoluciju o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti Republike Srpske”, koja je gotovo identičnog sadržaja kao i “Rezolucija o vojnoj neutralnosti” koju je donijela Republika Srbija deset godina ranije.

Ukratko, u rezoluciji se navodi da će Republika Srpska tražiti raspisivanje referenduma u tom entitetu prije primanja Bosne i Hercegovine u članstvo u NATO-u, koordinirati sve poteze po tom pitanju sa Srbijom, a predstavnici izabrani u RS-u se “obvezuju na provođenje te rezolucije”.

Po Ustavu i važećim zakonima, takav referendum, samo na teritoriji jednog entiteta, se ne može raspisati.

Suradnja, partnerstvo ili integracija?

Usvajanje prošlog programa reformi bio je uvijet bošnjačkih stranaka za formiranje Vijeća ministara BiH nakon izbora 2018. koji je stavljen pred Dodika.

Na čelo Vijeća ministara BiH je, po sistemu rotacije nakon Bošnjaka i Hrvata te nakon usvajanja Godišnjeg programa reformi, dogovorom SNSD-a, Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH te Stranke demokratske akcije (SDA) i Demokratske fronte (DF), imenovan SNSD-ov kadar Zoran Tegeltija.

Između ostalih, za ministra obrane BiH imenovan je Sifet Podžić (DF), a za njegove zamjenike Mirko Neđo Okolić (SNSD) te Mijo Krešić (HDZ BiH), a ministarstvo je specifično jer su njihova tri glasa kod donošenja određenih odluka ravnopravna, dok krajnju riječ kod, primjerice postavljanja ili smjene generala, odobrava Predsjedništvo BiH.

Međutim, budući da su stranke sa srpskim predznakom i sjedištima u entitetu Republika Srpska – i pozicija i opozicija– suglasne da BiH ne treba postati članica NATO-a, odluke, pa tako i ovi dokumenti rezultat su brojnih kompromisa kako u nazivlju tako i u sadržaju.

BiH je, službeno, u Akcijskom planu za članstvo u NATO-u (MAP) koji je, pojednostavljeno, pripremna faza za punopravno članstvo. Jedina je zemlja u MAP-u. Pozivnica za MAP upućena je 2010., a 2018. godine, nakon općih izbora, BiH je pozvana da uputi Godišnji nacionalni plan (ANP) koji priprema svaka država koja želi postati članica Saveza.

Ukratko, radi se o planu reformi u više oblasti, između ostalih i političkih, sigurnosnih, pravnih i obrambenih. Primjerice, Sjeverna Makedonija je učestvovala u MAP-u provodeći reforme na koje se obvezivala u Godišnjem nacionalnom planu (ANP) od 1999. godine, da bi punopravna članica NATO-a postala u martu 2020. Crna Gora je postala članica u junu 2017., a u MAP-u je učestvovala od 2009.

Bosna i Hercegovina, zbog protivljenja iz Republike Srpske, umjesto Godišnjeg nacionalnog plana (ANP) u NATO je poslala Program reformi.

Sadržajno se on ne razlikuje od Godišnjeg nacionalnog plana i NATO ga je kao takvog prihvatio, no sama terminologija koja se koristi izuzetno je bitna političkim predstavnicima iz Republike Srpske.

Prethodni Godišnji plan sastavila je i poslala “Komisija/Povjerenstvo za NATO integracijski proces Bosne i Hercegovine” koja je pod tim nazivom postojala u prethodnim mandatima Vijeća ministara BiH.

U novom mandatu u kojem je srpski član Predsjedništva Milorad Dodik (SNSD), dio parlamentarne većine na razini entiteta Republika Srpska i na državnoj razini SNSD i predsjedavajući Vijeća miistara Zoran Tegeltija (SNSD) i bez čijih ruku je nemoguće gotovo išta usvojiti, to povjerenstvo je - kompromisno, a na inzistiranje predstavnika iz RS-a – preimenovano u “Komisiju/Povjerenstvo za suradnju s NATO-m Vijeća ministara BiH” i ona je formirana 24. februara 2021. U sastavu su predstavnici istih institucija kao i u ranijim komisijama.

“Suradnje nema bez integracije, integracije nema bez suradnje. Naziv je povjerenstva manje bitan, bitno je da je proces živ”, smatra predsjednik Komisije za suradnju s NATO-om i zamjenik ministrice vanjskih poslova Josip Brkić (HDZ BiH).

Mirko Okolić (SNSD), zamjenik ministra obrane i zamjenik predsjednika Komisije za suradnju s NATO-om navodi da “s obzirom na to da je u Bosni i Hercegovini dogovoreno da je to za sada saradnja, BiH ima dva problema”.

“Kad bismo htjeli biti članica NATO-a, moramo prvo postići politički konsenzus u Bosni i Hercegovini, a drugo, moramo ispuniti uslove. Pošto ni jedno od toga dvoga nemamo, mi smo stava da treba da se sarađuje sa NATO-om i sve ide u tom pravcu. Svi akti i sva dokumenta od strane NATO-a prema BiH su takve vrste da u njima stoji 'saradnja BiH i NATO-a'”, kazao je Okolić za RSE

Sintagma “integracija” se nijednom ne spominje u Nacrtu prijedloga programa reformi za 2021. Štoviše, na dva mjesta se naglašava da se sve radi “bez prejudiciranja konačne odluke o članstvu” i, očito netočno, navodi kako se “već godinama” koordinacija relevantnih ministarstava i agencija na državnom nivou “vrši preko Komisije za suradnju sa NATO-om Bosne i Hercegovine”, koja pod tim nazivom do ove godine nije postojala.

No, i srpska strana je morala pristati na neke kompromise tako da se i u prošlom i u nacrtu prijedloga novog programa reformi za 2021. godinu ističe da su “sve aktivnosti su u skladu sa prijašnjim odlukama Predsjedništva, Vijeća ministara i Parlamentarne skupštine BiH, u skladu sa ustavnim nadležnostima Predsjedništva BiH”.

Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH usvojio je 28. septembra 2005. Zakon o obrani BiH s 33 glasa “Za”, od ukupno 42 zastupnika.

Među zastupnicima koji su glasovali za Zakon o obrani BiH bili su i Nikola Špirić, Milorad Živković te Dušanka Majkić iz SNSD-a koja je kasnije godinama bila članica parlamentarne Zajedničke komisije za odbranu i sigurnost i njena predsjednica.

Zakon je izglasan i u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i za njega je glasovalo svih 15 izaslanika/delegata, po pet iz svakog od tri kluba naroda. SNSD tad nije imao svoje predstavnike u tom domu.

Danas ih ima četiri i tu su i Špirić i Majkić, uz Sredoja Novića i Lazara Prodanovića.

Zakonom su integrirane dvije entitetske vojske - Vojska Republike Srpske s Vojskom Federacije BiH koja je opet nastala spajanjem Armije Republike BiH i Hrvatskog vijeća obrane.

Što se tiče NATO-a, u Zakonu o obrani BiH, koji je važeći i danas, u članu 84. se navodi kako će: “Parlamentarna skupština BiH, Vijeće ministara BiH, Predsjedništvo BiH, te svi subjekti obrane u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provesti potrebne aktivnosti za prijem BiH u članstvo NATO-a”.

Stranke sa sjedištem u Federaciji BiH, uglavnom s bošnjačkim predznakom, navode da BiH nije vojno neutralna i ukazuju na Zakon o obrani BiH gdje se još navodi da je “BiH prepoznala 'euroatlantske integracije' (članstvo i u Europskoj uniji i u NATO-u, op. a.) kao jedan od svojih vanjskopolitičkih ciljeva”.

Kompromis koji je zadovoljio srpsku stranu je to što se u Nacrtu prijedloga godišnjeg programa reformi navodi da je BiH “kao jedan od vanjskopolitičkih prioriteta odredila 'partnerstvo' s NATO-om”.

Dakle, vlasti BiH istovremeno godišnjim planovima reformi NATO-u poručuju da neće prejudicirati konačnu odluku o članstvu, što navodi i sam NATO i njegove zemlje članice, ali i da će poštovati vlastite zakone i odluke Predsjedništva BiH prema kojima će svi raditi na integraciji u NATO.

Koliko je napravljeno na samim reformama?

Na sjednicama Predsjedništva BiH, u kojem je Milorad Dodik (SNSD) srpski član, Šefik Džaferović (SDA) bošnjački i Željko Komšić (Demokratska fronta – DF) član iz reda hrvatskog naroda (u BiH također politički bitna terminologija koja je ovakva zvanična na internetskoj stranici ove institucije) na dnevnom redu se u 2020. godini nije našla nijedna odluka vezana za NATO.

Sve odluke se, inače, moraju donijeti jednoglasno. Ako dva člana preglasaju trećeg, on se može obratiti, u slučaju srpskog člana, Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) koja može potvrditi njegov veto.

Većinu trenutno u NSRS-u ima SNSD. Tako da Komšić i Džaferović, barem po pitanju NATO-a, nisu takve točke dnevnog reda ni predlagali.

Bošnjački, odnosno hrvatski člana Predsjedništva BiH, ako ga preglasaju, obraća se bošnjačkom, odnosno hrvatskom klubu u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH koji može potvrditi njegovo glasanje i takva odluka donijeta preglasavanjem se odbacuje. Većinu u bošnjačkom klubu ima SDA, a u hrvatskom klubu HDZ BiH.

Jedan od primjera iz prošlogodišnjeg plana reformi je i uspostava nezavisnog žalbenog/apelacionog suda BiH, čijem osnivanju se protive i vladajuće i opozicijske stranke iz RS-a tako da nije učinjen nijedan korak prema njegovom formiranju.

BiH je obećala i usklađivanje formacijske strukture s NATO-om, odnosno da će izraditi pravilnik o unutarnjoj sistematizaciji i organizaciji Ministarstva obrane što također nije završeno.

“Što se tiče pravilnika, ostalo je još nekoliko finesa koje trebaju biti usuglašene. Trebao bi se reducirati broj pozicija u Ministarstvu obrane. Broj vojnih djelatnika u Ministarstvu treba biti smanjen za pet, trebao bi se smanjiti broj brigadirskih i pukovničkih pozicija kao i ukupan broj djelatnika", kazao je za RSE Mijo Krešić, zamjenik ministra obrane BiH.

Krešić kaže da je ta zadaća došla od Predsjedništva BiH.

"U drugoj fazi bi se trebao smanjiti i broj vojnika. Tu smo cijelu godinu imali prijepor. Trenutno imamo oko 10.000 djelatnika i vojnika, a taj broj trebao bi se svesti na 9.200. Treba se odrediti 'dan D' i od tog dana bi se za nekih 450 dana trebalo izvršiti usklađivanje”, pojasnio je Krešić detalje spora o novom pravilniku koji traje mjesecima.

Članstvo u NATO-u predviđa i ulaganje od dva posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) u vojsku. Prema podacima Svjetske banke, BDP Bosne i Hercegovine iznosio je 2019. godine oko 16,6 milijardi eura, što znači da bi BiH, prema NATO pravilima, sljedeće godine trebala za vojsku izdvojiti oko 332 milijuna eura.

U budžetu za 2020. godinu za Oružane snage BiH je namijenjeno oko 140 milijuna eura i taj novac se gotovo u cijelosti potrošio na plaće, smještaj i putne troškove vojnika Oružanih snaga i uposlenika Ministarstva obrane BiH te “tekuće troškove”, poput goriva za vozila, loživog ulja za zagrijavanje kasarni i slično.

Od 2017. godine, kad je usvojen dokument Pregled obrane i dokument o modernizaciji Oružanih snaga BiH, do danas iz budžeta BiH za modernizaciju nije izdvojen ni euro. Uložena su tek simbolična sredstva i to unutarnjom preraspodjelom novca u Ministarstvu obrane te kroz donacije opreme, najviše iz Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i Turske, ali i iz - Kine.

Tako, primjerice, Bosna i Hercegovina za potrebe Oružanih snaga BiH kupuje četiri američka transportna helikoptera Bell UH-1H Huey II, koji bi trebali zamijeniti stare helikoptere Mi-8 iz doba Sovjetskog Saveza. Posao je vrijedan 38,5 milijuna dolara. BiH će platiti 4,36 milijuna, a ostatak vlada SAD-a.

XS
SM
MD
LG