U ponedeljak 14. decembra navršava se 20 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u Parizu, nakon što je 21 novembra 1995. parafiran u Dejtonu, u američkoj državi Ohajo. Dvije decenije mira obilježene su u Evropskom parlamentu raspravom o Bosni i Hercegovini na putu prema članstvu u Evropskoj uniji. Tom prilikom, član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je rekao:
„Uz dvadesetogodišnjicu potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma s razlogom se postavlja pitanje njegove budućnosti, transformacije, eventualnog ukidanja bonskih ovlasti, gašenja OHR-a, prelaska iz dejtonske u tzv. briselsku fazu, i očekuju se i otvoreno prognoziraju dramatične promjene. Jedni ne vide perspektivu BiH ukoliko opstane entitetska podjela; drugi zagovaraju federalizaciju, konfederalizaciju, naravno – baziranu na etničkim principima. Mislim da i jedni i drugi potcjenjuju snagu međunarodnog ugovora, snagu državnih institucija koje su na bazi njega formirane, snagu interesa i domaćih i stranih koji su kroz njega artikulirani i precizno izbalansirani.
Niko ništa i nikome neće moći nametnuti u Bosni i Hercegovini. Sve što se bude u budućnosti dešavalo i mijenjalo moraće biti plod usklađivanja interesa, prije svega interesa tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, ali i interesa međunarodne zajednice koja ne može sebi dopustiti ponavljanje konflikata u srcu Evrope. Stoga ne vjerujem, nažalost, da su u dogledno vrijeme realne revolucionarne promjene.
Realniji je proces evolucije, prihvatanja postupnih promjena kroz prepoznavanje istinskih interesa naroda i građana. Možemo, recimo, uskoro riješiti ovu 'Sejdić-Finci' presudu, možemo ujedinjavati kantone, umjesto deset može ih biti tri, četiri, neka mega-kantone. Ako i kada bi se izvršile sve popravke u Dejtonu koje su potrebne da bi se on do kraja uskladio s evropskim standardima, evropskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i najvišim nivoom međunarodno priznatih prava i osnovnih sloboda, nerealno je očekivati da će sva ta usklađivanja i popravke suštinski u kratkom vremenskom roku promijeniti dejtonsko etno-teritorijalno administrativno uređenje i sistem podjele vlasti između tri konstitutivna naroda.
Nakon iskustava s kojima se suočila BiH i njeni narodi u posljednjih stotinu godina, realno je očekivati da će još zadugo biti potrebni mehanizmi koji štite etničke interese i onemogućavaju etničku dominaciju, ali ti mehanizmi s vremenom moraju dobiti realan obim i supstancu, a njihov obuhvat će se morati smanjivati, ustupajući prostor mehanizmima koji garantuju zaštitu općih ljudskih prava, uspostavljanje efikasnog pravosudnog sistema i omogućavaju ubrzan razvoj ekonomije i svestran napredak društva", rekao je Izetbegović.
Johanes Hahn, komesar za proširenje EU, smatra da je paket ekonomskih i socijalnih reformi najbolji način da Bosna i Hercegovina simbolički pređe put od Dejtona do Brisela.
„Reforme bi trebale prije svega riješiti ozbiljne socio-ekonomske izazove s kojima se zemlja suočava, prije svega, mislim na izraženu nezaposlenost, naročito među mladima. Oko 60 posto građana u dobi od 15 do 24 godine u Bosni i Hercegovini su nezaposleni. To je jedna od najviših stopa nezaposlenosti mladih u Evropskoj uniji i to je neprihvatljivo. To je nešto što je bitno za građane Bosne i Hercegovine. Bitno je izgraditi povjerenje u institucije, treba izgraditi sistem koji je pošten, treba otvarati radna mjesta i privući strane ulagače, kako bi mladi imali dobru perspektivu za budućnost, kako bi ostali u zemlji. Neki ohrabrujući početni rezultati su već ostvareni. Komisija će i nadalje pratiti provedbu reformske agende i biće potreban dodatan napredak kako bi Evropska unija mogla razmotriti mogući zahtjev Bosne i Hercegovine za primanje u članstvo", poručio je Han.
Drugačiji stav ima Gerald Knaus, predsjednik Evropske inicijative za stabilnost, navodeći da je Bosna i Hercegovina - ne samo svojom krivicom – u odnosu na, recimo, Crnu Goru, izgubila punih sedam godina. Evo kako on vidi taj gubitak:
„Prva godina bila je izgubljena zbog reformie policije, kada je Evropska unija odlučila da Bosna i Hercegovina treba imati centralizovane policijske snage. To nije bio problem reforme policije. Bosna i Hercegovina je imala 17.000 provjerenih policajaca od UN-a, BiH je imala multientičku policiju na svim nivoima, formiranu policiju na državnom nivou – 20 posto policije bilo je na državnom nivou. Ono što je Evropska unija tražila jeste centralizovana policija i oko toga nije bilo dogovora. Zbog toga je BiH izgubila godinu dana, a poslije je Evropska unija povukla uslov, koji nije bio baziran na ACQIU-u. Onda, zašto Bosna i Hercegovina nije aplicirala nakon što je zaključen Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju? Sve druge zemlje na Zapadnom Balkanu aplicirale su prije nego što je Sporazum stupio na snagu. Bosni i Hercegovini je rečeno 2008. i 2009. godine da ne može aplicirati sve dok je OHR u zemlji. Citiram zaključak Vijeća Evrope ih decembra 2009.: 'Vijeće neće biti u mogućnosti da razmotri aplikaciju za članstvo Bosne i Hercegovine sve do donošenja odluke o tranziciji OHR-a'. Taj uslov nije bio postavljen za bh. političare. Bosna i Hercegovina je izgubila dodatno dvije godine", smatra Knaus.
Kakvu bi Bosnu i Hercegovinu želio da vidi poslanik Evropskog parlamenta i dobar bh. prijatelj, Eduard Kukan?
„Volio bih da Bosna i Hercegovina ne živi stalno na rubu propasti, na rubu raspada ili u strahu da će prestati postojati kao zemlja. Također bih želio vidjeti Bosnu i Hercegovinu gdje građanska načela budu važnija od etničke pripadnosti, gdje će građani imati osjećaj da se njihovi stvarni problemi rješavaju. Građani te zemlje čekali su dovoljno dugo, više od dvadeset godina čekaju da se to dogodi. Sada je vrijeme da se ti rezultati doista i ostvare. Sretno!", poručio je Kukan.
Jozo Radoš, poslanik Evropskog parlamenta iz Hrvatske, na pitanje šta mogu donijeti konferencije kao što je ova, o Bosni i Hercegovini 20 godina nakon Dejtonskog sporazuma, kaže:
„Ovakve konferencije ne mogu dati odgovore na pitanja. Ti odgovori su puno kompliciraniji i teže se nalaze, ali mogu upozoriti na to da je doista vrijeme da Bosna i Hercegovina ide korak dalje, da u svom razvoju, u svojoj integraciji, pogotovo na putu prema Evropskoj uniji, napravi odlučujući korak, jer – ako to ne bude, onda će doista biti pitanje njene budućnosti i moguće opasnosti pogoršanja odnosa unutar Bosne i Hercegovine", zaključio je poslanik Evropskog parlamenta iz Hrvatske.
