U zemlji sa pola miliona nezaposlenih u kojoj svaki peti građanin živi od eura i po dnevno narodni se poslanici bave uglavnom sami sobom, a na posljednjem zasjedanju pred ljetnu pauzu pravima pasa i legaliziranjem koride. To što su građani u posljednje dvije godine izgubili povjerenje u institucije za provođenje zakona i što je nivo korupcije povećan, nije predmetom zanimanja. Najviši politički zvaničnici vrijeme i novac troše na školovanje podobnih kadrova o državnom trošku, ili organizovanju prijema i kupovina krava za komšiluk. Sankcija za njih, po običaju nema.
Prema rezultatima Globalnog barometra korupcije kojeg je objavio Transparency International, građani smatraju kako se institucije ne bore protiv korupcije, ponajprije u svojim redovima.
Javni se novac krčmi kako kome zatreba a i kad ne zatreba, što zorno pokazuje i primjer otkazane posjete Džakarti, glavnom gradu Indonezije u koji se u junu spremala višečlana delegacije Parlamentarne skupštine BiH. U posjetu su trebali putovati predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta BiH Denis Bećirović, dopredsjedavajući Milorad Živković i njihov kolega Mate Franjičević, te još troje članova delegacije. Posjeta je otkazana, ali je BiH platila ceh.
I dok su karte za biznis klasu kojom su Živković i Bećirović trebali put Džakarte otkazane, preostale četiri nisu, pa je za putovanje kojeg nije ni bilo plaćeno skoro 27 hiljada KM. Poređenja radi, za ovaj je novac u jednoj od najprometnijih sarajevskih narodnih kuhinja sedam dana moglo jesti 1200 korisnika.
No, umjesto zaštitom građana, bh. se parlamentarci radije bave pravima pasa, što je pokazala i posljednja sjednica. Čak su i sami to priznali po okončanju rasprave o izmjenama Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja.
„Pitam se ja ovdje kad ćemo mi jednom početi da vodimo brigu o ljudima? I psi, poslije ove diskusije, čak i moje, će od ovog momenta umjesto na četiri noge početi hodati na dvije, prezadovoljni kako se ja borim za njih“, kazao je zastupnik SNSD Slavko Jovičić.
Ni riječi nisu progovorili o izmjenama Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera. Baš kao da je u toj oblasti sve u najboljem redu i kao da BiH i njene institucije funkcionišu kao primjer pravne države. Međutim, ono što govore izvještaji revizora državnih institucija daleko je od toga.
„Čitav jedan lanac preporuka odnosi se na sustav javnih nabavki, tako da institucije moraju poraditi na Zakonu o javnim nabavkama, kako bi se on u potpunosti implementirao. Jako puno institucija vrši upošljavanje službenika po ugovorima o djelu na radna mjesta koja su sistematizirana, što je sa stanovišta Ureda za reviziju nešto što ne bi moglo doći u obzir. Ugovori o djelu i ugovori o privremenim i povremenim poslovima, po nama, mogu doći samo u iznenadnim situacijama. Čitav niz je drugih nalaza i preporuka koje se odnose na sustav internih kontrola, nepostojanja određenih pravila, procedura“, kaže glavni revizor BiH Milenko Šego.
Školovanje za miljenike
Uposlenici u ministarstvima i uredima novac troše i plaćajući sebi i svojim miljenicima školovanje o državnom trošku.
Mehmed Bradarić
„60-70 posto bespotrebnog školovanja! Potrošeno je pola miliona maraka i uglavnom su te novce uzimali čelni ljudi, ali su ono 'tante-za-tante' davali svojim saradnicima. Mi na Birou imamo jako puno pametnih mladih ljudi koji govore po nekoliko jezika, koji su završili međunarodne škole i ne mogu, jednostavno, doći na red od takvih ljudi. Te novce dobijaju ljudi koji ne zaslužuju, nego koji su tu, znaju kako te pare dobiti, i onda imate jednu administraciju koja ne može odgovoriti zahtjevima Evrope“, napominje delegat u Domu naroda Mehmed Bradarić.
Politički mentori su, navodi Bradarić, uradili svoje, pa i oni čija se smjena i zvanično traži ostaju na pozicijama.
„Osoba koja je na čelu jedne fondacije - i ta osoba je uzimala pare za svoje školovanje - ali gdje su i ukazali na netransparentno trošenje sredstava, na nezakonito, nedozvoljeno. Ja sam uspio izdejstvovati da se u Vijeću ministara izvrši njegova smjena. Nažalost, do toga ni dan danas nije došlo. Niko ovdje u institucijama Bosne i Hercegovine, na čelnim mjestima, nije došao a da ne stoji iza njega politička partija i dovoljno je samo ta politička partija da bude protiv njegove smjene, on će i dalje ostati na čelu te institucije.“
Adis Arapović iz Centara Civilnih Inicijativa kaže:
„Tzv. tekuće rezerve se koriste za sve i svašta, a najmanje na ono za što su namijenjene. Tekuće rezerve su najčešće namijenjene za posebne situacije, za elementarne nepogode, kada se definitivno ne može planirati neka budžetska potrošnja. Ovdje se tekuće rezerve koriste kao diskreciono pravo nosilaca izvršnih funkcija, za finansiranje najčešće privatnih potreba, ne samih nosilaca, već drugih ili trećih lica. Ne smije se javni novac koristiti za privatne svrhe, to je osnovni princip na kojem bi trebalo da počivaju zakoni o budžetskom sistemu u Bosni i Hercegovini, a tog principa nema.“
Budžet i novac građana u Bosni i Hercegovini tako ima glavnu svrhu - da podmiri administraciju, čijih uposlenika prema procjenama ima više od 20.000. Samo na njihov prijevoz do posla potroši se oko deset miliona eura.
