U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo o tome kolika je moć BIA-e, Bezbednosne informativne agencije u Srbiji. Sagovornici u bili advokat Božo Prelević koji je nakon pada Miloševića bio ministar policije u prelaznoj vladi Srbije, i Predrag Petrović, direktor istraživanja Beogradskog centra za bezbednosni politiku.
Bilo je reči o tome kako se tajna policija meša u politički život, zašto nadzire proteste studenta i građana i naziva ih obojenom revolucijom, pod kojim uslovima BIA ima pravo da prisluškuje građane i kako zloupotrebljava to pravo, kao i o tome da li po zakonu ima ovlašćenje da legitimiše i privodi građane što radi na protestima.
Razgovaralo se i o tome da li su građani obavezni da se odazovu kada ih pripadnici BIA-e zovu na takozvane prijateljske razgovore, zašto je BIA na takve razgovore zvala čak i tužioce, da li ti pozovi služe za zastrašivanje, zbog čega se tajna policija u Srbiji više bavi pobunjenim studentima i građanima, nego narko grupama i organizovanim kriminalom, kao i tome da li je Bezbednosno informativna agencija u službi jedne stranke i jednog čoveka.
Omer Karabeg: Da li se Bezbednosna informativna agencija, odnosno tajna policija, meša u politički život u Srbiji ili se isključivo bavi zaštitom bezbednosti države što je njen posao po zakonu?
Božo Prelević: Ne bismo mi živeli u ovakvoj zemlji kada bi se Bezbednosna informativna agencija bavila onim što piše u zakonu.
Ne samo BIA, nego i druge obaveštajne službe pretežno se bave očuvanjem vlasti stranke koja je na vlasti.
Predrag Petrović: BIA se već dugi niz godina bavi pre svega zaštitom režima i ljudi bliskih vladajućoj partiji.
Neprijatelj broj 1
Omer Karabeg: Kako se BIA odnosi prema protestima studenata i građana?
Božo Prelević: BIA se prema njima ponaša onako kako vlast od nje traži - kao prema neprijatelju koga treba ne samo nadzirati, nego i gušiti i kompromitovati na razne načine, pre svega putem medija.
Predrag Petrović: BIA se odnosi prema studentima kao prema unutrašnjem neprijatelju.
Na svečanosti povodom Dana BIA-e u oktobru prošle godine emitovan je propagandni film u kome se o studentskom pokretu govori kao o destruktivnom elementu i ističe da je BIA zajedno sa predsednikom države uspela da spreči takozvanu obojenu revoluciju.
Dakle, sasvim je jasno da je studentski pokret neprijatelj broj 1 za ovaj režim.
Nemam iluziju da bi BIA bila još represivnija prema studentima da Srbija nije u Evropi i da nije okružena članicama Evropske unije i NATO pakta.
Božo Prelević: Ne mislim da su samo studenti meta Bezbednosne informativne službe, već i profesori i nastavnici, pa i zborovi građana, u stvari svi oni koji bi mogli da predstavljaju neku alternativu režimu.
Ovde je vrlo važno ubiti svaku alternativu - da li se radi o studentima, profesorima, nastavnicima, delovima crkve ili poljoprivrednicima.
Svi oni su meta Bezbednosno informativne agencije.
Postavlja se pitanje šta raditi sa vlašću koja je uverena da joj pripada država, koja misli da može da rasprodaje i rudna bogatstva, i vodu, i vazduh i koja može da otcepljuje delove teritorije.
Vlast ne bi to mogla da radi kad uz nju ne bi stajale paravojne kriminalne organizacije u čijem delovanju svoje prste imaju i obaveštajne službe.
To se može desiti samo u zemlji u kojoj vlast apsolutno kontroliše najveći deo medija i koja sada pokušava da kupi i ono malo nezavisnih medija i od njih napravi neke nove medijske kuće.
A mi smo već videli na šta to liči. Oni pokušavaju od njih da naprave Studio B, B92, Politiku, donekle NIN.
I, naravno, ključni faktor celog tog eksperimenta, kakav ne postoji u Evropi, a bogami teško i u Aziji, su finansije koje su stečene ne samo na ilegalan način, nego i nedozvoljenom prodajom javnih dobara.
Prisluškivanje i legitimisanje
Omer Karabeg: Bavi li se BIA prisluškivanjem građana?
Predrag Petrović: Naravno. U Bezbednosnoj informativnoj agenciji postoji monitoring centar koji poseduje uređaje za digitalni nadzor građana. Imaju i specijalni program za nadzor mobilnih telefona.
Amnesty International je tvrdio da je BIA razvila saradnju i sa ruskim službama bezbednosti. Prilikom nadzora često se ne poštuje zakonski propis da mora da postoji sudski nalog za prisluškivanje.
Nedavno je smo imali slučaj dvoje studenata iz Novog Pazara koji su uhapšeni na osnovu prisluškivanog razgovora za koji prema tvrdnji njihovih advokata nije postaja sudska naredba.
Omer Karabeg: Imaju li pravo pripadnici Bezbednosne informativne agencije da legitimišu građane na protestima?
Božo Prelević: To u suštini nije zabranjeno jer legitimisanje u Srbiji nije rešeno na način kako je urađeno u mnogim evropskim zemljama gde je ono moguće samo ako ste nešto učinili. Kod nas je moguće svugde legitimisati građane.
Predrag Petrović: Samo pripadnici BIA-a koji se bave borbom protiv organizovanog kriminala i terorizma imaju sva policijska ovlašćenja uključujući legitimisanje i hapšenje. Drugi pripadnici BIA-e primenjuju ta ovlašćenja kao tajna policija u svrhu zastrašivanja.
Božo Prelević: Kad govorimo o ovlašćenjima Bezbednosne informativne agencije, meni je malo muka od te teme.
Zakon o Bezbednosnoj informativnoj agenciji nije usvojen za vreme vladavine Srpske napredne stranke, već 2002. godine za vreme Demokratske stranke. I ja mislim da su mnoge stvari, koje nam se dešavaju, posledica nesnalaženja ili gluposti posle 5. oktobra.
Ja sam 2002. godine između ostalog i zbog tog zakona podneo neopozivu ostavku i napustio mesto savetnika ministra za legislativu i međunarodne odnose.
BIA nije trebala da bude tajna policija. Ona je trebala da se bavi zaštitom teritorijalnog integriteta zemlje, privrednim kriminalom, ekološkim kriminalom, kontraobaveštajnim informacijama, od koga je ova zemlja ugrožena, s kim se viđaju naši najviše pozicionirani političari.
Da je tadašnja vlast tražila takvu BIA-u, ona bi je i dobila. Ona je, međutim, tražila sadašnju BIA-u koja se zajedno sa Vojnom obaveštajnom službom, između ostalog, koristi i za zastrašivanje.
Znam da se mnogim ljudima u Bezbednosnoj informativnoj agenciji to ne sviđa, pa su je neki napustili, a neki su skrajnuti na druga mesta. Znam da su u Vojnoj obaveštajnoj službi neki penzionisani. Njima ne odgoavra da rade u službi koja ima nekontrolisanu moć.
Ako ta služba odgovora samo vlastima i vladajućoj stranci na uštrb građana Srbije, onda tu nešto ozbiljno nije u redu.
Kad ne postoji parlamentarna i unutrašnja kontrola, onda uopšte nema kontrole službe bezbednosti. Onda dobijete službu bezbednosti po meri onih koji su najskloniji uzurpaciji vlasti.
Jovanjica
Omer Karabeg: Kome BIA po zakonu odgovara?
Predrag Petrović: Bezbednosna informativna agencija najpre bi trebalo da odgovara vladi jer vlada treba da formuliše i kreira bezbednosno obaveštajnu politiku zemlje. Naravno tu je i Narodna skupština koja potvrđuje budžet ne samo BIA-e, nego svih državnih i javnih institucija.
Zakon daje dosta značajne nadležnosti u kontroli Bezbednosne informativne agencije i Zaštitniku građana. Upravo je ta institucija, dok je na njenom čelu bio Saša Janković, imala značajne rezultate u kontroli i BIA-e i vojnih službi bezbednosti.
Ne treba zaboraviti ni Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.
Dakle, nije reč samo o jednoj instituciji, već o mreži institucija koja treba da kontroliše bezbednosne i obaveštajne službe kako one ne bi postale instrument u rukama vladajuće partije.
Nije problem u zakonima, već u praksi koja je posledica klizanja Srbije ka autoritarizmu u poslednjih desetak godina.
Božo Prelević: Kad pitate kome je odgovorna BIA, da ne teoretišemo previše. Kada je pronađena plantaža marihuane u Jovanjici, nju su čuvala dva pripadnika BIA-e koji su bili na radnom zadatku i koji nisu ni narko dileri, niti povezani sa prodajom te droge. A inspektori koji su otkrili Jovanjicu su i dan danas pod obezbeđenjem jer im prete smrću. To vam sve govori.
Inače, BIA-u, pored institucija koje je pomenuo kolega Petrović, treba da kontrolišu i tužilaštva i sudovi. Interesantno je nema nikakvih postupaka protiv pripadnika BIA-e s obzirom da je njihov pritisak na građane koji protestuju u stvari zloupotreba službenog položaja što je kažnjivo.
'Prijateljski' razgovori
Omer Karabeg: Pripadnici BIA-e često zovu građane na takozvane prijateljske razgovore. Da li su građani obavezni da se odazovu?
Božo Prelević: Naravno da nisu. To ne postoji kao zakonska obaveza. S druge strane, kad vas pozivaju, pripadnici BIA-e će vam reći da to nije nikakav obavezujući razgovor koji će se pretvoriti u neki postupak, već da je to na principu dobrovoljnosti.
Ali kad pogledate koga oni zovu, vidite da zovu one koji se bune protiv vlasti.
Predrag Petrović: Kad govorimo o pozivu građana na takozvane prijateljske razgovore, simptomatična je učestalost tih poziva i koga zapravo pozivaju. Očigledno je da se radi o zloupotrebi bezbednosne službe.
Omer Karabeg: Nedavno su prilikom izbora za Visoki savet tužilaštva pripadnici BIA-e zvali pojedine tužioce na razgovor. Da li imaju pravo da to čine?
Predrag Petrović: Naravno da nemaju pravo da pozivaju nosioce pravosudnih pozicija, pogotovo kad ih pozivaju da bi im sugerisali za koga će da glasaju. To je potpuno nezakonito.
BIA ima ovlašćenje da prikuplja obaveštenja i podatke od pravnih i fizičkih lica, ali to ne sme biti prinudno.
Božo Prelević: Kad je reč o pozivanju tužilaca, BIA niti ima pravo, niti je to zabranjeno. Zabranjeno je ono što su oni hteli tim pozivima, a hteli su da utiču na izbore za Visoki savet tužilaštva. Hteli su da obezbede prolaz onim tužiocima koji su bliski vlasti ne bi li vlast koristila te tužioce za kršenje osnovnih prava i sloboda građana u sudskim postupcima, za šikaniranje građana i optuživanje bez osnova.
Dakle, nije problem sam čin pozivanja na razgovor, već motiv. Time rušite tužilačku organizaciju, a kad rušite tužilačku i sudijsku organizaciju, rušite pravni sistem i pravnu državu, rušite ono što biste po zakonu morali da čuvate. BIA, znači, radi suprotno od onoga što je njena zakonska obaveza i to je krivično delo. Njihov posao je zaštita države, a ne njeno rušenje.
Jasno je da nijedan diktator neće od obaveštajne službe tražiti da postupa po zakonu. Niti će to tražiti od tužilaca i sudija. Kod nas visoki državni funkcioneri putem medija prete tužiocima i sudijama.
Nedavno su mimo zakonske procedure i mimo Ministarstva pravde usvojeni takozvani Mrdićevi zakoni samo zato da tužioci ne bi postupali u skladu sa zakonom i gonili funkcionere koji su prekršili zakon. To je takođe krivično delo koje se zove ometanje dokazivanja. Da radi svoj posao, BIA bi morala da pokrene postupke protiv ljudi koji rade takve stvari umesto da bude u centru toga.
Imamo, dakle, užasnu zloupotrebu obaveštajnih službi s namerom da Srbija ne bi bila pravna država. Ne da bi bila, nego da ne bi bila. Sve to je pokušaj učvršćivanja diktature. A, bogami, nikad ne znamo kad će diktatura da preraste u fašizam.
Ova vlast je u sukobu sa delom crkve, studentima, profesorima univerziteta, nastavnicima, nestranačkim ličnostima, najvećim delom međunarodne scene, Evropskom komisijom, Evropskim parlamentom i sa većinom komšija.
Ovaj režim ima problem kako da posle izbora u Mađarskoj zadrži vlast. Da bi ostao na vlasti, oslanjaće se na ljude koji su u obaveštajnim službama i koji su spremni da pogaze sopstvenu zakletvu ne bi li velikom vođi obezbedili pobedu na izborima.
U službi jednog čoveka
Omer Karabeg: U zaključku. u čijoj je službi Bezbednosna informativna agencija?
Predrag Petrović: Ona služi vrhu vladajuće partije, predsedniku Vučiću i krugu njegovih najbližih saradnika. Ona služi za zaštitu njihove moći i bogatstva.
Božo Prelević: Bezbednosna informativna agencija služi samo jednom čoveku i njegovim prohtevima. Mi smo u stvari taoci tog čoveka.
Ali, šire gledano, građani Srbije su sami sebe utamničili. Jer upravo oni jednim delom glasaju za čoveka koji ima takve obaveštajne službe i takve medije, koji njima manipuliše i koji održava izbore koji se ne mogu nazvati poštenim.
Pitanje je da li oni glasaju za tog čoveka zato što su hipnotisani medijima, zato što su dobili dve ili tri hiljade dinara ili džak brašna ili zato što rade u državnim organizacijama, pa su, da ne bi dobili otkaz, primorani da glasaju za sopstvenog dželata.
Mislim da Srbija piše knjigu o zloupotrebi i tehnologije, i finansija, i kriminala, i službi bezbednosti u održanju na vlasti samo jednog čoveka i jedne porodice.