Dostupni linkovi

Na prodaju simboli Beograda


Centar Sava, na fotografiji, kao višenamenski kongresni, kulturni i poslovni centar, bio je jedan od reprezentativnih objekata u bivšoj Jugoslaviji
Centar Sava, na fotografiji, kao višenamenski kongresni, kulturni i poslovni centar, bio je jedan od reprezentativnih objekata u bivšoj Jugoslaviji

Sava centar i Palatu Beograd još ranije je trebalo prodati, jer su odavno izgubili stari sjaj i rentabilnost, ocenio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) ekonomista Milan Kovačević.

Grad Beograd najavio je da će u januaru investitorima po treći put ponuditi kongresni centar u Novom Beogradu, dok će se čuvena Beograđanka premijerno naći na tržištu.

Tender, kako navode iz uprave Grada, propisuje da novi vlasnici neće moći da menjaju namenu Centra Sava jer predstavlja kulturno dobro, dok je Beograđanka pod zaštitom države pa novi vlasnik nema pravo da joj menja spoljašnjost ili je ruši.

„Očekujemo da dobijemo jedan funkcionalan i moderan kongresni centar koji će upotpuniti ponudu koju ima Beograd. Što se tiče Beograđanke, ako je neko bude kupio imaće mogućnost raznih ulaganja, od hotela poslovnog prostora pa na dalje“, kaže za RSE Nikola Nikodijević, predsednik Skupštine Beograda.

Decenijama bez ulaganja

Najveći problemi Centra Sava danas su višedecenijsjka neulaganja i troškovi održavanja, jer su porez na imovinu, računi za električnu energiju i grejanje, po podacima uprave kongresnog centra, preko 400 hiljada evra mesečno.

Iz Grada je saopšteno da je jedan od uslova da, osim novca za kupovinu, kupac u narednih pet godina uloži najmanje 50 miliona evra u njegovu obnovu.

Beograđanka, u vreme izgradnje najviša zgrada u gradu, uglavnom se izdržava od izdavanja poslovnog prostora, ali već dugo od prihoda ne podmiruje ni polovinu troškova.

“Veliki je problem što su oba objekta u veoma lošem stanju. Inače bi bilo bolje da su odavno prodati jer bi se dobila bolja cena. Sa druge strane, tužno je da državni organi loše održavaju imovinu”, smatra Milan Kovačević.

Sjaj sedamdesetih

Po izgradnji krajem sedamdesetih dvadesetog veka Centar Sava, kao višenamenski kongresni, kulturni i poslovni centar, bio je jedan od reprezentativnih objekata u bivšoj Jugoslaviji od 69.300 kvadratnih metara, sa dvoranom od 3.700 sedišta i 15 konferencijskih sala.

Moderna poslovna kula Beograd od 23 sprata, visine 101 metar, u to vreme bila jedna od najviših i prvih “pamentih zgrada” na Balkanu sa kompjuterski upravljanim grejanjem i hlađenjem, četiri superbrza lifta i vidikovcem.

Beograđanka, januar 2020.
Beograđanka, januar 2020.

Arhitekta Bojan Kovačević kaže da su ta dva objekta i danas simboli Beograda.

“Nama se u javnosti potkrada jedan pojam privatizacije da neko sa strane treba da uloži novac, a da funkcija i profil nečega ostanu kao što su do sada bili. Ali to je naivno jer se to ne događa”, navodi Kovačević.

Pokušaji prodaje

Od 2016. godine gradska vlast raspisala je dva tendera za javno-privatno partnerstvo za rekonstrukciju i upravljanje Sava centrom, koji su završeni bez prodaje tog kongresnog kompleksa.

Kako je stajalo u pozivu sa kraja 2017., Grad bi uložio nepokretnosti, objekat Sava centra i zemljište na kom se nalazi, dok bi zainteresovana firma trebalo da uloži minimum 12,5 miliona evra, dok je na prvom tenderu ta suma iznosila 15 miliona.

Partner bi bio zadužen i za izbor profesionalnog menadžmenta koji bi upravljao Centrom Sava i dobio bi 49 odsto akcija, dok bi većinski vlasnik ostao Grad Beograd.

Milan Kovačević kaže da potencijalni investitori, generalno, najpre razmatraju koliko ulaganja je potrebno.

“Kada je neki objekat snižen za čitav jedan stepen onda će malo duže biti lošije iskorišćen nego što bi inače mogao biti. Šta će privatni vlasnik uraditi, to se prosto unapred neće moći znati. Možda će imati interes samo da jeftino kupi i možda da onda skuplje proda”, ocenjuje Kovačević.

Društveni značaj

Sava Centar od nastanka ima i širok društveni značaj, i danas je prepoznatljiv po međunarodnom filmskom festivalu FEST, u decenijama postojanja bio je domaćin značajnih koncerata i internacionalnih skupova, kao što su sastanci OEBS-a, Interpola, Međunarodnog monetarnog fonda, Svetske banke, UNESCO-a, kao i samita Pokreta nesvrstanih zemalja. Beograđanka je u vreme SFRJ bila prepoznatljiva kao sedište gradske Radio-televizije Studio B i mesto najveće robne kuće u državi.

Arhitekta Bojan Kovačević zaključuje da bi ih trebalo podmladiti, ali uz očuvanje urbanističkog značaja.

“Beograđanka je simbol Beograda u kombinaciji imena i mesta na kom se nalazi. Sa svojom visinom potpuno je markantna u silueti Beograda. Sava Centar smatram svojevrsnom katedralom Beograda, jer su se proteklih decenija mnogi kulturni i drugi elitni skupovi upravo tu održavali.”

Palata Beograd, delo arhitekte Branka Pešića, sagrađena je 1974, a Centar Sava, arhitekte Stojana Maksimovića, nešto je mlađi jer je završen 1979. godine.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG