Grad Bar se ponovo našao na stupcima crne hronike, nakon što je snajperskim hicem likividiran Armin Muša Osmanagić, koji je u medijima često pominjan kao jedan od vođa zaraćenih kriminalnih klanova iz te primorske opštine. Kako je Bar postao poprište vatrenih obračuna i da li nadležni čine dovoljno da život u tom gradu učine bezbjednim?
Snajperski hitac i ponedjeljak je usred bijela dana usmrtio Baranina Armina Mušu Osmanagića dok je ulazio u svoj restoran, a zrno koje je prošlo kroz njegovo tijelo ranilo je konobara koji je zadržan na liječenju.
Još je trajao uviđaj ispred Osmanagićevog restorana a policija je odbila novu dojavu – da je Osmanagićev prijatelj u nastupu bijesa ispalio šaržer na ekipu iz suprotstavljenog klana koja je takođe sjedjela u kafiću u centru Bara. U tom napadu, srećom, nije bilo povrijeđenih.
Već dugo se govori i piše o kalnovskim sukobima u Baru koji su već uzeli krvav danak. U maju ove godine u sačekuši je ubijen Mirko Mićić koji je važio za pripadnika suprotstavljenog klana, a prije manje od godinu ubijen je Stefan Đukić koji je bio blizak sa pokojnim Osmangićem.
Javnost je, međutim, šokirala surova likvidacija braće Gojačanin koje je u februaru prošle godine ubio Šćepan Bujić kome se trenutno sudi za to djelo.
Nakon tog zločina u Bar su, baš kao i u ponedjeljak, upućene posebne jedinice crnogorske policije i pretresani su stanovi članova šest evidentiranih barskih kriminalnih grupa, ali je rezultat bio samo zaplijena manje količine oružja i eksploziva. Goran Đurović, privrednik iz Bara kaže da to nije dovoljno.
“Moje viđenje situacije jeste da se ne radi preventivno i da su neke stvari bile predvidljive. Naknadna pamet u vidu represije i posebnih jedinica koje se tu pojave poslije nemilih događaja, budu tu 10-15 dana, suštinski ne znači ništa. Vrlo smo tužni svi u našem gradu Baru zbog toga što smo svako malo tema crnih hronika”, kaže Đurović.
Baranin Suljo Mustafić, potpredsjednik Skupštine i član Odbora za bezbjednost, za naš radio kaže da je stanje u ovom gradu već duže vremena veoma zabrinjavajuće.
“Pa evo činjenica je da već duže vrijeme, više od dvije decenije, Bar poprište teških incidenata – pucnjava, ranjavanja, ubistava. To sve odaje utisak da građani Bara žive u prilično nebezbjednom gradu, gradu u kome vrlo lako kao prolaznik, ili slučajni gost možete biti meta nekog takvog obracuna, i bilo je takvih situacija”, konstatuje Mustafić.
A građani Bara u anketi koju je TV Vijesti uradila neposredno nakon ubistva u ponedjeljak ovako su komentarisali situaciju u svom gradu. I ovaj zapis govori nešto:
Goran Đurović situaciju u Baru vidi kao logičnu posljedicu devedesetih, kada su grad i luka Bar, podsjeća, bili stjecište međunarodnih švercera i ljudi sa one strane zakona koje su u to vrijeme predstavnici Vlade zvali – italijanskim turistima.
“Problem našeg grada je što se pojavljuju nove generacije koje su osokoljene kriminalom i koje misle da je kriminal i poslovi u zoni sive ekonomije nešto što donosi lak i brz profit. Desi se jedno ubistvo, pa se pričao tome, pa prođe, pa se desi drugo… Ja ne znam koliko bi trebalo da se desi nesrećnih slučajeva u našem gradu da bi se nešto konačno uradilo”, naglašava Đurović.
Kada su u Baru ubijena braća Gojačanin, podsjeća Mustafić, o tome je raspravljano i na Odboru za bezbjednost i bilo je obećanja da će se nešto učiniti. Međutim, stigla su nova ubistva.
“Lično mislim da bi tu trebala jedna zajednička, koordinirana, odlučna akcija policije, tužilaštva i sudstva. Da se jednostavno stvori atmosfera za bezbjedniji i sigurniji život svih građana. U smislu da organi koji su za to zaduženi preduprijede takve situacije, jer kada se one dese onda je već jako kasno”, zaključuje Mustafić.
