Banka, zbog poslovne tajne, ne želi otkriti ime tajanstvenog korisnika tuđih kredita, pa su se pojedinci obratili sudu i Uredu za suzbijanje korupcije. Donosimo priču Miljenka Cotića iz Motovuna koji je, prema podacima splitskog Centra za razvoj demokracije, samo jedna od žrtava umrežene pravosudno-bankarske mafije i na rubu obiteljskog bankrota.
"Ja ne znam kako se to može vraćati i tko vraća, jednostavno ne znam kako je to moguće."
"Na žalost, Državno odvjetništvo se nije bavilo i istraživalo tko je to dobio milijun dolara kredita, na čiji račun i tko ga otplaćuje jer to je kao poslovna tajna. Mi smo sad ponovo aktivirali tu kaznenu prijavu, poslali smo je prije mjesec dana i sad očekujemo da će USKOK (Ured za suzbijanje organiziranog kriminala i korupcije) po ovom novom zakonu imati mogućnost da uđe u podatke korisnika kredita, znači u bančine klijente i da utvrdi tko su osobe koje su na tuđe ime dizale kredite i otplaćuju ih, jer su to bili povoljni krediti."
Miljenko Cotić je želio proširiti 50 godina star obiteljski posao i od oronule gostionice napraviti motel i desetak apartmana u rodnom Motovunu. Uzima kredit u Laguna banci u Poreču, u vlasništvu Privredne banke Zagreb, ali u pozamašnoj gradnji zapada u financijske teškoće i traži mogućnost podizanja novog, povoljnijeg kredita, kako bi otplatio stari i završio investiciju:
"I onda sam došao u kontakt sa gospođom Asjom Piplović. To je bio obećan neki kredit iz američke banke First Geneva. Potpisao sam ugovor i platio čak 3.000 dolara u Laguna banci za troškove, ili nekog brokera, ne znam. Čak sam od Narodne banke dobio potvrdu da je to stiglo - jedan milijun i 75.000 dolara (75.000 čak više no što sam potpisao). Broj kredita postoji, ali ja nikad nisam dobio taj novac i ta agonija traje već 10 godina."
Slučaj pojašnjava Semina Lončar iz splitskog Centra za razvoj demokracije:
"Dakle, radi se o kreditima koji su obrtnicima nuđeni prije 10 godina putem Privredne banke Zagreb. Kredite su pod vrlo povoljnim uvjetima nudile inozemne banke. U tom aranžmanu nuđenja kredita i zaključivanja ugovora o kreditima, koji su bili ponuđeni u visini od jedan do osam milijuna dolara, sudjelovala je Asja Piplović (odvjetnica koja je sada aktualna i u aferi Maestro) i zaposlenice Privredne banke Zagreb. Radile su koordinirano i nudile obrtnicima vrlo povoljne kredite. Obrtnici bi zaključili ugovor i očekivali da će im novac leći na račun, međutim nikada nisu dobili taj novac."
Ugovor za kredit Cotić je potpisao 28. veljače 2001. godine s odvjetnicom Asjom Piplović, koja je bila opunomoćena od Slave Crnečki, isključive zastupnice američke banke First Geneva.
Provjerom je utvrđeno da je kredit legao na račun, ali ne na račun osobe koja je zaključila ugovor. Imamo i pismenu potvrdu u kojoj stoji da se kredit uredno otplaćuje, ali je navodno nepoznat korisnik.
"Provjerom u hrvatskoj Narodnoj banci utvrđeno je da je kredit stigao iz inozemne banke, preko PBZ-a, da je kredit legao na račun, ali ne na račun osobe koja je zaključila ugovor. Imamo od njih i pismenu potvrdu u kojoj stoji da se kredit uredno otplaćuje, ali je navodno nepoznat korisnik."
Miljenko Cotić se obratio Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, ali mu je rečeno kako se ne radi ni o kakvim manipulacijama i prijevarama, da je riječ o građanskom sporu s bankom koja mu nije isplatila kredit, a uostalom, kažu, ako nije dobio novac, ne vraća ga:
"Da, rekao mi odvjetnik da nisam oštećen - nisam dobio novac, nisam ga potrošio, ali ga i ne vraćam i što se onda imam buniti?!"
To što se zbog neisplaćenog kredita našao u bankrotu, nikoga, kaže Cotić, nije briga, a ni to tko to vraća kredit pod njegovim imenom:
Državno odvjetništvo se nije bavilo i istraživalo tko je to dobio milijun dolara kredita, na čiji račun i tko ga otplaćuje jer to je kao poslovna tajna.
Semina Lončar:
"Na žalost, Državno odvjetništvo se nije bavilo i istraživalo tko je to dobio milijun dolara kredita, na čiji račun i tko ga otplaćuje jer to je kao poslovna tajna. Mi smo sad ponovo aktivirali tu kaznenu prijavu, poslali smo je prije mjesec dana i sad očekujemo da će USKOK (Ured za suzbijanje organiziranog kriminala i korupcije) po ovom novom zakonu imati mogućnost da uđe u podatke korisnika kredita, znači u bančine klijente i da utvrdi tko su osobe koje su na tuđe ime dizale kredite i otplaćuju ih, jer su to bili povoljni krediti."
U Centru za razvoj demokracije vjeruju da je riječ o "umreženoj pravosudno-bankarskoj mafiji", a Cotić je samo jedna od žrtava (možda i zbog nekome zanimljive lokacije njegova imanja) jer kako nije dobio ugovoreni kredit, nije mogao ni završiti započetu investiciju, niti redovito otplaćivati bivši kredit, pa mu je banka u međuvremenu zaplijenila obiteljsku kuću, doživio je infarkt, trenutno s obitelji živi u preuređenim apartmanima, a cijeli slučaj je na Vrhovnom sudu.
Miljenko Cotić:
"Ma, kako se čovjek ne bi razbolio! Pa ja imam 13-članu obitelj, nepokretnu majku, djecu, unuke. Želimo raditi, a nailazimo na takve prepreke da ne možemo mrdati. Ta, nisam ja to napravio u jedan dan, to su radili moja majka, otac i ja, to familija radi u proteklih 50 godina, to nismo radili preko noći i uzimali negdje, to se radilo pošteno i kako treba. Mi sada ne možemo na miru ni raditi ni spavati, mi se moramo bojati kad će nas banka iseliti, kad će nas izbaciti van i iz ovoga što nam je još ostalo."
