Neda je imala samo 12 godina i bila je učenica u Kabulu kada su je roditelji udali za dalekog rođaka, čoveka koga nikada nije upoznala.
Njena porodica je bila siromašna; njegova je bila boljestojeća. Neda veruje da su joj novac i nepismenost njene majke zapečatili sudbinu. Odvedena je u dom novopečenog dvadesetogodišnjeg supruga u udaljenom okrugu Darvaz na severoistoku Avganistana, gde je njeno detinjstvo naglo završeno.
"Još nisam ni dobila prvu menstruaciju. Nisam imala pojma šta je bračni život ili seks", rekla je za RSE. "Moji roditelji me nisu pitali da li želim da se udam."
Neda je ispričala da je muževljeva porodica očekivala da ona obavlja sve kućne poslove, kao i da ju je muž tukao ako nije mogla da čisti ili kuva onako kako njegova porodica voli.
"Bila sam zlostavljana na svaki mogući način", rekla je Neda, čije je ime promenjeno iz razloga privatnosti.
Tri godine kasnije, njen otac je intervenisao. Uz njegovu pomoć, Neda je tražila razvod preko šerijatskog suda, koji primenjuje islamski zakon, u procesu koji je trajao dve godine.
Dečji brakovi su oduvek bili uobičajeni u Avganistanu, ali grupe za ljudska prava kažu da se ta praksa intenzivirala otkako su se talibani vratili na vlast 2021. godine.
Talibani su 14. maja uveli novi zakon o razvodu koji prvi put implicitno priznaje da su dečji brakovi dozvoljeni u zemlji. Uredba, pod nazivom O sudskom razdvajanju supružnika, utvrđuje uslove za razvod na sudovima.
"Po stupanju pubertet, maloletno lice ima mogućnost da raskine brak", navodi se u članu 5 dekreta, koji se odnosi na brakove koje su ugovorili rođaci. Do tada, devojčica nema pravo da traži razvod. Zakon takođe navodi da, ako devojčica formalno ne prigovori na brak po dostizanju puberteta, njeno ćutnje se tumači kao pristanak.
Tipičan raspon godina za početak puberteta kod devojčica je, prema rečima medicinskih stručnjaka, između osam i 13 godina.
Islamski učenjaci imaju različita tumačenja puberteta, pri čemu ga neke škole mišljenja smeštaju u period od 15. ili 18. godine, nekoliko klasičnih tekstova sugeriše da je devet godina najranije doba kada se može smatrati da je devojčica ušla u pubertet.
Misija UN u Avganistanu (UNAMA) osudila je uredbu kao "još jedan korak u eroziji prava avganistanskih žena i devojčica".
"Posvećivanjem poglavlja razdvajanju za devojčice koje uđu u pubertet i koje su udate, uredba implicira da je dečji brak dozvoljen", navodi se u saopštenju UNAMA.
Muškarci mogu pokrenuti razvod jednostavnim izgovaranjem reči "talak", što na arapskom znači razvod.
Zakon naspram stvarnosti
Zakon navodi da devojčica udata za muškarca koji "nije postupao prema njoj ljubazno ili je poznat po svojim lošim izborima" ima pravo da traži poništenje braka putem suda kada uđe u pubertet.
Međutim, ako njen suprug odbije da se razvede od nje i ona ne dovede svedoke koji bi potkrepili njene tvrdnje, zakon nalaže sudu da prihvati muževljevu reč.
Zvaničnici talibana nisu odgovorili na upit RSE za komentar.
Aktivisti za ljudska prava i mnoge žene u Avganistanu koje su prošle kroz rane brakove kažu da, iako avganistanski zakoni zasnovani na šerijatu u teoriji omogućavaju ženama da traže razvod, u praksi je taj proces spor i skup, a traje mesecima ili čak godinama.
Talibani su zabranili obrazovanje devojčica posle šestog razreda i uveli su velika ograničenja u životima žena, uključujući ograničenja u radu, putovanjima i pristupu javnim prostorima.
U strogo konzervativnom i siromaštvom zahvaćenom Avganistanu, mnogi veruju da je gotovo nemoguće da devojčica – dete – ode na sud i ubedi svedoke da svedoče protiv njenog muža. Razvod je društveni tabu i često donosi doživotnu sramotu razvedenoj osobi i njenoj porodici.
Pravdanje siromaštvom
Roditelji za odluku da udaju svoje mlade ćerke često krive siromaštvo, dugove i nesigurnost.
U izjavi za RSE pod uslovom da mu se ne navodi ime, stanovnik okruga Zindajan u provinciji Herat rekao je da se noću bori s "brigom i kajanjem" nakon što je udao svoju petnaestogodišnju ćerku 2025.
U nastojanju da opravda svoju "tešku odluku", čovek je rekao da je to bilo jedino rešenje da spase devojčicu i porodicu od, kako je rekao, sve većih društvenih i finansijskih pritisaka.
Za Sanu, koja sada ima 38 godina, nova uredba je oživela sećanja na detinjstvo za koje kaže da joj je ukradeno.
Ona je rekla da je bila primorana da se uda sa 13 godina pošto je izgubila oba roditelja, a njen najstariji brat postao njen zakonski staratelj.
"Morala sam da se preselim iz svog rodnog grada Balha u selo mog muža u provinciji Samangan, gde sam bila primorana da obavljam kućne poslove i brinem se o stoci", rekla je Sana za RSE, pod uslovom da joj se pravo ime ne objavi.
Društvena stigma
Bivše dečje neveste Sana i Neda rekle su za RSE da su njihovi rani brakovi oblikovali svaki aspekt njihovih života i dugo pošto su brakovi okončani.
Sana je rekla da je imala nekoliko pobačaja. Sanjala je da ide u školu, ali joj nikada nije bilo dozvoljeno. Umesto toga, tajno je učila čitajući udžbenike svojih rođaka.
Sa 18 godina, ujak joj je pomogao da podnese zahtev za razvod. Godinu dana kasnije, to je odobreno. Nakon što je brak raskinut, Sana se pridružila programu vojne obuke za žene, a kasnije i avganistanskoj vojsci.
Međutim, pratila ju je društvena stigma.
"U očima društva, bila sam razvedena žena koja služi u vojsci", rekla je Sana. "To je značilo žena lakog morala."
Sa malo opcija na raspolaganju, ponovo se udala početkom 2021. kao druga žena starijeg muškarca. Šest meseci kasnije, vlada se raspala. Ona je izgubila posao i postala potpuno zavisna od novog muža – koji joj, kako je rekla, zabranjuje da izlazi čak i da traži medicinsku pomoć i često je ismeva zbog njenog prethodnog razvoda.
Neda se takođe vratila da završi školu posle razvoda i našla je posao. Sanjala je da ima svoju porodicu, ali kaže da "većina avganistanskih muškaraca ne želi da se oženim razvedenim ženama".
Ona se udala za nezaposlenog muškarca nekoliko godina starijeg od sebe i kasnije je imala troje dece. Međutim, njih dvoje "nije imalo ništa zajedničko", kaže Neda, i brak se završio razvodom.
"Imala sam užasan početak života i nikada nisam uspela da to ispravim", rekla je Neda, koja sada živi kao izbeglica u Pakistanu sa svojom decom i radi kao čistačica da bi platila račune.
"Pre talibana, žene su makar mogle da rade i imale su neki stepen slobode", rekla je Sana. "Ali sada je ta mogućnost ukinuta. Postoji samo tama."