Iako je 1. aprila 2004. godine, crnogorska Vlada saopštila da je radioaktivni otpad sa rta Arza propisno odložen i da je taj prostor u potpunosti saniran i bezbjedan za pristup građana, od 300 projektila sa osiromašenim uranijumom, koji su tokom NATO intervencije 1999. godine bačeni na područje rta Arza, koji se nalazi na samom ulazu u Boku Kotorsku, u toj oblasti je ostalo još oko 14 odsto neočišćenih projektila.
U Centru za ekotoksikološka istraživanja kažu da je područje Arze, Mirišta i Žanjica potpuno bezbjedno za kupače, a direktorka Centra Ana Mišurović, za dnevnik "Vijesti" kaže da opasnosti od preostale, nepronađene municije nema, osim ako je neko drži u rukama.
Međutim, specijalista nuklearne medicine doktor Ranko Kadić kaže da glavna opasnost ne prijeti od držanja osiromašenog uranijuma, već od udisanja, a da boravak na području Arze, uslijed prisustva osiromašenog uranijuma, i dalje nije bezbjedan.
"Taj radioaktivni materijal, takozvani osiromašeni uranijum, njegovo vrijeme poluraspada je nekoliko milijardi godina. Ako znamo da je zemlja stara možda milijardu, a ovome treba da se raspadne tri ili četiri milijarde godina. Velika je opasnost ako se prašinom raspe i udahne u organizam. Tada može da napravi veliku štetu. Taj metak kada je udario dio tog uranijuma je ostao i u toj prašini. Kada bi se on podigao i udahnuo napravio bi ogromnu štetu za organizam. To su alfa čestice koje imaju kratak put što znači da vi možete zaustaviti taj metak ako ga držite običnim papirom ali ako uđe u organizam onda napravi ršum", objašnjava Kandić.
Podaci Centra za ekotoksikološka ispitivanja govore da je prema podacima NATO-a, od bačenih 480 projektila na ovo područje, 300 bilo sa osiromašenim uranijumom, što znači da je na Arzi bilo 88 kilograma osiromašenog uranijuma, od čega je, navodno, prikupljeno više od 75 kilograma.
Pokretanje pitanja odgovornosti
Na Arzi je i oko sedam tona ozračene zemlje ostalo u betonskom bunkeru, napravljenom baš za tu namjenu. U Ekotoksikološkom centru kažu da taj je materijal na donjoj granici vrijednosti prema kojoj se neki materijal može smatrati radioaktivnim. Međutim, kažu i da taj bunker nije posebno označen, ali da mještani, navodno, znaju gdje je, te da je cio taj teren potpuno bezbjedan.
Doktor Kadić se pita - zašto, uprkos značajnim sredstvima koja su uložena u čišćenje Arze, nije uklonjen sav radioaktivni materijal. "Neko bi zbog ovoga trebalo da odgovara", kaže Kadić i dodaje:
"To je neozbiljno. Neko mora da odgovori. Dobili ste novac, relativno veliki od stranih donacija. Zašto taj posao nije bio završen 2004. godine, odnosno 2005. Ja sam imao prilike da gledam taj izvještaj Ujedinjenih nacija. Tada je bila zajednička država, a izvještaji su pokazali te lokalizacije. To je bila velika donacija oko 300.000 ili 400.000 eura i učestvovali su ljudi iz Beograda. Postavlja se pitanje zašto je prekinuto to i zašto nije pokupljen radioaktivni materijal. U nekoj normalnoj državi bi zbog toga moralo da se odgovara."
Danas, zbog, kako nam je rečeno, kratkog roka, nije bilo moguće dobiti nikakvu izjavu iz Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine, a u državnoj Agenciji za zaštitu životne sredine nam je rečeno da je u toku kolektivni odmor.
Ni menadžer opštine Herceg Novi Danijela Đurović, inače ekolog, nije željela da govori na ovu temu.
U Centru za ekotoksikološka istraživanja kažu da je područje Arze, Mirišta i Žanjica potpuno bezbjedno za kupače, a direktorka Centra Ana Mišurović, za dnevnik "Vijesti" kaže da opasnosti od preostale, nepronađene municije nema, osim ako je neko drži u rukama.
Međutim, specijalista nuklearne medicine doktor Ranko Kadić kaže da glavna opasnost ne prijeti od držanja osiromašenog uranijuma,
Vrijeme poluraspada osiromašenog uranijuma je nekoliko milijardi godina. Velika je opasnost ako se prašinom raspe i udahne u organizam.
"Taj radioaktivni materijal, takozvani osiromašeni uranijum, njegovo vrijeme poluraspada je nekoliko milijardi godina. Ako znamo da je zemlja stara možda milijardu, a ovome treba da se raspadne tri ili četiri milijarde godina. Velika je opasnost ako se prašinom raspe i udahne u organizam. Tada može da napravi veliku štetu. Taj metak kada je udario dio tog uranijuma je ostao i u toj prašini. Kada bi se on podigao i udahnuo napravio bi ogromnu štetu za organizam. To su alfa čestice koje imaju kratak put što znači da vi možete zaustaviti taj metak ako ga držite običnim papirom ali ako uđe u organizam onda napravi ršum", objašnjava Kandić.
Podaci Centra za ekotoksikološka ispitivanja govore da je prema podacima NATO-a, od bačenih 480 projektila na ovo područje, 300 bilo sa osiromašenim uranijumom, što znači da je na Arzi bilo 88 kilograma osiromašenog uranijuma, od čega je, navodno, prikupljeno više od 75 kilograma.
Pokretanje pitanja odgovornosti
Na Arzi je i oko sedam tona ozračene zemlje ostalo u betonskom bunkeru, napravljenom baš za tu namjenu. U Ekotoksikološkom centru kažu da taj je materijal na donjoj granici vrijednosti prema kojoj se neki materijal može smatrati radioaktivnim. Međutim, kažu i da taj bunker nije posebno označen, ali da mještani, navodno, znaju gdje je, te da je cio taj teren potpuno bezbjedan.
Doktor Kadić se pita - zašto, uprkos značajnim sredstvima koja su uložena u čišćenje Arze, nije uklonjen sav radioaktivni materijal. "Neko bi zbog ovoga trebalo da odgovara", kaže Kadić i dodaje:
To je neozbiljno. Neko mora da odgovori. Zašto taj posao nije bio završen
"To je neozbiljno. Neko mora da odgovori. Dobili ste novac, relativno veliki od stranih donacija. Zašto taj posao nije bio završen 2004. godine, odnosno 2005. Ja sam imao prilike da gledam taj izvještaj Ujedinjenih nacija. Tada je bila zajednička država, a izvještaji su pokazali te lokalizacije. To je bila velika donacija oko 300.000 ili 400.000 eura i učestvovali su ljudi iz Beograda. Postavlja se pitanje zašto je prekinuto to i zašto nije pokupljen radioaktivni materijal. U nekoj normalnoj državi bi zbog toga moralo da se odgovara."
Danas, zbog, kako nam je rečeno, kratkog roka, nije bilo moguće dobiti nikakvu izjavu iz Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine, a u državnoj Agenciji za zaštitu životne sredine nam je rečeno da je u toku kolektivni odmor.
Ni menadžer opštine Herceg Novi Danijela Đurović, inače ekolog, nije željela da govori na ovu temu.
