Četrdesetpetogodišnji Zoran Marković iz Grižana nedaleko Crikvenice - sada je i službeno potvrđeno - nalazi se na popisu putnika nestalog air-busa koji je letio na liniji Rio de Janeiro – Pariz. Otac dviju kćeri, radio je kao časnik stroja na brodu za opskrbljivanje naftnih platformi nedaleko brazilske obale i nakon završetka dvomjesečne smjene vraćao se u domovinu na odmor.
Kako je među vjerojatnim žrtvama i Hrvat, Hrvatska je dužna sudjelovati u istrazi, kaže za naš radio glavni istražitelj za zrakoplovne nesreće u resornom hrvatskom ministarstvu Dinko Vodanović:
„Šta to znači? Da budu na nekakvom sastanku istražitelja, onih koji budu vodili istragu, vidjet će se sada. Pretpostavljam da će to raditi Francuzi jer je bio francuski zrakoplov, u francuskom registru. Ako to budu radila Francuska, to će raditi institut BEA iz Pariza.“
Vodanović nije želio špekulirati o mogućem uzroku pada zrakoplova, gdje mediji najčešće spominju udar munje:
„Ja znam da nijedan ovaj tip zrakoplova nije pao od udara munje. Mi smo imali prošli i pretprošli mjesec tri udara munje u hrvatske zrakoplove i nije se dogodilo ništa. Nakon udara munje, zrakoplov je uredno sletio bez ikakvih problema. Otišao je na pregled, nastavio letenje itd. Međutim, ovdje morate znati da se radi o zrakoplovu koji je letio u tropskom području.“
Sasvim je moguće da je zbog ulijetanja zrakoplova u olujni oblak - kumulonimbus - došlo do problema na uređajima, koji su onda korak po korak doveli do katastrofe:
„U tropskim područjima kumulonimbus daje gromoglasni oblak, kako ga nazivamo, i može dostići visinu 25 kilometara, to je vrlo bitno, a avioni lete do 41.000 fita, to je između 12.000 i 13.000 metara. Tu su temperature ispod minus 50, što znači kumulonimbus ako dostiže 25 kilometara, da je on možda upao u središte nekog od tih oblaka - ako je njemu radar otkazao prethodno, to je čitav niz radnji koje su se mogle dogoditi prije katastrofe, čitav niz radnji.“
Zoran Marković jedan je od 15 do 20 tisuća hrvatskih mornara i pomorskih časnika koji plove pod stranim zastavama, kaže za naš radio tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske Predrag Brazzoduro. Sve je manje onih koji se odlučuju za mornarski posao, ali i dalje je velika potražnja za hrvatskim pomorskim časnicima, kaže gospodin Brazzoduro:
„Oni su dobro plaćeni kadar. Brodari strani su ih upoznali kao vrsne pomorce, i ja ne vidim u nekoj skoroj budućnosti, bez obzira na tržište i kako se ono bude ponašalo, neke velike oscilacije i neke velike nemogućnosti zapošljavanja. Budućnost je još uvijek dovoljno svijetla da se ljude bave tim zanimanjem. Međutim, ljudi koji su ostali dio posade, ne časnički dio broda, tu imamo problema već na domaćoj floti, a da ne govorimo o tome da kod stranaca naši pomorci nisu baš nešto prihvaćeni iz prostog razloga što je visina primanja nedovoljna da zadovolji njihove potrebe u Hrvatskoj.“
Kako je među vjerojatnim žrtvama i Hrvat, Hrvatska je dužna sudjelovati u istrazi, kaže za naš radio glavni istražitelj za zrakoplovne nesreće u resornom hrvatskom ministarstvu Dinko Vodanović:
„Šta to znači? Da budu na nekakvom sastanku istražitelja, onih koji budu vodili istragu, vidjet će se sada. Pretpostavljam da će to raditi Francuzi jer je bio francuski zrakoplov, u francuskom registru. Ako to budu radila Francuska, to će raditi institut BEA iz Pariza.“
Vodanović nije želio špekulirati o mogućem uzroku pada zrakoplova, gdje mediji najčešće spominju udar munje:
„Ja znam da nijedan ovaj tip zrakoplova nije pao od udara munje. Mi smo imali prošli i pretprošli mjesec tri udara munje u hrvatske zrakoplove i nije se dogodilo ništa. Nakon udara munje, zrakoplov je uredno sletio bez ikakvih problema. Otišao je na pregled, nastavio letenje itd. Međutim, ovdje morate znati da se radi o zrakoplovu koji je letio u tropskom području.“
Sasvim je moguće da je zbog ulijetanja zrakoplova u olujni oblak - kumulonimbus - došlo do problema na uređajima, koji su onda korak po korak doveli do katastrofe:
„U tropskim područjima kumulonimbus daje gromoglasni oblak, kako ga nazivamo, i može dostići visinu 25 kilometara, to je vrlo bitno, a avioni lete do 41.000 fita, to je između 12.000 i 13.000 metara. Tu su temperature ispod minus 50, što znači kumulonimbus ako dostiže 25 kilometara, da je on možda upao u središte nekog od tih oblaka - ako je njemu radar otkazao prethodno, to je čitav niz radnji koje su se mogle dogoditi prije katastrofe, čitav niz radnji.“
Zoran Marković jedan je od 15 do 20 tisuća hrvatskih mornara i pomorskih časnika koji plove pod stranim zastavama, kaže za naš radio tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske Predrag Brazzoduro. Sve je manje onih koji se odlučuju za mornarski posao, ali i dalje je velika potražnja za hrvatskim pomorskim časnicima, kaže gospodin Brazzoduro:
„Oni su dobro plaćeni kadar. Brodari strani su ih upoznali kao vrsne pomorce, i ja ne vidim u nekoj skoroj budućnosti, bez obzira na tržište i kako se ono bude ponašalo, neke velike oscilacije i neke velike nemogućnosti zapošljavanja. Budućnost je još uvijek dovoljno svijetla da se ljude bave tim zanimanjem. Međutim, ljudi koji su ostali dio posade, ne časnički dio broda, tu imamo problema već na domaćoj floti, a da ne govorimo o tome da kod stranaca naši pomorci nisu baš nešto prihvaćeni iz prostog razloga što je visina primanja nedovoljna da zadovolji njihove potrebe u Hrvatskoj.“
