Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Ahmetašević: Izbjeglice i migranti u BiH ostavljeni na brigu građanima


Migrantska porodica u privatnom smještaju u Sarajevu.

Nidžara Ahmetašević, novinarka i aktivistkinja organizacije ‘Are You Syrious?’ iz Sarajeva, za Facebook stranicu ‘Zašto?’ objašnjava tešku situaciju u kojoj se nalazi sve većih broj migranata i izbjeglica koji dolaze u BiH na putu ka Evropskoj uniji i zbog čega brigu o njima više vode volonteri i građani umjesto domaćih vlasti i međunarodnih agencija koje su prisutne u BiH.

  • Nespremnost

Jedini problem koji može nastati je to što zapravo ne rade dovoljno država, UNHCR (Visoki komesarijat UN za izbjeglice) i IOM (Međunarodna organizacija za migracije) koji su u ovom trenutku odgovorni da reaguju na ono što se dešava u BiH.

Već više od tri godine izbjeglice i migranti se u velikom broju kreću kroz jugoistočnu Evropu ka sjeveru Evrope tako da ovo što se dešava u BiH je svakome ko prati šta se dešava na toj ruti bilo logično za očekivati, samo je bilo pitanje trenutka kada će to početi.

Nisam iznenađena što se domaće vlasti nisu bolje pripremile za ovako nešto jer smo navikli i znamo kako vlasti u BiH rade, ali znamo isto tako koliko mogu uraditi i kakvo je stanje u BiH.

Ja sam zatečena nespremnošću i inercijom UNHCR-a i IOM-a u odnosu na situaciju u kojoj se trenutno nalazimo.

  • Zatvor

A situacija je takva da na ulicama gradova BiH -- uključujući Sarajevo, ali i Veliku Kladušu, Trebinje, Višegrad, Foču, Bratunac, Mostar i mnoge druge gradove -- je na stotine nezbrinutih ljudi.

Oni ne stvaraju nikakav problem. Oni su ili na putu ka zemljama zapadne Evrope ili su došli ovdje i žele naći način kako ostati ovdje.

Oni najčešće nisu zbrinuti. Kapacitet države je oko 150 mjesta u azilantskom centru i isto toliko u imigracionom centru koji je kao zatvor. Više od toga nema.

Iako su bila obećanja prije par godina da postoji mogućnost da će biti više od toga, od toga nema ništa.

Ljudi su ostavljeni sami sebi i na brigu građanima BiH.

  • Prolaz

Za sada to funkcioniše, građani se brinu o njima, građani snose troškove za njihovo liječenje, za njihov smještaj, za njihovu hranu i pomažu im na svaki mogući način, prije svega pokazujući solidarnost i prijateljstvo.

Ostali koji bi trebali puno više uraditi u ovoj situaciji uglavnom se prave da to nije njihov posao i to stvara velike probleme.

Ljudi koji dolaze ovdje ne stvaraju nikakve probleme.

Ja sam s njima u kontaktu otkada je to počelo, od novembra, i mnogo više od početka ove godine, i nisam imala nijedan problem niti sam vidjela da je bilo ko od volontera ili ljudi koji rade s njima imao bilo kakav problem.

Ovi ljudi nisu opasni, nije istina da oni ne žele azil u ovoj zemlji, nije istina da su svi u prolazu: tu ima raznih ljudi, ima ljudi sa porodicama koji su umorni od putovanja, iscrpljeni od svega što im se dešavalo na putu i oni žele ostati u BiH.

  • Atmosfera

Trenutno im je najveći problem to što nije jasna procedura traženja azila i to je ogroman problem jer su oni faktički sada bez ikakvih papira a žele tražiti azil -- iz kojeg razloga to niko od nas ne može ulaziti u to dok ne prođu kroz proceduru.

Jesu li oni lažni, kako ih ovdašnje vlasti nazivaju, koristeći time jezik mržnje, i stvarajući atmosferu u kojoj ljudi mogu da se plaše tih ljudi, to ne možemo znati dok cijela procedura ne prođe.

Tako da je problem to što vlasti i organizacije koje su zadužene da se brinu o ovim ljudima nisu u stanju odgovoriti na adekvatan način.

I to i dalje nije toliki broj da bi se bilo ko plašio, to nije tako veliki broj da se ne može naći smještaj za njih, da se ne mogu nahraniti ti ljudi.

Međutim ako niste spremni, nemate iskustva i ne želite reagovati, onda vi stvarate problem a ne ljudi koji su tu.

Ja ne vidim problem da se to uradi.

  • Solidarnost

Ima mnogo modela iz mnogo zemalja u Evropi kako se to može uraditi.

Jedan od modela koji je po meni najgori je stvaranje kampova u kojima će se ti ljudi zadržavati neko vrijeme.

Drugi model koji je uspješan i koji je vrlo lijep, i koji bi, ako iko na svijetu, onda ljudi u BiH trebali znati i primjeniti, je da pokažemo da su ovdje dobrodošli.

Mi njih razumijemo, oni nas razumiju, ovi ljudi imaju iste probleme kakve ima više od 100.000 građana koje je napustilo BiH u proteklih nekoliko godina i građana koji su bježali od rata iz ove zemlje.

Mi znamo šta oni prolaze sada, mi se jako dobro razumijemo.

Njima treba naša pomoć, njima treba naša solidarnost.

  • Opasnost

Model kakav je primijenjen u Grčkoj i u Italiji, i u nekoliko drugih zemalja je, da su tim ljudima davane kuće i stanovi gdje žive zajedno u sredinama, i pogotovo u Bosni i Hercegovini bi to bilo jako dobro, jer toliko ljudi napušta ovu zemlju i zašto im ne bi neki od tih napuštenih gradova ponudio smještaj.

Zašto ne bi otišli u Drvar, zašto ne bi otišli u Vareš, oživjeli tu sredinu, donijeli jednu novu energiju, donijeli znanja i vještine koji ovi ljudi nose sa sobom, donijeli novu kulturu koja će nas naučiti i učiniti ovu zemlju još bogatijom.

Ja ne vidim da je to toliki problem, ne vidim da je to nerješivo, ali problem je to što ovdašnje vlasti ne žele, a pogotovo nisu spremne, da razmišljaju na ovakav način.

Ovdje se priča samo o opasnosti koje nema, koja je nerealna i koja nije postojala ni u jednoj drugoj zemlji, niti postoji u ovom trenutku, i to se pokušava politizovati.

Sa druge strane, IOM i UNHCR na sve moguće načine se pokušavaju praviti da oni nemaju ništa sa ovim.

Naravno, svi znamo da oni itekako imaju nešto sa ovim i da moraju biti angažovaniji.

  • Novi život

U ovom trenutku svaki dan ispred zgrade UNHCR-a stoji oko 100 ljudi i čeka da im UNHCR pomogne.

Istovremeno, volonteri dolaze pred istu tu zgradu i dok stoje u redu hrane te ljude.

Šta radi UNHCR? Izađe i hvali volontere da rade dobar posao umjesto oni da im daju da jedu. To je apsurdno.

Mislim da postoji način da se ovo na vrlo lijep način uradi, ne izgradnjom kampova, nego integracijom ljudi u naše društvo.

Mnogi od njh su meni lično izrazili želju da ostanu ovdje, njima se sviđa u BiH, i ne vidim razloga zašto ne bi pokušali da im kreiramo mogućnost i da im kreiramo prostor u kojem bi oni počeli jedan novi život zajedno sa nama i stvarali zajednice koje će biti primjer možda i nekim drugim zemljama kako se to može uraditi na dobar način.

XS
SM
MD
LG