Afrički glodavci spremni za čišćenje minskih polja Nagorno-Karabaha

Vojska štakora je spremna pronjuškati svoj put preko zemlje u Azerbajdžanu radeći, doslovno, za kikiriki dok traže nagazne mine.

Fotografije koje je krajem juna objavio azerbajdžanski fotoreporter Aziz Karimov pokazuju afričke goleme vrećaste štakore i njihove voditelje na javnoj prezentaciji dok se pripremaju krenuti u opasne zone u i oko Nagorno-Karabaha.

Nedavni izvještaj Međunarodne krizne grupe procjenjuje da čak jedan milijun mina vreba ispod područja Azerbajdžana preotetih od etničkih armenskih snaga tokom rata 2020. koji je pokrenuo Baku.

Minska polja zaustavila su ono što je Baku reklamirao kao "veliki povratak" Azerbajdžanaca raseljenih zbog ranijih borbi s etničkim armenskim snagama. Nekoliko civila već je ubijeno od mina na tom području.

Lily Shallom je voditeljica komunikacija APOPO-a, belgijske nevladine organizacije koja je obučila i rasporedila štakore za otkrivanje mina. Ona je za RSE rekla da je 12 štakora u maju krenulo na dugo putovanje iz svoje baze u Tanzaniji u Azerbajdžan.

"Štakori se još uvijek aklimatiziraju i treniraju" u Azerbajdžanu, rekla je Shallom, dodajući da bi trebali početi raditi u minskim poljima u julu. Svi raspoređeni štakori imaju imena, uključujući Adu Lovelace, Amani i Gandhi. Njihovih sedam vodiča dolazi iz Kambodže, Tanzanije i Angole.

Afrički golemi štakori koje koristi APOPO žive oko osam godina, četiri puta duže od manjih smeđih štakora. Životni vijek afričkih glodavaca znači da čak i nakon devet mjeseci treninga mogu imati karijere koje traju i do pet godina.

Uz težinu manju od 1,5 kilograma, štakori su dovoljno lagani da hodaju izravno preko nagaznih mina bez aktiviranja tlačnih upaljača. Male protupješačke mine poput PFM-1 "leptira" sovjetskog dizajna eksplodiraju pod pritiskom od oko 5 kilograma ili više.

Još jedna prednost štakora je njihova upotreba mirisa za otkrivanje TNT eksploziva. Ljudi koji koriste detektore metala često gube vrijeme iskopavajući limenke ili druge bezopasne metalne predmete i mogu promašiti "minimalne metalne mine".

Radni štakori mogu pretražiti područje od 200 četvornih metara u 20 minuta, mnogo puta brže od ljudskog tima za otkrivanje mina. Štakori pokazuju mjesto mine grebanjem po tlu gdje hvataju dašak eksploziva. Otkrivanje mine donosi štakorima poslasticu, pire od banana i kikirikija.

Stari štakori u APOPO timu dobivaju zasluženu mirovinu kada im motivacija počne nestajati. Kraj radnog vijeka štakora dolazi kada, prema riječima jednog trenera, "provode više vremena u dotjerivanju i spavanju" nego u njuškanju mina.

Štakori imaju neke nedostatke. Radno vrijeme noćnih životinja ograničeno je na rane jutarnje sate prije nego što budu ostavljene da drijemaju tokom dana. Štakori su ozloglašeni kao invazivna vrsta koja je okrivljena za prvo izbijanje majmunskih boginja u Sjedinjenim Državama.

Mark Shukuru, član APOPO tima koji je trenutno u Azerbajdžanu, kaže da su mještani bili "vrlo znatiželjni i zaintrigirani štakorima", ali da je mnogima u Azerbajdžanu "teško povjerovati da mogu pronaći nagazne mine sa 100-postotnom preciznošću".