Dostupni linkovi

Kujović očekuje glatko usvajanje ustava


Dragan Kujović

Dragan Kujović, jedan od lidera Demokratske partije socijalista, između ostalog, kaže da vjeruje da će Crna Gora nakon 15. oktobra dobiti novi Ustav, ta da neće biti novih iznenađenja tokom tog procesa.

RSE: Gospodine Kujoviću, da li se nakon posljednje sjednice Ustavnog odbora sa sigurnošću može reći da će Crna Gora nakon 15. oktobra dobiti novi Ustav. Ovo pitam, s obzirom da smo navikli na iznenađenja na crnogorskoj političkoj sceni upravo kada se radi o pregovorima i dogovorima, da li može doći do neprijatnih iznenađenja na plenarnoj sjednici.

KUJOVIĆ. U politici su iznenađenja uvijek moguća, ali mislim da ih ovoga puta neće biti i Ustav bi trebao biti usvojen u parlamentu. Ja sam jedan od onih poslanika koji su više vjerovali u referendum kao ishodište, nego u mogućnost da se Ustav usvoji u parlamentu. Sada mislim da je parlament realna i izgledan prilika i dobro je što su pregovori doveli do toga. I ne vjerujem da će neko od potpisnika dogovorenih rješenja odustati, odnosno pogaziti dogovor i povući potez.

RSE: Da li je za Vas bilo očekivano da ova grupa političkih subjekata usvoji novi Ustav? Da li ste očekivali da će se usvajanju Ustava pridružiti još neke političke stranke ili da će kompletna opozicija nasuprot tome odbiti učešće u usaglašavanju ustavnih odredbi?

KUJOVIĆ: Politička raznorodnost opozicije je upućivala na ishod koji se desio. Odnos prema Crnoj Gori kao samostalnoj državi je ipak bio presudan, ali i odnos prema građanskom ili konceptu države koju konstituišu narodi. To je dijelio uglavnom opoziciju. Osim toga, Liberalna partija, kao opoziciona partija je otpočetka na pozicijama tvrde suverenističke orijentacije sa jasnim određenjem državne autentičnosti, odnosno identiteta države Crne Gore. Ipak je Pokret za promjene stao uz crnogorsku opciju. Moglo je izgledati da će Socijalistička narodna partija takođe stati uz takvo stanovište, međutim, kod njih nije još iščezao onaj žal za zajedničkom državom i ona bjelaška linija i ono bjelaško određenje prema Crnoj Gori. Oni se još oslanjaju na tradiciju Petrovića i to uzimaju samo ono što je u vezi sa tim srpskim uticajem, predstavljajući ih kao našu tradiciju. Za mene je bilo, kao i za mnoge ljude koji se bave politikom izgledno da opozicija dođe do nekih zajedničkih stavova, ali ne suštinski jer se programskim bitno razlikuju. Te dvije opcije koje stoje na samim krajnostima, te dvije krajnosti, ipak nijesu dozvolile da se usaglase i evo kako je to rezultiralo.

RSE: Vi pripadate onom tvrdom crnogorskom dijelu Demokratske partije socijalista. Kojim rješenjima ste nezadovoljni ili manje zadovoljni u novom Ustavu?

KUJOVIĆ: Ja smatram da je temeljni identitet Crne Gore njeno građansko biće koje izražava multietnički i multivjerski karakter i stvarnost našeg društva. Od posebne važnosti su osim tog građanskog bića i jezik, crkva i simboli. Ja sam ostao usamljen u Ustavnom odboru u zahtjevu da se imenuju crkve, recimo, da ide ovim redom: Crnogorska pravoslavna crkava, Srpska pravoslavna, Rimokatolička i Islamska zajednica. Ipak se ostalo, kao što je poznato, u javnosti kod one neutralne formulacije ona nije loša, ali sam mislio da poslije 1920. godine bi valjalo prvi put normativno ozvaničiti obnovljenu Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Svakako, pristalica sam da se o jeziku kao službenom govori samo u jednom stavu. Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski i tačka, ali ovo je bila mjera kompromisa koju je vladajuća koalicija napravila sa Pokretom za promjene i ovim ostalim strankama koje su potpisale sporazum, ali ipak je službeni crnogorski. Mislim da je trebalo reći da su ostali jezici u javnoj upotrebi, ako se već pravio kompromis. Konačno, u državi kakva je Crna Gora različita u mnogo čemu, ništa ne možete imati onako kako bi samo vi htjeli i ja sam svjestan toga. Bitno je da je državni status, mislim na samostalnost dobro zaštićen, bolje reći da je državna opcija samostalnosti ovim novim rješenjem jako učvršćena. I sada to moje nezadovoljstvo, ponavljam i svodim to tiče se te činjenice da nijesmo pomenuli Crnogorsku pravoslavnu crkvu u Ustavu, nije nijedanput pomenuta i ove druge formulacije oko jezika, a drugo je uglavnom to to. Ali taj kompromis ipak štiti i ta identitetska određenja i te odredbe, tako da čovjek mora biti donekle ovako svjestan naše stvarnosti i na kraju krajeva miriti se sa tim i pored svega što mislim da je moglo biti drugačije.

RSE: Već ste pomenuli da se vjerske zajednice neće pomenuti pojedinačno u Ustavu. Da li to znači da će se još dugo održati sadašnje stanje među pravoslavnim stanovništvom, od kojih jedan dio ne priznaje Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori kao svoju, drugi dio ne priznaje Crnogorsku pravoslavnu crkvu, a i te dvije crkve ne priznaju jedna drugu?

KUJOVIĆ: Nije problem što postoji Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori i svijest i vjernici i tako dalje, već što ona anatemiše i ignoriše Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Takođe, Srpska pravoslavna crkva je smišljeno podijelila Crnu Goru na eparhije i evo vidjeli ste onaj slučaj Filaret i još hoće da sakriju da je Crnogorska mitropolija ekpozitura Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, odnosno da je mitropolit Amfilohije konkretno sada jedan od onih popova Srpske pravoslavne crkve koji prednjače u ignorisanju crnogorskog državnog, kulturnog, jezičkog i duhovnog identiteta. Zato se Ustavom moraju definisati vrijednosti koje čine crnogorski državni identitet, a posebno te duhovne vrijednosti. Ustav izražava ono stanje kako će država izgledati, odnosno države ćete imati baš toliko koliko to zapišete u Ustavu. Tu podjelu među građanima prave i pospješuju danas u Crnoj Gori srpski popovi prije svega, uz onu rigidnu podršku konkretno ministra vjera, mislim da je preziva Radulović, iz Vlade Srbije, a riječ je o univerzalnim ljudskim pravima i slobodama. Riječ je o tome da je moje pravo kao građanina garantovano svim međunarodnim propisima da je mogu da podržavam crkvu koju ja hoću, da mogu da budem vjernik Crnogorske pravoslavne crkve ako ja hoću. A vidite sada jedan paradoks, meni se kao Crnogorcu u Crnoj Gori ne dozvoljava da imam svoju crkvu, odnosno ona se anatemiše i proglašava nelagalnom, čak sektom, a riječ je ustvari o obnovljenoj pravoslavnoj crkvi iz vremena kada je Mitrofan Ban bio mitropolit crnogorski koji je, uzgred budi rečeno, bio bliski i najbliži saradnik tadašnjeg suverena Kralja Nikole, što govori o toj uskoj vezi crkve i države, kao što je poznato posebno u vremenu Petrovića

RSE: Da li Vi vjerujete da će se u nekom budućem vremenskom periodu to promijeniti?

KUJOVIĆ: Ja vjerujem da je taj proces koji je Crnoj Gori prisutan, posebno zadnjih desetak godina, taj proces sticanja samosvijesti o sopstvenoj državi, sopstvenoj istoriji, sopstvenim vrijednostima, duhovnim, kulturnim, istorijskim, državnim i svakim drugim da će taj proces da traje i da će upravo težište ići upravo prema toj vrijednosti koju mi nedovoljno afirmišemo, a koja se zove Crnogorska pravoslavna crkva i koja je odigrala izuzetnu ulogu kao jedan od osnovnih stožera crnogorske državnosti. Moram reći da sam ja podržavalac Crnogorske pravoslavne crkve iz prostog razloga što znam kakvu je ona ulogu imala u istoriji Crne Gore. Ja vjerujem da će stvari ići drugim putem i da to neće ići na štetu drugih vjerskih zajednica, ali će ići ka afirmaciji vlastitih vrijednosti, sopstvenih vrijednosti. Narod počinje da razumije da je bliže ono što je naše autentično nego ono što je uvezeno sa strane, pa sada vidite kako se stvari odvijaju, recimo, sa imenom jezika, sada imamo prevagu u korist crnogorskog jezika, ime jezika po sopstvenoj, a ne tuđoj državi i naravno očekujem da će tako biti i sa samom crkvom.

RSE: Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević je nakon usaglašavanja Ustava saopštio da će usvajanje Ustava dovesti do prestanka podjela u crnogorskom društvu. Da li vjerujete u smanjivanje tenzija u crnogorskom društvu i političkoj sceni, odnosno da će se lakše postizati dogovori o budućim aktivnostima, zakonima, privatizaciji i drugim stvarima.

KUJOVIĆ: I tu je ovaj proces već pokazao da je svijest već na drugačijem stepenu u odnosu na prije dvije do tri godine. Ljudi se više ne gledaju očima kakvim su se gledali prije tri godine. Svakako, mislim da usvajanje Ustava može dovesti do daljeg spuštanja tenzija, ali je to već napravljeno nakon referenduma, to se već desilo. Taj proces prihvatanja države kao samostalne i dalje teče. Da uzmemo primjer Kolašina, gdje je došlo do koalicije Socijalističke narodne partije koja je tu držala deset godina vlast i više od deset godina i Demokratske partije socijalista i gdje sada imamo jedan sasvim drugačiji odnos među građanima uslijed te činjenice da je došlo do tog političkog koncenzusa, da ne kažem pomirenja i ja znam, ja sam Kolašinac i mogu da se uvjerim pošto često budemo gore mogu da se uvjerim i lično u to da stvari teku drugačije, stvari izgledaju drugačije i to prenaglašavanje sada tenzija koje navodno još traju nije dobro i mislim da ono ima više politički praktični cilj nego što stvarno jeste. Ja vjerujem da će usvajanjem Ustava doći do tog blagotvornog djelovanja, dodatnog blagotvornog djelovanja na preostale podjele u društvu.

RSE. Parlament je prihvatio da raspravlja o poništenju odluka Podgoričke skupštine 1918. godine. Da li će to uticati na povjerenje i pomirenje i prevazilaženje podjela, s obzirom da dio političkih subjekata i vjerskih lidera taj datum i te odluke doživljava kao pozitivan simbol zajedništva?

KUJOVIĆ: Podgorička skupština je bila, kao što je poznato, velika prevara, najveća prevara crnogorskog naroda u prošlome vijeku i to je bilo nasilje nad jednom samostalnom državom i ja mislim da je zasijedanje ZAVNO-a Crne Gore i Boke u Kolašinu već poništilo te odluke Podgoričke skupštine, a referendum od prošle godine je to definitivno doveo do kraja. Tako da sada mnogi ljudi postavljaju pitanje da li je uopšte potrebno sada da Skupštine Crne Gore donosi takvu jednu odluku i sada kada usvojimo Ustav kojim se i ustavno verifikuje državna samostalnost, rasprava i odluka po nekima može biti nepotrebna, a ja mislim da to treba dobro odmjeriti. Ja bih uvijek glasao da se i glasaću ako dođe do te odluke da se ponište odluke Podgoričke skupštine, ali sam siguran da je to već učinjeno, da je to učinio ZAVNO Crne Gore i Boke, pa referendum, pa sada novi Ustav. Naravno, nijesam protivnik nijedne odluke kojom se poništava sve što je bilo protiv Crne Gore. Sjetite se da je kralj Aleksandar ukinuo dekretom Crnogorsku pravoslavnu crkvu, a sada kada smo je obnovili ustali su i „vrana i ala“ da to omalovaže. Obnavljanje Crnogorske pravoslavne crkve, primjera radi, je poništilo odluku regenta Aleksandra.

RSE: Proces prevazilaženje podjela podrazumijeva i prevazilaženje nacionalnih podjela. Ovih dana smo imali priliku da vidimo i pomirenje između crnogorskih Bošnjaka i Muslimana nakon jednog zajedničkog sastanka. Da li se nešto slično može dogoditi i između Crnogoraca i Srba u Crnoj Gori?

KUJOVIĆ: Ja sam uvijek ovako rezervisan kada se govori o pomirenju. Sam taj pojam je po meni nešto što ovako može više biti politički definisano nego društveno i sociološki i filozofski stvarno, sa stvarnom sadržinom. Nego, Crnogorci, mislim na etničke Crnogorce, nijesu ni sa kom u sukobu i ni sa kim u svađi u ovoj našoj Crnoj Gori i meni su svi građani isti, samo od svakog očekujem da poštuje državu u kojoj živi i da poštuje njene zakone i njen Ustav. Nijesu bitne razlike među ljudima različitih nacija i vjera, već neke druge osobine kao, recimo, taj odnos prema državi i to je dovoljan razlog za konstataciju da nema neke osobite potrebe za pomirenja Crnogoraca, Srba ili Crnogoraca sa ne znam kim drugim. Dovoljno je da svako jednako poštuje svačija prava i da se međusobno odnosima sa uvažavanjem i da živimo sa razlikama razumijevajući nešto što je bogatstvo jednoga društva. Ako hoćete da kažem reći ću. Ništa mi ne smetaju oni koji su druge nacije i ne želim da ih prebrojavam, ali mi smetaju oni koji ignorišu državu u kojoj zajedno živimo. Kažem, smetaju mi. Ne mogu to da razumijem, ne mogu da shvatim takav jedan odnos prema državi. Oni, čiji politički programi i dalje obećavaju nestajanje Crne Gore kao samostalne države su zaista građani koji moraju još jednom i ne samo još jednom razmisliti da li tako nešto u redu, da li je to civilizacijski odnos prema državi, a ja i sa njima nijesam u svađi, već sam samo na dijametralno suprotnoj poziciji od njih i uvijek sam spreman da sa njima razgovaram o tome da oni sa takvim programom nijesu na dobrim pozicijama u državi. Naravno, nastojaću kao građanin da politički utičem da takvih bude što manje u vremenu koje dolazi, a ne da ih proglašavam protivnicima države, da ne upotrijebim neku težu riječ, ali meni sad to izgleda da će drugačije biti u nekoj doglednoj budućnosti.

  • 16x9 Image

    Srđan Janković

    Nakon rada u pisanim i elektronskim medijima u Srbiji, Beograd napušta 1999. nakon gašenja ovih medija zbog pritiska tadašnjeg režima i ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Na RSE radi od novembra 1999. godine.

XS
SM
MD
LG