Ena Stavanović
Dilma Rousseff je u nedjelju oktobra izabrana za prvu predsjednicu Brazila, čime su građani pokazali da su glasali za nastavak ekonomskih i socijalnih promjena koje je započeo dosadašnji predsjednik i član njene i vladajuće Radničke stranke Luiz Inacio Lula da Silva.
Rousseff je pobijedivši Jose Serra, bivšeg guvernera Sao Paula sa 56 posto naspram 44 glasova, postala prva žena izabrana na ovu funkciju.
Birači koji su joj dali podršku u Sao Paulu, gdje je pobijedio Serra, iskusni političar koji se kandidovao i 2002. godine, su izjavili da su bili spremni zanemariti taj nedostatak političkog iskustva.
„Kada bi se radilo samo o političkom iskustvu, nikad ne bih glasao za nju, ali ona ima dobar tim iza sebe. Danas je država u puno boljem stanju zahvaljujući da Silvinoj vladi. On je učinio mnogo više nego bilo koji dosadašnji predsjednik“, kaže četrdesettrogodišnji birač.
Rousseff je obećala da će izgraditi kuće za milione siromašnih, nastaviti socijalni program započet u Rio de Janeiru i postepeno poboljšati kvalitet obrazovnog i javnog zdravstvenog sistema te dati državi veću kontrolu nad ekonomijom, posebno nad naftnom industrijom.
U toku kampanje se borila sa konzervativnim i religijski orjentiranim glasačima koji su je optuživali za njene stavove o abortusu. U javnoj debati između dva predsjednička kandidata je izjavila da je problem obrazovanja najvažnije pitanje koje čeka Brazil.
Žene u politici
Odlazeći predsjednik Brazila Luiz Inacio Lula da Silva čestita Dilmi Rousseff na pobjedi, 1. novembar 2010.Rousseff je rođena u decembru 1947.godine u brazilskoj regiji Minas Gerais u građanskoj porodici brazilke i bugarskog imigranta.
Njenu karijeru su obilježile aktivnosti protiv vojne diktature u periodu od 1964. do 1985. godine, a nakon ponovnog uspostavljanja demokratskog režima počela je raditi u javnom državnom sektoru.
U mladosti je sudjelovala u pokretu otpora poznatom pod nazivom Colina (Komanda Nacionalnog Oslobođenja) zbog čega je ranih sedamdesetih bila mučena i provela tri godine u zatvoru.
Pred kraj vojnog režima, Rousseff se borila za prava građana koji su bili progonjeni od strane vlade te je bila jedan od osnivača Demokratske stranke rada na jugu Brazila.
Nakon što se uključila u Radničku stranku 2001.godine, postavljena je na mjesto ministrice energetike još na početku mandata predsjednika da Silve, da bi 2005. dobila mjesto direktorice osoblja.
Nakon dva mandata, predsjednik da Silva je izgubio pravo da se ponovo kandiduje i predložio je Rousseff za svoju nasljednicu pri čemu je i sam aktivno sudjelovao u njenoj kampanji.
Iako nema karizmu bivšeg predsjednika, Rousseff je pobijedila dobivši najveći broj glasova u sjevernom i sjeveroistočnom dijelu zemlje kao i u regijama Minas Gerais i Rio de Janeiro.
Serra je obećavao da će se fokusirati na obrazovni i zdravstveni sistem te da će dati privatnim naftnim kompanijama veću ulogu u razvoju nove naftne regije.
U privatnom životu Rousseff je dva puta razvedena majka, od prošlog mjeseca i baka koja se 2009. godine podvrgla teškoj operaciji raka limfnog sistema, od koje se vrlo brzo oporavila i nastavila trend demokratski izabranih žena u politici koji su započele Angela Merkel u Njemačkoj, Michelle Bachelet u Čileu i Cristina Fernandez de Kirchner u Argentini.
Dilma Rousseff je u nedjelju oktobra izabrana za prvu predsjednicu Brazila, čime su građani pokazali da su glasali za nastavak ekonomskih i socijalnih promjena koje je započeo dosadašnji predsjednik i član njene i vladajuće Radničke stranke Luiz Inacio Lula da Silva.
Rousseff je pobijedivši Jose Serra, bivšeg guvernera Sao Paula sa 56 posto naspram 44 glasova, postala prva žena izabrana na ovu funkciju.
Birači koji su joj dali podršku u Sao Paulu, gdje je pobijedio Serra, iskusni političar koji se kandidovao i 2002. godine, su izjavili da su bili spremni zanemariti taj nedostatak političkog iskustva.
„Kada bi se radilo samo o političkom iskustvu, nikad ne bih glasao za nju, ali ona ima dobar tim iza sebe. Danas je država u puno boljem stanju zahvaljujući da Silvinoj vladi. On je učinio mnogo više nego bilo koji dosadašnji predsjednik“, kaže četrdesettrogodišnji birač.
Rousseff je obećala da će izgraditi kuće za milione siromašnih, nastaviti socijalni program započet u Rio de Janeiru i postepeno poboljšati kvalitet obrazovnog i javnog zdravstvenog sistema te dati državi veću kontrolu nad ekonomijom, posebno nad naftnom industrijom.
U toku kampanje se borila sa konzervativnim i religijski orjentiranim glasačima koji su je optuživali za njene stavove o abortusu. U javnoj debati između dva predsjednička kandidata je izjavila da je problem obrazovanja najvažnije pitanje koje čeka Brazil.
Žene u politici
Njenu karijeru su obilježile aktivnosti protiv vojne diktature u periodu od 1964. do 1985. godine, a nakon ponovnog uspostavljanja demokratskog režima počela je raditi u javnom državnom sektoru.
U mladosti je sudjelovala u pokretu otpora poznatom pod nazivom Colina (Komanda Nacionalnog Oslobođenja) zbog čega je ranih sedamdesetih bila mučena i provela tri godine u zatvoru.
Pred kraj vojnog režima, Rousseff se borila za prava građana koji su bili progonjeni od strane vlade te je bila jedan od osnivača Demokratske stranke rada na jugu Brazila.
Nakon što se uključila u Radničku stranku 2001.godine, postavljena je na mjesto ministrice energetike još na početku mandata predsjednika da Silve, da bi 2005. dobila mjesto direktorice osoblja.
Nakon dva mandata, predsjednik da Silva je izgubio pravo da se ponovo kandiduje i predložio je Rousseff za svoju nasljednicu pri čemu je i sam aktivno sudjelovao u njenoj kampanji.
Iako nema karizmu bivšeg predsjednika, Rousseff je pobijedila dobivši najveći broj glasova u sjevernom i sjeveroistočnom dijelu zemlje kao i u regijama Minas Gerais i Rio de Janeiro.
Serra je obećavao da će se fokusirati na obrazovni i zdravstveni sistem te da će dati privatnim naftnim kompanijama veću ulogu u razvoju nove naftne regije.
U privatnom životu Rousseff je dva puta razvedena majka, od prošlog mjeseca i baka koja se 2009. godine podvrgla teškoj operaciji raka limfnog sistema, od koje se vrlo brzo oporavila i nastavila trend demokratski izabranih žena u politici koji su započele Angela Merkel u Njemačkoj, Michelle Bachelet u Čileu i Cristina Fernandez de Kirchner u Argentini.
