Politička zloupotreba povijesti i pritisak da se – u osjetljivoj situaciji hrvatskih pregovora sa Europskom unijom – isforsira povratak nekadašnje imovine talijanskih optanata iz Istre i sa Kvarnera. Tako bi se moglo okarakterizirati reakcije hrvatske znanosti na optužbe o navodnom etničkom čišćenju istarskih Talijana 1943. godine. Petu godinu zaredom Talijani kao državni praznik obilježavaju Dan sjećanja na žrtve fojbi, na spomen Talijana ubijenih u hrvatskoj i slovenskoj Istri ujesen 1943, u kratkom razdoblju slobode između pada Italije i dolaska nacističke vojske.
Prošle je godine talijanski predsjednik Giorgio Napolitano kazao kako je ubojstvo tih ljudi i bacanje u kraške jame (fojbe) samo zato što su bili Talijani, bilo „barbarstvo stoljeća“ motivirano „slavenskom krvoločnom mržnjom“ i „težnjom za pripajanjem teritorija“. Hrvatski predsjednik Mesić u njegovim je izjavama tada iščitao „natruhe otvorenog rasizma, povijesnog revizionizma i političkog revanšizma“.
Ove je godine Napolitano ponovio svoje ocjene, a od svojih ocjena u posebnom priopćenju ne odustaje ni Mesić. O čemu se radi? Hrvatsko-talijanski pjesnik i publicist Giacomo Scotti upozorava da talijanska politika manipulira brojkama i poviješću. Nije istina da je ubijeno 30.000 istarskih Talijana, kaže Scotti:
„Po njemačkim odnosno po fašističkim dokumentima iz onog vremena, u fojbe je bačeno oko 300 ljudi. Ozbiljni istoričari tu brojku zaokružuju na 500 jer sve žrtve nisu mogle biti izvađene iz tih ponora. Tako da se zajedno sa nikada ne pronađenima radi o oko 500 ljudi. I sada se to umnožava, tih 500 postaje 5.000, pa 15.000…“
Također, nije istina da su ubijeni isključivo zato što su bili Talijani:
„Oni nikada ne kažu da se radilo o fašistima, fašističkim funkcionarima, koji su na ispitivanju uzvikivali: ,Vive Mussolini! Viva Il Duce! Vive fascismo“ i tako dalje. Istina, njihova smrt je bila tragična, ali nisu umrli zato što su bili Talijani, već zato što su bili fašisti.“
Ne radi se o povijesti, nego o političkim pritiscima, kaže istarski povjesničar Darko Dukovski:
„Hrvatska bi trebala ući u Evropsku uniju, pa se onda na sve moguće načine hoće izvršiti pritisak na Hrvatsku kako bi se onda polučili nekakvi drugi ciljevi kao što su povratak imovine i tako dalje. To su pritisci koji imaju drugačije ciljeve od onih koje predstavljaju. Povijesna istina u ovom trenutku uopće, bar što se tiče talijanske strane, nije važna.“
Problem je i u tome što je bacanje ljudi u fojbe u vrijeme Jugoslavije bila zabranjena tema, kaže Scotti, a sa njim se slaže i Dukovski:
„Hrvatska historiografija je pogriješila, zato što su u prijašnjem sistemu fojbe postale tabu tema i o tome se nije razgovaralo. Umjesto da se to riješi i da se učini sve kako bi se došlo do nekakve znanstvene istine o tome što se dogodilo.“
Dukovski podsjeća na Mesićevo upozorenje da se u istupima talijanskog predsjednika, i prošle i ove godine, radi i o rasizmu:
„Opet se ponavljaju iste riječi – ,slavenski barbari‘. Nisu samo Hrvati u pitanju, u pitanju su i Slovenci. Zato je to problem. To je prije svega, sa talijanske strane, politički problem. A mi moramo učiniti da to svedemo ponovo na jedan povijesni fenomen, koji trebamo istražiti.“
Hrvatski premijer Ivo Sanader založio se za istraživanje i kažnjavanje svih zločina u Drugom svjetskom ratu.
