Ne izlazi više iz kuće, ali još je donedavno s unukom Ljerkom, koja o njoj brine, redovito išla u dućan.Misli da je za dug život najvažnije - jesti sve normalno i voljeti ljude:
«Pozdravljam slušatelje Radija Slobodna Europa...Imam 105 godina, mogu hodati, ja dobro hodam, evo ga....bez štapa, bez svega ....evo, evo, evo....Kaj mislite, da sam mačji kašalj?!»
RSE: Po cijelom svijetu će vas slušati.
«Ha, ha, nek me slušaju, imaju i koga. Imam im kaj i pripovedati.....(pjeva poznatu međimursku pjesmu):
'Ružica sem bila,ružica već ne bum
Čim mi leto mine
Ja već cvela ne bum......'
Eto, tako, ja sam Podravka»
RSE: Da li je 105 godina puno?
«Nije puno, nije puno, nit je malo ...srednje. Ja si ne želim još umrijeti. Imam ja svoj grob na Mirogoju, ali, nek čeka. Nek umre ko hoće, ja još ne volim, imam još vremena. Za tam uvijek imam vremena, nikad se ne zakasni.»
RSE: Ja uopće ne trebam vikati ni glasno govoriti, vi mene normalno čujete?
»Da,čujem»
RSE: A ja bez veze vičem..
»Je, pa ništa za to...»
RSE: Sigurno su vas svi pitali koja je to čarobna formula dugog života?
«Ha, ha..Svi su me spitavali, a jednostavno je. Ja ništa nisam posebno ni jela ni pila.Normalno sam jela, normalno spavala, normalno pila, radila sam puno i puno s ocem u šumu hodala, nikad mi ništa nije bilo teško. Hvala Bogu sam voljela ljude, i stare ljude i djecu, bila sam odgojiteljica, šnajderica. Nikad ne gledaj na vjeru, ne gledaj na vjeru, pomozi čovjeku komu je tvoja pomoć potrebna.»
RSE: Gdje ste rodjeni?
«U Podravini. Ako ste kad čuli tam gdje je veliko proštenje, gdje je presveta krv Isusova, Ludbreg. Ludbreg mi je općina i kotar, a županija mi je Varaždinska, a selo mi je bilo Hrženica. Udala sam se u selo i nakon 3 godine smo išli obadva u Zagreb. Tamo sam najprije radila u «Penkali» a onda u tvornici likera «Pokorni» i tam sam radila do kraja, dok nisam išla u penziju.»
RSE: Negdje sam pročitala da bi i danas htjeli raditi tu po kući, ali da vam ne daju?
«Je, ne da mi unuka raditi, a ja sam, vidite, hvala Bogu –zdrava,živa...(ponovo otpočinje pjesmu):
'Još Hrvatska ni propala dok mi živimo
Visoko se bude stala kad ju zbudimo....»
«Ja sam bila samo 52 godine u braku s mojim Jožekom. Jedna gospodja mi je rekla 's vašim Jožekom ne budete nikad ništa imali', a ja sam rekla 'dobro, ne bumo-ne bumo, a kaj bi onda?' A ona je rekla 'ja bi se rastala'. A ja sam rekla 'a ja se ne bi'. I nisam se i poslije smo imali i kuću i vrt, je, s mojim Jožekom...I 52 godine smo tak živjeli, onda je umro...
'Đe je stanak moj...đe je stanak mooooj........»
