Dostupni linkovi

*Vijeće ministara BiHusvojilo informaciju Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH o realizaciji Strategije BiH za provođenje Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma“. *Počeo povratak u obnovljenu zgradu "Mukoša“ u Mostaru.

* * * * *

Vijeće ministara BiH je usvojilo informaciju Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH o realizaciji „Strategije BiH za provođenje Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma“. Vijeće je donijelo niz zaključaka kojima se žele provesti četiri osnovna cilja Strategije povratka, a koja se odnose na povratak izbjeglica i raseljenih osoba u Bosni i Hercegovini, povrat imovine i stanarskih prava, rekonstrukciju stambenih jedinica povratnika i stvaranje uslova za održivost povratka. Zaključeno je da Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH ovu informaciju proslijedi nadležnim institucijama i organizacijama na koje se odnosi, s ciljem informisanja i poduzimanja neophodnih mjera za realizaciju donesenih zaključaka, saopštilo je Vijeće ministara BiH nakon sjednice.

U informaciji se, između ostalog, ističe ocjena Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH da je potrebno još oko milijardu konvertibilnih maraka za oblast povratka, od čega oko 600 miliona za obnovu porušenih stambenih objekata i oko 470 miliona za održivi povratak. Pod pretpostavkom dosadašnjeg nivoa ulaganja i učešća donatora u finansiranju u omjeru od 30 posto, u narednom trogodišnjem periodu za osiguranje održivog povratka registrovanih potencijalnih korisnika pomoći, nedostaje okvirno oko 315 miliona KM, odnosno oko 105 miliona KM na godišnjem nivou.

Još 153.000 neobnovljenih stambenih jedinica

U Banjaluci je održan sastanak Predsjedništva Saveza izbjeglica i raseljenih osoba, predstavnika resornih ministarstava Republike Srpske i Federacije BiH, te nevladinih organizacija na kojem je razgovarano o strategiji čiji je cilj zapošljavanje i stvaranje uslova za povratnike u oba entiteta.

U raspravi je istaknuto da je u Bosni i Hercegovini obnovljeno više od 300.000 stambenih jedinica, ali da je još 153.000 neobnovljenih i ponovljeno da za izbjeglice, raseljene i povratnike nije dovoljno osigurati samo stambene jedinice, već i sredstva za elektrifikaciju, vodo-snabdijevanje, infrastrukturu, zapošljavanje i obrazovanje. Bilo je riječi o jedinstvenoj bazi podataka u oba entiteta, o broju ljudi koji žele da se vrate, o broju onih koji imaju status izbjeglih ili raseljenih i o potrebi da se konačno zna količina sredstava za rješavanje pitanja tih ljudi.

Radne grupe će se uključiti u reviziju primjene Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, čime bi trebalo da budu izbjegnute sve manipulacije o povratnicima, izbjeglicama i raseljenim lica, zaključeno je ovom sastanku.

Udruženje "Dom" traži ovjeru ugovora u drugim sudovima


Udruženje građana za zaštitu nosilaca stanarskih prava na nacionaliziranim i privatnim stanovima „Dom“ uputilo je otvoreno pismo načelnicima opština Centar i Stari Grad Sarajevo, Dževadu Bećireviću i Mustafi Resiću, u kojem traže da se omogući ovjera ugovora i deponovanje potpisa u nekom drugom opštinskom sudu. U otvorenom pismu „Dom“ navodi da bi na ovaj način bila prevaziđena „agonija i višemjesečno čekanje“ na ovjeru ugovora 700 stanara u opštini Centar i 300 stanara u opštini Stari Grad.

„Također, tražimo od Vas da riješite otkup stanova, gdje bi opština u zemljišno-knjižnim izvadcima trebala prevesti imovinu na sebe, te izvršiti prodaju stanarima“, kaže se u otvorenom pismu Udruženja načelniku opštine Centar, te napominje da komisija koja je formirana prije pola godine nije ništa uradila po tom pitanju.

„Napominjemo da se u ovakvim zgradama nalazi najmanje hiljadu građana, kojima je dosta čekanja i prolongiranja rješenja problema. Nadamo se da ćete što prije ovo organizovati i riješiti problem građana vaše opštine“, kaže se u otvorenom pismu Udruženja „Dom“ načelniku opštine Centar Sarajevo.

Konačno povratak u Mukošu

U Mostaru će početkom aprila ove godine početi obnova 25 od 34 devastirane stambene zgrade, koje se nalaze u samom centru grada. Savjetnik za odnose s javnošću Gradske uprave Mostara Miroslav Landeka izjavio je da će u prvoj fazi biti obnovljene porušene zgrade u mostarskim centralnim naseljima Šantićeva i Bulevar. Prije nešto više od dva mjeseca u Mostaru je potpisan sporazum između resornog državnog, entitetskih i kantonalnog ministarstva, te gradskog resornog odjeljenja prema kojem je na raspolaganju 12 miliona KM za obnovu mostarskih porušenih zgrada. A o radosti onih koji se vraćaju u obnovljenu zgradu Mukoša, javlja Tina Jelin:

Nakon godina izbjeglištva u vlastitom gradu, 72-godišnji Ivo Jović dočekao je obnovu zgrade Mukoša, u kojoj je, zajedno sa 19 porodica, proveo gotovo cijeli svoj život. U ratu devastirana, ova zgrada uskoro će biti predana stanarima na korištenje:

„Možete misliti kako se osjećam, i ja i ostali.“

Oko milion konvertibilnih maraka potrošeno je na obnovu Mukoše, koja je izgrađena davne 1948. godine kao prvi stambeni objekt nakon II svjetskog rata. Njenom obnovom, u samom centru grada koji je predstavljao ratnu liniju razgraničenja, vratit će se život Mostaru i onome što je ovaj grad oduvijek predstavljao:

Ovo je prva stambena zgrada izgrađena poslije II svjetskog rata. Devedeset pet posto njenih stanara su Mostarci. Ovdje je stanovao i rahmetli Džemal Bijedić.“

Ne raduju se samo stanari Mukoše prvim danima proljeća. Kako nam je potvrđeno iz mostarske Gradske uprave, radovi na obnovi ostalih devastiranih objekata u centralnoj zoni Mostara trebali bi započeti 1. aprila. Sredstva za obnovu – oko 12 miliona konvertibilnih maraka – osigurana su potpisivanjem ugovora predstavnika svih razina vlasti. Gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić dodaje:

„Mostar će od trećeg mjeseca biti veliko gradilište. Vjerujem da će građani prepoznati da mi uistinu radimo. Za pokretanje jednog projekta je potrebno strahovito mnogo vremena – od izrade projektne dokumentacije, idejnog rješenja, izvedbenog rješenja i svih mogućih dozvola, provođenja Zakona o javnoj nabavi… To su duge procedure, to su spore procedure, traže mnogo vremena. Ali evo, građani mogu da se uvjere da to ide.“

Predsjednik Udruženja raseljenih i izbjeglih grada Mostara „Moj dom“ Muradif Kurtović za naš radio pojašnjava kako će od 34 objekta stručna komisija, sačinjena od predstavnika financijera i predstavnika stanara, izabrati 25 objekata za obnovu. Za početak, to će biti zgrade koje imaju gotovu dokumentaciju i projekt obnove:

„U našoj evidenciji imamo nekih četrdesetak zgrada. Odredili smo kriterije za odabir prioriteta i u koordinacionom tijelu ćemo predočiti naš stav. A naš stav i naši kriteriji su da se rade stanovi u koje će se ljudi stvarno vratiti da žive, ne umanjujući nikome pravo na povrat njegove imovine.“

Početkom marta se očekuje raspisivanje natječaja za odabir izvođača radova, a za desetak dana i potpisivanje ugovora sa najpovoljnijim ponuđačem. Doznajemo i to da se očekuju dodatna sredstva Vijeća ministara kako bi se sklopila financijska konstrukcija za potpunu obnovu, koja bi, na radost oko hiljadu Mostaraca – stanara centralne zone, trebala biti završena koncem 2010. godine.

Odgovori iz udruženja "Vaša prava"

Na pitanja slušalaca odnosno posjetilaca naše internet stranice, odgovara Ermin Korda, menadžer sarajevske regije u udruženju „Vaša prava“, vodećoj nevladinoj organizaciji u BiH za pružanje besplatne pravne pomoći:


RSE: Prvo pitanje glasi: „Vrhovni sud Republike Srpske, odbio je moj prigovor na prvostepenu odluku prema kojoj je odbijen moj zahtjev za vraćanje u posjed garsonijere u kojoj sam stanovao u Tesliću. Razlog – neblagovremeno podnošenje zahtjeva za povrat. Odluka je donesena 2004. godine, a meni je uručena 2007. godine. Ja uopšte nisam znao da mi je garsonijera oduzeta, a nas izbjeglice nikad niko nije obavijestio o postupcima i rokovima za povrat oduzete imovine. Motiv sudija Vrhovnog suda RS-a je, kao i prvostepenog organa u Tesliću, da ,nepoznavanje propisa nije opravdanje za njihovo nepoštovanje!‘ U rješenju iz Banja Luke nema pravne pouke. Imam li pravo da se žalim nekome višem sudskom organu?“

Korda: Zakon o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine u Republici Srpskoj, koji je donesen 19. decembra 1998. godine i koji je u više navrata dopunjavan i mijenjan, regulisao je povrat imovine licima koja su u toku ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini napustila svoja prijeratna mjesta življenja, a samim tim i porodične kuće i stanove. Izmjenom ovog zakona od 10. decembra 1999. godine je između ostalog produžen rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje stana u posjed prijeratnim nosiocima stanarskog prava. Tako da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje stana u posjed u Republici Srpskoj bio 19. april 2000. godine, kako je to uređeno članom 16 zakona. Obzirom da se radi o materijalno-pravnom prekluzivnom roku, čijim se propuštanjem gubi pravo na preduzimanje pravne radnje, u konkretnom slučaju podnošenje zahtjeva za vraćanje stana u posjed, slušalac je propuštanjem roka izgubio svojstvo nosioca stanarskog prava, a samim tim i pravo da mu se stan vrati u posjed. Dalje, slušalac konstatuje da je motiv Vrhovnog suda RS-a, kao i Prvostepenog suda u Tesliću, da nepoznavanje propisa ne opravdava njihovo nepoštivanje. Želio bih istaći da se svi zakoni doneseni od strane Skupštine RS-a objavljuju u „Službenom glasniku“ RS-a i da se od dana njihove objave smatra da su svi građani s njima upoznati. Pa kako je predmetni zakon donesen 19. decembra 1998. godine, a krajnji rok za podnošenje zahtjeva je bio 19. april 2000. godine, može se konstatovati da je zakonodavac utvrdio navedeni period u ukupnom trajanju od približno godinu i po dana kao dovoljan da građani podnesu zahtjev za ostvarivanje navedenog prava.

RSE: Slušalac takođe pita – ima li pravo da se žali nekom višem sudskom organu.

Korda: To je krajnja odluka Vrhovnog suda RS-a. U pravilu, na odluke Vrhovnog suda RS-a se može uložiti apelacija Ustavnom sudu BiH, ukoliko za to postoje osnovi. Međutim, do sada su naša iskustva takva da niti jedan korisnik koji nam se obraćao nije uspio ući u posjed svog stana, odnosno dobiti pozitivno rješenje, u situaciji kada nije podnesen zahtjev u zakonom utvrđenom roku.

RSE: Možete li još samo ukratko objasniti formulaciju prekluzivnih rokova. Taj termin su pravnici često upotrebljavali u našim emisijama, a građani su nas nakon toga pitali šta to tačno znači.

Korda: To je rok do kojeg se može ostvariti određeno pravo. Ako se ne ostvari do tog roka, nakon njegovog isteka više ne postoji mogućnost ostvarivanja prava. Ovim zakonom je uređeno da se zahtjev za povrat stana u posjed mogao podnijeti do 19. aprila 2000. Ukoliko se zahtjev podnio do tog roka, smatrao se pravovremenim. Nakon toga svi zahtjevi se odbijaju kao neblagovremeni.

RSE: Prvo pitanje: „Živio sam u opštini Lukavac, Tuzlanski kanton. Tokom ratnih godina otišao sam na područje Republike Srpske, gdje mi je već bila porodica. Tamo sam, poslije 10 mjeseci upornog odbijanja, na silu mobilizovan u ratnu jedinicu. Ja tumačim da sam bio u ropstvu, zbog čega sam se obratio Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu s tužbom protiv Republike Srpske. Molim Vas da mi objasnite moja prava i tretman u vezi s tim.“
Drugo pitanje: „U Lukavcu sam, nakon završetka rata, našao srušenu kuću i sasječenu šumu. Kuća nije stradala zbog ratnih dejstava nego je razmontirana i prevezena u jedno od susjednih mjesta u Federaciji BiH. Obraćao sam se na više adresa, policiji i pravosudnim organima, tražeći između ostalog da se utvrdi način uništavanja kuće, ali mi niko nije odgovorio. Pitam Vas koja su moja prava i kako ih mogu ostvariti?“

Korda: Što se tiče mobilizacije u Vojsku RS-a, uz konstataciju slušaoca da je bila nasilna i da je njegov položaj bio sličan ropstvu, u vrijeme ratnih sukoba u BiH najviši organi – ratna predsjedništva – imali pravo da utvrde opštu mobilizaciju shodno važećim zakonima o odbrani. Da li je u konkretnom slučaju mobilizacija izvršena u skladu sa zakonom i kakav je bio „tretman“ slušaoca nakon mobilizacije, na to je teško odgovoriti bez uvida u konkretne akte o mobilizaciji. U svakom slučaju, odluku o eventualnoj povredi nekog prava će dati Međunarodni sud za ljudska prava u Strazburu po razmatranju podnesene apelacije. Veoma je nezahvalno davati nekakav konkretan komentar samo na osnovu ovako postavljenog pitanja, a bez uvida u akte o mobilizaciji i bez širih navoda oko toga da je slušalac zaista bio u takozvanom stanju ropstva. Čini mi se da je ta tvrdnja možda malo više emotivna nego realna. Za nas kao pravnike je nezahvalno davati nekakve konkretne savjete na ovu temu kad nemamo dovoljno informacija.

RSE: On se s tom dokumentacijom može obratiti nekoj od Vaših kancelarija.

Korda: Udruženje „Vaša prava“ radi s određenim kategorijama stanovništva. Konkretno ovaj upit nije u nadležnosti naših kancelarija, ali izuzetak potvrđuje pravilo, tako da nije problem ni da se to učini. Ali obzirom da se gospodin obratio Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu, moj savjet slušaocu je da sačeka odluku tog suda. Jer, prema našim saznanjima, Međunarodni sud u Strazburu prije donošenja odluke zaista ide u detalje. Čak i u situaciji kada apelant nešto nije istakao u svojoj apelaciji, sud nastoji da eventualno povredu ljudskog prava posmatra sa raznih aspekata. Tako da vjerujem da će ta odluka biti toliko iscrpna da će slušalac biti upoznat da li je došlo do povrede njegovog ljudskog prava.

RSE: A šta mu možete savjetovati vezano za uništenu imovinu?

Korda: Kada je u pitanju uništena imovina – srušena kuća i posječena šuma – nažalost Zakon o ratnoj šteti u BiH nije donesen, a to je zakon koji bi trebao da reguliše tu štetu, pa samim tim i ne postoji pravni okvir da slušalac od države ili od entiteta traži naknadu štete za uništenu imovinu. Ukoliko slušalac ima informaciju da je od strane određene osobe izvršena sječa šume ili uništavanje porodičnog objekta, trebao je te dokaze prezentirati istražnim organima, koji bi onda proveli određene aktivnosti i u tom smislu utvrdili odgovornost te određene osobe. Od okončanja ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini je proteklo 12 godina, a pravo poznaje i zastaru konkretno naknade štete. U smislu u kojem naknadu štete tretira Zakon o obligacionim odnosima, rok je pet godina. Znači, nakon proteka pet godina, šteta se više ne može potraživati. Ali, opet kažem, ovu materiju bi trebao da reguliše Zakon o ratnoj šteti u BiH ili u entitetima, koji do ovog momenta još nije donesen. Istina, u Republici Srpskoj je donijet Zakon o naknadi štete, ali se on odnosi na naknadu nematerijalne štete, odnosno ne tretira štetu nanesenu uništavanjem nepokretne imovine. Krajem godine je održana konferencija u organizaciji Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, u saradnji sa UNHCR-om, gdje je pokrenuta inicijativa za izmjenu strategije primjene Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma. U toj prvoj fazi je istaknuta ideja da ta izmijenjena strategija tretira i uništenu imovinu, odnosno da tretira korisnike koji do sada nisu, putem donacija, dobili materijal za sanaciju svojih porodičnih objekata. Da bi se u narednom periodu od tri godine, koji je okvirno predviđen, taj njihov problem riješio putem nadoknade štete. Međutim, moraće se sačekati izmjena strategije, pa tek nakon toga vidjeti šta dalje činiti.

RSE: Sljedeće pitanje glasi: „Radio sam u Hrvatskoj 15 godina i isto toliko dugo sam plaćao životno osiguranje u Osiguravajućem zavodu „Triglav“ iz Slovenije. Od plate mi se odbijao novac svakog mjeseca i na kraju od toga osiguranja nisam dobio ništa. Da li mi može neko ili Sud u Strazburu pomoći da dobijem svoje novce? Molim Vas, ako znate, odgovorite gdje da se javim za pomoć?

Korda: Radi se o osiguravajućem zavodu koji se nalazi na teritoriji druge države – konkretno u ovom slučaju se radi o Sloveniji – i ja u takvim situacijama zaista ne mogu dati konkretan odgovor. Slušaoca jedino mogu savjetovati da se pismeno obrati Osiguravajućem zavodu „Triglav“, ukoliko još uvijek postoji kao pravno lice, odnosno ukoliko nije došlo do privatizacije te osiguravajuće kuće, i onda, zavisno od odgovora, vidjeti šta dalje činiti. Naravno, zahtjev bi trebao da sadrži i dokaze da je slušalac bio osiguranik. Ovo pitanje me malo podsjeća na slučaj stare devizne štednje, a slušalac je sigurno upoznat kako to teško ide, skoro nikako, kada je u pitanju konkretno Ljubljanska banka. A obzirom da se radi o osiguravajućem zavodu sa teritorije Republike Slovenije, bojim se da će i ovo ići veoma teško. Da li postoje pravni momenti da Sudu u Strazburu o tome odluči u krajnjoj instanci, to ja u ovom trenutku stvarno ne mogu reći, jer ne poznajem slovenačko zakonodavstvo i nemam pristupa tome.

Udruženje „Vaša prava“ Bosne i Hercegovine je jedina nevladina organizacija koja pruža besplatnu pravnu pomoć tražiocima azila u BiH. Na osnovu Protokola o saradnji sa Ministarstvom sigurnosti Bosne i Hercegovine, „Vaša prava“ BiH pruža besplatnu pravnu i informativnu pomoć izbjeglicama, tražiocima azila, žrtvama trgovine ljudima, osobama pod privremenim prihvatom i drugim kategorijama pod međunarodnom zaštitom. U postupku azila, pravnici ovog udruženja pomažu pri podnošenju zahtjeva za azil, registraciji, intervjuu, ostvarivanju prava, te sačinjavanju pismenih podnesaka i tužbi.

XS
SM
MD
LG