Sudeći prema dosadašnjim najavama izvjesno je da će misija bosanskohercegovačkih vojnika u Iraku biti prošrena za još jednu pješadijsku jedinicu, ali i za desetak oficira koji će biti raspoređeni u Afganistanu. Analitičari smatraju da će velike sile uvijek koristiti razjedinjenost bosansko - hercegovačke politike, ali i potrebu Bosne i Hercegovine da se priključi evroatlanskim integracijama. Iz NATO-a stižu najave da bi poziv za punopravno članstvo mogao stići već u aprilu ove godine.
Sve što bi se u ovom trenutku odlučilo, pa i slanje novih vojnika u krizna područja, mimo stavova organa Sjevernoatlanskog saveza bilo bi kontraproduktivno, kaže član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović:
«Mi imamo mogućnost da kažemo ne, ali to nije pametno da uradimo. Ja ne bih rekao da se radi o pritisku nego o partnerskom odnosu . U partnerstvu ne možemo samo da tražimo, nego nešto moramo dati. U obavezu spada i anagažovanje vojnika i starješina iz BIH u zemljama izvan njenih granica«.
Vojno-politički komentator lista »Oslobođenje« Antonio Prlenda:
«To jeste neki normalni put koji prolaze zemlje u tranziciji, zemlje koje se nadaju da će doći pod okrilje zajedničkog sustava kolektivne sigurnosti, kakav je NATO. Ono što mene brine je, što olako donosimo odluke o proširenju misije kakva je iračka a bez da to iskoristimo na političkom i ekonomskom planu. I najviše sam nezadovoljan činjenicom što su bosansko hercegovački političari, kada su vojnici prvi put išli u Irak, obećavali da će to pomoći našoj boljoj privrednoj saradnji s Irakom i da će olakšati postupak vraćanja dugova BH firmama koje su do 1992. godine radile u Iraku. Ništa se od toga nije desilo, a mi ponovo šaljemo nove vojnike u Irak.»
U oružanim snagama Bosne i Hercegovine zahtjev za dodatnim brojem vojnika koje treba poslati u krizna područja prihvatili su kao normalan slijed događaja u trenutku priključenja BIH evroatlanskim organizacijama. General major Slavko Puljić podsjeća da partnerstvo podrazumijeva ne samo primanje već i pružanje usluga.
«Sada smo mi konačno došli u tu situaciju da možemo dati svoju punu pomoć ostalim zemljama da povećamo sigurnost i da učestvujemo u jednoj sveobuhvatnoj sigurnosnoj politici na svjetskoj razini , naprimjer u oviru NATO saveza. Ovo je prilika da mi stalno provjeravamo i sagledavamo naš doprinos miru, što je logični slijed događanja, naravno shodno našim mogućnostima, prije svega našem proračunu. Jer, ne možemo prihvatiti ono čemu nećemo moći na pravi način odgovoriti... «
Bosna i Hercegovina već nekoliko godina učestvuje u mirovnoj misiji u Iraku sa jedinicom za uništavanje neeksplodiranih ubojitih sredstava. Potporučnik Ismir Šuman dva puta je bio u mirovnoj misiji u ovoj zemlji. Motivi da se prijavi bili su prije svega finansijske prirode. Tvrdi da je rejting bosanskohercegovačkih vojnika među kolaicijskim snagama veliki. Iako je Irak zemlja » visokog rizika«, Šuman bi rado otišao u još jednu misiju.
»Odlučio sam se na taj korak jer mi je to bio jedini način da riješim stambeno pitanje. Dugo godina sam podstanar, porodica mi je u Goraždu a ja sam u Sarajevu. Živjeli smo odvojeno zbog toga što nemamo stana. Tako da mi je služba u Iraku bila jedina šansa da prekinem odvojenost od porodice, odnosno da se konačno okupimo na jednom mjestu. Išao bih ponovo, kako bih popravio finansijsku situaciju ali bih stekao i mnogo novih stručnih znanja.«
O slanju novih vojnika iz BIH u Irak odlučivaće se početkom narednog mjeseca. Konačnu riječ daće državni Parlament. Poslanik Halid Genjac naglašava :
»Velike sile imaju veliki broj vojnika, sada ih smanjuju na neki broj koji je proporcionalan. Ni od BiH se ne traži veliki broj vojnika. Tako se i kod ovog proširenja govori o pješadijskom vodu, do 40 vojnika koji bi isključivo sudjelovao na osiguranju objekata. Dakle, to bi bila neborbena dejstva.«
Više o tome gdje bi i kada trebala da bude raspoređena pješadijska jedinica iz BIH, znaće se nakon povratka delegacije koja u Iraku razgovara sa komandom Kolalicijskih snaga.
