Dostupni linkovi

Predrag Popović, predsjednik Narodne stranke, govori o inicijativi ove stranke da crnogorska opozicija istupi sa jednim kandidatom na predstojećim izborima i osvrće se na drugi krug predsjedničkih izbora u Srbiji.

RSE: Gospodine Popoviću, nakon što je i predsjednik Socijalističke narodne partije Srđan Milić prihvatio kandidaturu sada su poznati svi kandidati za budućeg predsjednika Crne Gore. Reklo bi se da se Narodna stranka ne miri sa tom činjenicom i prema vašim posljednim izjavama vi ćete i dalje pozivati dio kandidata da odustanu od učešća i da se pristupi razgovorima o zajedničkom kandidatu. Postavlja se pitanje zašto insistirati na zajedničkom kandidatu s obzirom da je očigledno da je to za ostale stranke opozicije neprihvatljivo?

POPOVIĆ: I sam sam došao do tog zaključka da li više to ima smisla. Dok god Socijalistična narodna partija je držala tu priču u igri, dok god je postojala mogućnost da ipak do nekog dogovora dođe, a da ima te šanse govorila je upravo jedna inicijativa SNP-a da se saopšti i ostalim strankama koje su oni i obznanili, a mi pozitivno govorili i to javno da je dobro da se ponovo sastanemo, da vidimo da li ima još realnih mogućnosti da ipak opozicija ima svog kandidata, jednog na tim predsjedničkim izborima imalo je smisla i insistiranje Narodne stranke na toj priči i to je uostalom bila izvorno naša priča otpočetka, sada već kada su svi na našu inicijativu nekoliko puta ponovljenu indirektno odgovorili svojim postupcima kandidovanje tog kandidata je dakle negativno i ja sam i Narodna stranka se pitamo da li uopšte više ima smisla insistirati na toj priči. Na žalost i ovog puta ćemo biti u prilici da konstatujemo da je opozicija ponovila grešku sa prošlih izbora kada je prethodno razbijen blok za zajedničku državu, posljedica toga jeste da je Pokret za promjene osvojio 11 mandata i da je to bilo dovoljno da se donese onakav Ustav, da nas to nije naučilo pameti i očigledno govori i ovo kandidovanje na predsjedničkim izborima i da se i ova priča pretvara suštinski ne u borbu za predsjedničko mjesto nego u borbu za prevlast na opozicionoj sceni.

RSE: Možda po prvi put u izbornu trku ulaze predstavnici svih najjačih političkih partija ili koalicija u parlamentu. Maloprije ste pomenuli, ali da li očekujete oštru političku borbu? Prema nekim mišljenima radi se o ispitivanje snaga partija u susret nekim narednim parlamentarnim izborima.

POPOVIĆ: To je potpuno jasno. Vidite da su neke stranke naprasno odustale od onih svojih programskih načela, pravdaju iz po meni dosta nejasnim motivima, ali i to je legitimno i više nego očigledno je da njima ovi izbori treba da posluže kako bi oblikovali svoje političke strukture, odnosno, rekao sam, njih predsjednički izbori očegledno interesuju jedino kao poprište na kojem neko treba da zauzme bolju poziciju, ali na opozicionoj političkoj sceni.

RSE: I čemu to vodi?

POPOVIĆ: I daljoj destrukciji unutar opozicije, odnosno kompromitaciji opozicjie uopšte u Crnoj Gori i zbog toga svi oni koji se odlučuju na tako nešto moraće u krajnjem da snose konsekvence jedne takve neozbiljne i neodgovorne politike. Da li to znači da izlaskom više kandidata na predsjedničke izbore je olakšan posao predsjedničkom kandidatu Demokratske partije socijalista?

RSE: Ja se čak plašim da oni nemaju više interni zadatak da će oni taj posao rutinski odrediti. Kada opozicija šalje signal svom biračkom tijelu svaka opoziciona partija bez obzira na one koji su ih glasali, da nijesu uspjele da se dogovore oko jednog predsjedničkog kandidata, a to je bila jedino želja svih iskrenih opozicionara onda time svakako činite lavovsku uslugu režimu. Ona energija koja bi išla u našu korist da smo imali jednog kadidata pretvara se u suprotnost. Ona ide ka kandidatu vlasti zato što će to destruktivno djelovati prema opozicionim biračima, odnosno mnogi od njih uopšte neće izaći na izbore. I to je onda olakšan posao vlastima u svakom slučaju. Ne govorim ovdje da bih sada sijao neki defetizam. Iskreno bih se obradovao pobjedi predsjedničkog kandidata.

Ne zaboravite da smo mi ipak kao stranka bili u koaliciji sa Socijalističkom narodnom partijom, da imamo veoma dobre i korrektne odnose sa gospodinom Srđanom Milićem, da se radi o jednom ozbiljnom kandidatu koji se ozbiljno bavi svojim poslom, u političkom smislu ne kažem a nema šansi da dođe do nekog rezultata koji bi bio respektabilan i tako dalje. s druge strane imate kandidata Srpske liste, iako se mi u političkom i ideološkom smislu po mnogim stvarima razlikujemo, ako ništa drugo ono zbog toga što smo pripadali potpuno različitim ideološkim strukturama u prethodnom periodu, opet i taj kandidat zavređuje izvjestan respekt, ali sve to nedovoljno da bi bila jasna i dobra poruka biračkom tijelu da ih uvjere zapravo da su oni ti koji mogu da pobjede predstavnika vlasti. Nije defetizam nego prosto jedna surova realnost. Zato kažem svi oni koji su se poigrali sa očekivanjima opozicionog biračnog tijela na kraju će se sudariti sa rezultatom i na osnovu tog rezultata moraće da podnesu konsekvence.

RSE: Da li još uvijek postoji mogućnost kandidovanja funkcionera Miodraga Jovanovića ili ako ne kakve su šanse da Narodna stranka podrži nekog od postojećih kandidata?

POPOVIĆ: Iz ovoga je lako zaključiti da je Narodna stranka ipak bliža opciji apstinencije ovih izbora. I gospodin Miodrag Jovanović, koji je po mnogo čemu mnogo bolja bila varijanta za opoziciju nego bilo koji od do sada izloženih kandidata, razloge ne treba posebno isticati i poznati su javnosti, ipak još jedan kandidat opozicije više samo bi stvarao još veću konfuziju na političkoj opozicionoj sceni. Ne želimo da učestvujemo u toj izbornoj priči koja za krajnji cilj nema pobjedu tog predsjedničkog kandidata tako da sada sa ove distance mogu reći da smo sve biliže opciji da Narodna stranka ne učestvuje na tim izborima. Koga ćemo od predloženih kandidata podržati i da li ćemo se uopšte svrstavati na bilo čiju stranu ili ćemo prosto odćutati te predsjedničke izbore to ćemo tek da vidim, ozbiljne su teme i na kraju će o tome će odluku donositi pozvani i ovlašćeni organi Narodne stranke, ali znam samo jedno da što se tiče kandidata vlasti i kadidata Pokreta za promjene, režimskih kandidata, tu nikakve dileme nema kakav će biti stav Narodne stranke, a prema drugima vidjećemo, treba sačekati, pa da vidimo da li ćemo se i u kojoj mjeri, ako to budemo odlučili, svrstati uz jednog, drugog, trećeg, ne znam koliko će biti tih kandidata opozicije, odnosno da li ćemo ga podržati. To je opet stvar koja tek treba da se dogovori, a o njoj ćemo razmišljati tek onda kada definitivno donesemo odluku o tome da li će Narodna stranka učestvovati na predsjedničkim izborima, ako budemo odlučili da učestvujemo to će svakako biti gospodin Miodrag Jovanović, ali otompotom, sačekamo rasplet, iako je on vremenski gledano veoma blizu.

RSE: Ukoliko opozicija ne uspije da u ovom procesu preuzme dio vlasti na koji način onda može doći do promjene vladajuće strukture s obzirom da se tvrdi da je promjena vlasti preduslov za istinske reforme društva?

POPOVIĆ: Ne znam, vjerujte, mislim znam, ali najbolje bi bilo da ćutanje bude odgovor na ovo pitanje. Možda ono najviše govori o tome.

RSE. S obzirom da je sezona predsjedničkih izbora da se osvrnemo malo i na drugi krug u Srbiji koji se održava iduće nedjelje. Vaša stranka podržava Borisa Tadića na predsjedničkim izborima u Srbiji, a ujedno je i u dobrim odnosima sa Demokratskom strankom Srbije Vojislava Koštunice. Kako vama izgleda ovo uslovljavanje podrške Koštunice Borisu Tadiću poništavanjem, odnosno odbacivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju ukoliko Evropska Unija pošalje misiju na Kosovo?

POPOVIĆ: Ne bih sada otvoreno odnosno baš direktno odgovorio na vaše pitanje.Tačna je konstatacija koju ste vi iznijeli da je Narodna stranka podžala gospodina Borisa Tadića i da ga podžavamo i u drugom predsjedničkom krugu iz hiljadu razloga. Politika koju personifikuje gospodin Nikolić je ovdje bila prisutna desetak godina, sa posljedicama te politike mi se još uvijek suočavamo. U krajnjem, Srbija nije zahvaljujući toj i takvoj politici nije uspjela da zaustavi eroziju svoje države, odnosno državne teritorije, čak u pitanju je i opstanak Kosova i Metohije u njenom teritorijalnom sastavu tako da tu ne vidim jedan jedini razlog da bi Srbija trebala da uđe u promjene koje bi je vratilo na ono stanje koje smo imali prilike da ovdje gledamo punih desetak godina. Posljedice te i takve politike su poznate. Iako se u retorici predsjedničkog kadidata gospodina Nikolića mnogo toga promijenilo u odnosu na ono izdanje Radikalne stranke s početka devedesetih godina, ipak činjenica da su oni na brutalan način praktično izbacili iz stranke njihovog ipak evropskog najboljeg eksponenta gospođicu Maju Gojković, najupečatljivije govori da se po onoj narodnoj „Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada“.

Šta će se desiti zato smo rekli da od ovih kandidata koji su predloženi za Narodnu stranku nije bilo nikakvih sumnji da je Boris Tadić najbolja ponuda i ispostavilo se da smo bili u pravu, čeka nas drugi krug, podrška gospodinu Tadiću ostaje i sada se tu otvara jedno prosto pitanje da li je trebalo uslovljavati tu podršku ili ne. U svakom slučaju, budući predsjednik Srbije kao i druge institucije vlasti u Srbiji će se suočiti sa tim velikim izazovom kako reagovati ukoliko Evropska unija mimo odluka Savjeta bezbjednosti bude došla, odnosno smijenila ili zamijenila misiju UNMIK a. To može da se uradi a da ima svohj legitimitet samo pod uslovom da ima mandat Ujedinjenih Nacija, da Savjet bezbjednosti donese tu odluku da se predstavnici UMNIK a zamijene predstavnicima Evropske unije, ali jedino ako iza toga stoji legitimna odluka Savjeta bezbjednosti, odnosno nadležnih institucija Ujedinjenih Nacija i to će zaista da bude veliki izazov, ali u ovom trenutku to još uvijek nije na sceni.

Po svemu što je gospodin Tadić do sada uradio, po veoma dobroj politici koju je vodio i naročito onoj politici koju oni demonstriraju u međunarodnoj zajednici koju personifikuje i najvećim dijelom zastupa što je ni prirodno ministar spoljnih poslova gospodin Jeremić nemam zaista nijedne zamjerke na sve ovo što su oni uradili i baš zato mislim da nikakvih dilema ne bi trebalo da bude ni 3. Ja bih volio da dođe do te podrške Demokratske stranke Srbije. Smatram da koalicija DSS DS je prirodna koalicija koja vodi dugoročnoj stabilnosti Srbije, stabilnosti unutar vlasti, ali i stabilnosti Srbije kao države koja je pred međunarodnim organizacijama zahvaljujući upravo politici koja je sušta suprotnost od one koja je bila prisutna u Srbiji desetak godina plasira kao jednu ozbiljnu državu, što Srbija svakako jeste, sa ozbiljnim državnicima što su gospoda Tadić i Koštunica bez ikakve sumnje kao personifikacija jedne i druge stranke i mislim da uz naravno i druge predstavnike vlasti koje ni u kom slučaju ne treba zaboraviti, ali pitanje i jeste da li je ovo tema koja je morala da optereti drugi krug predsjedničkih izbora. I na to pitanje treba dati odgovor, ali treba i sačekati rezultat izbora. Zato ako taj rezultat ne bude onakav kakav bih volio da bude onda će se tu neminovno otvoriti to pitanje.

RSE: Upravo je to i moje sljedeće pitanje. Ukoliko bi Tomislav Nikolić pobjedio na tim izborima objektivno mu idu na ruku kako uslovljavanje u okviru partija vladajuće koalicije i najavljeno proglašenje nezavisnosti Kosova. Kako će to uticati na odnose u regionu ili konkretno na odnose Crne Gore i Srbije?

POPOVIĆ: Ja samo polazim od jedne činjenice. Prosto je nevjerovatno da sve one strukture koje su veoma neprijateljski raspoložene prema Srbiji, koje taj svoj stav u diplomatskom smislu javno ispoljavaju u podtekstu očekuju pobjedu Tomislava Nikolića jer bi time olakšali ili opravdali tu svoju ulogu da kažu mi nijesmo protiv Srbije nego da smo imali pravo što smo ovo zahtijevali zato što je Srbija većinski odlučila da se vrati na onu politiku sa kojom je međunarodna zajednica imala problema u prethodnoj deceniji. Ako je to njihov izbor, ako se oni raduju tom izboru, onda ništa drugo mi ne treba da radimo da prosto ne učinimo taj potez koje bi njima otvorio vrata da opravdaju tu svoju politiku koju vode prema Srbiji.

Ovdje se sa stanovišta odnosa međunarodnog prava, međunarodne zajednice prema Srbiji drastičnog kršenja pojedinih normi i same Rezolucije 12 44, najave da će poštovati kroz tumačenje te rezolucije na potpuno nakaradan način suprotan njenim osnovnim intencijama do otvorene prijetnje silom, vidite što je ovaj dokument koji je nedavno otkriven iz Sjedinjenih Američkih Država koji je upućen Sloveniji kao predsjedavajućoj u međunarodnoj zajednici sve to zapravo govori da se radi o jednoj strategiji jednog najavljenog nasilja prema jednoj međunarodno priznatoj državi. Međutim, ukoliko na čelo te države bude čovjek kome ne možete naći zamjerku da je i diplomata i državnik i demokrata i evropejac i čovjek koji je okrenut i Evropskoj uniji, ali i Rusiji kao našem strateškom partneru ja ne vidim da tu postoji bilo kakav razlog da građani Srbije nasjednu na tu priču, izvinite, mi se plašimo da će to biti samo retorika za izbore, a da će se nakon toga gospodin Tadić promijeniti.

Ne bih rekao ipak isuviše su krupne stvari da bi neko tek tako odustao od ovih svojih stateških zamisli i pozicioniranja na političkoj sceni i da bilo ko postoji u Srbiji ko bi potpisao nezavisnost Kosova i Metohije, ponajmanje mislim da će se to odnositi na gospodina Tadića i gospodina Koštunicu. Mislim da više takta, više razgovora, menje nekih stvari koje opterećuju odnose koji nijesu u sferi imam utisak politike mislim da bi to donijelo i mnogo bolju poziciju i same Srbije i relaksiralo političku scenu same Srbije. Nepotcjenjujem ni drugu stranu ni onaj dio koji zastupa vrlo respektabilan gospodin Nikolić, ne mislim čak ni da neće doći do neke transformacije koja je u jednom dijelu možda i vidljiva da se za neko naredno vrijeme da se i ta struktura počne mijenjati ili bolje rečeno počne racionalnije ponašati i sve to imajući u vidu i bez obzira na sve ove ograde ipak smatram da je mnogo bolje bilo i mnogo lakše Srbija treba prebroditi i ovu veliko iskušenje da postoji puno saglasje između Demokratske stranke i Demokratske stranke Srbije.

Na žalost, nema ga i tu sam poprilično zabrinut o posljedicama, ako gospodin Nikolić ,pobjedi jasno je da će posljedice snositi oni koji su dobrim dijelom i uzrokovali tu kriz bez obzira na to trebalo je „pogutati te gorke pilule“ i sa jedne i sa druge strane i pristupiti dogovoru koji bi omogućio mnogo bolju poziciju Srbije. Ova slika iz Rusije, svi su se građani Srbije obradovali kada su na istom mjestu vidjeli i predsjednika i premijera zajedno sa predsjednikom jedne od najmoćnijih država svijeta u potpisivanju jednog veoma strateški značajnog ugovora sa Rusijom. Mislim da taj tandem treba i ubuduće da vodi Srbiju, ali ako ovo moje mišljenje nekome znači rekoh i spasih svoju dušu.

  • 16x9 Image

    Srđan Janković

    Nakon rada u pisanim i elektronskim medijima u Srbiji, Beograd napušta 1999. nakon gašenja ovih medija zbog pritiska tadašnjeg režima i ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Na RSE radi od novembra 1999. godine.

XS
SM
MD
LG