U Gradskom parku u Bijelom Polju, ispred Centra za kulturu, otkriveno je Spomen obilježje žrtvama željezničke nesreće koja se prije dvije godine dogodila na Bioču pokraj Podgorice. Na skupu, pred nekoliko stotina ljudi, kome su prisustvovali i predstavnici nekoliko političkih partija, spomenik su otkrila djeca koja su preživjela nesreću i predsjednik opštine Bijelo Polje Tarzan Milošević koji je potsjetio na nesreću.
"Ni tada ni danas nema mirnog sna za porodice nastradalih. Nema utjehe za Crnu Goru. I 23. januara 2006. godine, i danas, onako kako priliči tradicionalno ljudima sa ovih prostora, saosjećali smo sa porodicama i pokušavali da njihov bol i tugu ublažimo. Ali teško je svima nama i danas naći riječi koje mogu ublažiti bol i doprijeti do srca najdražih", kazao je Milošević.
Razočarana mjestom koje je odabrano za spomenik u centru Bijelog Polja koja joj, kako kaže, liči na pompu, ali i još više time što je za smrt 47 ljudi i 200 povrijeđenih osuđen samo jedan čovjek, skup u Bijelom Polju je sa strane posmatrala Vesna Popović, majka poginule djevojke, dvadesetogodišnje Bojane:
"Ovo danas što se radi u našem gradu nije trebalo, ne poslije suđenja, jer našoj đeci je dva put presuđeno, jednom na Bioču, drugi put u sudu. Zamalo da nas ubijede da ni nesreće nije bilo. Ovo danas ovdje meni lično liči na pompu», kaže Popovićeva.
Ona se protivi gradnji spomenika na mjestu koje smatra neprikladnim.
«Umjesto što ih ulažu u spomenike, što nijesu napravili diskoteku, bazen, sportski teren? Zar treba omladina umjesto da svira gitaru, pjeva, u svakom parku da gleda spomenik unesrećenim. U redu. Šine, točak, mnogo simbola je na ovom spomeniku, ali neka ovo, kada je već napravljeno, bude simbol nepravde u našoj državi», kaže Popovićeva.
«Umjesto što ih ulažu u spomenike, što nijesu napravili diskoteku, bazen, sportski teren? Zar treba omladina umjesto da svira gitaru, pjeva, u svakom parku da gleda spomenik unesrećenim. U redu. Šine, točak, mnogo simbola je na ovom spomeniku, ali neka ovo, kada je već napravljeno, bude simbol nepravde u našoj državi», kaže Popovićeva.
Popovićevu niko nije pitao za dozvolu da li da ime njene kćeri Bojane bude upisano na spomenik. Došla je, kaže, pokraj spomenika, ni sama ne zna zašto.
«Možda zato da baš ovo kažem, da kažem da se ne slažem Da kažem da mašinovođa Slobodan Drobnjak može biti samo zadnja karika u lancu krivaca za nesreću. Lično, posliije svega, ja bih oslobodila Slobodana Drobnjaka. Ja kao majka koja je izgubila svoje dijete mu praštam jer on jedan apsolutno ne može biti jedini kriv. To svako zna", kaže Popovićeva.
«Možda zato da baš ovo kažem, da kažem da se ne slažem Da kažem da mašinovođa Slobodan Drobnjak može biti samo zadnja karika u lancu krivaca za nesreću. Lično, posliije svega, ja bih oslobodila Slobodana Drobnjaka. Ja kao majka koja je izgubila svoje dijete mu praštam jer on jedan apsolutno ne može biti jedini kriv. To svako zna", kaže Popovićeva.
Slično govore i članovi nevladine organizacije "Voz neprebola". Biserka Boričić, Milka Mitrović i Džemal Šabotić.
"Ne znam što je država uradila? Pobila ih je. Jer ja mislim da je ipak država kriva", kaže Boričićeva.
"Ne može se ovakvim pompama odužiti žrtvama. Ovo je zavaravanje pojedinih tragova, a država mora da se oduži onim preživjelim", kaže Mitrovićeva.
"Tu je bilo i djece koja nikada ni sunca nije vidjelo. Od četiri godine, sedam godina, deset godina, petnaest. To je velika mladost otišla. Svoje prve trojke u košarci tek su počeli da uče, prve ljubavi nijesu dočekali. Nepravda. 47 putnika je poginulo, a da samo jedan čovjek biva kažnjen, a ostali budu oslobođeni. To nema niđe u svijetu", tvrdi Šabotić, otac poginulog dječaka.
Vesna Popović se nada da će gradnja spomenika biti epilog manipulacijama države.
"Neka bude epilog. Neka ovaj spomenik bude simbol nepravde koja je učinjena prema nama, a ne kao spomenik nastradalim", kaže.
