Snažni poticaji selu, obiteljskim gospodarstvima, saniranje stanja u zdravstvu, daljnja ulaganja u cestovni promet, organizirano radničko dioničarstvo, iskalna decentralizacija, rast standarda– sve je to samo dio onoga što su vladajući koalicijski partneri u Hrvatskoj zacrtali i potpisali da će realizirati u iduće 4 godine. No, Darko Beniček, kao i većina analitičara, zamjera tvorcima da u tom 'dobro zvučećem okviru' nema konkretnih mjera niti brojki.
«Apsolutno se slažem da je to popis želja, uostalom, cijela predizborna kampanja je bila u takvom tonu koji se nastavlja i u Koalicijskom sporazumu. U njemu je popis mnogih projekata, investicija, transfera iz proračuna za razne korisnike, proširenje socijalnih prava, subvencija, poticaja, a vrlo malo kako će se novci za sva ta prava, proširenja i investicije i osigurati.»
Neovisni ekonomski analitičar dr Guste Santini zamjera što u Koalicijskom sporazumu nema dijagnoze sadašnjeg stanja, ne spominje se usporavanje gospodarskog rasta, nestabilno okruženje, infalicja, te kako zaustaviti divljanje cijena.
«Ako Hrvatska nema arsenal da amortizira rast cijena, onda znači da Hrvatska zapravo nije riješila problem inflacije, a nju smo kontrolirali rastom vanjskog duga i deficitom trgovačke bilance. Tako da uozbiljenje stanja u okružju dramatizira situaciju u Hrvatskoj. Onome što se nekad govorilo 'kad Amerika kihne Europa dobije upalu pluća' sad se može dodati 'kad Europa kihne mi smo smrtno bolesni'! Tako da ja mislim da bi, bez dinamiziranja prodaje obiteljskog srebra, situacija mogla biti dramatična.»
Predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Damir Kuštrak:
«Pa, ja sam pročitao taj sporazum, složio bih se da to jest lista želja, ali to ne mora nužno biti loše, dobro je imati ambiciozne želje, no ono što nedostaje sporazumu, a to će vjerojatno biti u programu Vlade, to je - kako se pojedini projekti misle riješiti, koji sektori će biti predmet reformi i na koji način.»
Neovisni ekonomski analitičar Mladen Vedriš najvećim propustom smatra izostajanje jasnog pozicioniranja Hrvatske u okruženju, a sam «popis domaćih želja» ne smatra unaprijed lošim:
«Znači da prioriteti koji su naznačeni, oni postoje u društvu i naprosto su pobrojani. Puno je ozbiljnije pitanje - kad Vlada dobije mandat, u kojoj mjeri će taj Koalicijski sporazum pretvoriti u svoj program djelovanja, kojim instrumentarijem, kojim sredstvima....tako da bih ja rekao da oštrica interesa ili kritike ne može biti upućena prema onome što je napisano već je puno važnije kako ta načela pretvoriti u praksu.»
No, većina kritičara misli da Hrvatska ima več dosta «načela» i praznih gospodarskih okvira, a premalo konkretnih mjera kojima bi poboljšala život građana. Dr Santini:
«Na socijalnom planu teško da se može bilo što napraviti, naprosto – mi ne možemo živjeti od svoje vlastite proizvodnje. Mi smo se navikli na deficit, na uvoz, uvoz, uvoz. Prema tome, naše investicije rezultat su vanjske štednje, a ne nacionalne štednje. Naša je potrošnja rezultat vanjske proizvodnje, a ne domaće proizvodnje, e sad, ako vi hoćete zaustaviti rast vanjskog duga a on se mora zaustaviti jer on sad ima autonomnu akceleraciju i ako na to ne djelujete to će ekspandirati ko tumor. Zato ja mislim da je to potpuno krivi pristup i da to ne vodi dobru.»
