- Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću, Stojanu Župljaninu i Goranu Hadžiću. Slična odluka usvojena je i 2004. godine, prema kojoj su sve banke i osiguravajuća društva dužna haškim bjeguncima onemogućiti transakcije sa bankovnih računa.
Kakva je razlika između ove dvije odluke, pojašnjava predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić:
«Dakle, ta imovina je definisana zakonom. Mi smo donijeli samo odluku da se vrši zamrzavanje imovine definisane zakonom. Kad budemo imali konkretne podatke, konkretnu odluku o konkretnom čovjeku, znaćemo o kojoj se imovini radi i koja je vrijednost te imovine. Ali bez te odluke nismo mogli ući u implementaciju zakona.»
Prema podacima obavještajnih službi u BiH, Radovan Karadžić, kao ni ostali za kojima se traga, nema otvoren račun u zemlji ili inostranstvu na svoje ime sa kojeg bi uzimao novac. Slično je i sa ostalom, uglavnom nepokretnom, imovinom, pa tako naprimjer Karadžić koji je na Palama posjedovo dvije kuće - jednu napravljenu prije, a drugu kupljenu tokom rata - nijednu nema uknjiženu na svoje ime. Načelnik opštine Pale Slobodan Savić za naš program kaže:
«Na Radovanu nema ništa. Na njegovo ime nema ništa. Ima objekat taj stari u Pribnju, vodi se na Sonji i Aleksandru, a objekat na Krivačama vodi se na Ljiljani Zelen. To je po posjedovnom stanju u katastru.»
Savić ističe kako su u Opštini Pale od ranije upoznati da su blokadom imovine, prema uputama Vijeća Evrope, obuhvaćeni i članovi uže porodice Karadžić, te da su u opštini dužni pratiti šta se sa tom imovinom dešava:
«Sva njegova porodica je ovdje popisana - i Sonja, i Saša, i snaha, i svi oni, sve su njihove adrese u ovoj odluci navedene. Zaleđava se praktično ta cijela imovina. A ne vidim način na koji će se to kontrolisati. Ne vidim neku veliku prednost ovih odluka, osim u kontroli ovih svih sadržaja.»
Ovakva odluka Vijeća ministara u bh. javnosti ocijenjena je zakašnjelom i potpuno neefikasnom, naročito nakon što su blokadom imovine obuhvaćene i porodice optuženih i pokrenuta istraga Tužilaštva BiH protiv 42 osobe osumnjičene da su u mreži podrške. Nekadašnji premijer Federacije Alija Behmen kaže kako se ovakvim odlukama degradira odnos države prema Haškom tribunalu i obmanjuje javnost:
«Transfer tih sredstava ide sasvim drugim putem - ide, hajde da kažemo hajdučkim putem. To nema veze sa zvaničnim računima bilo u zemlji, bilo u inostranstvu. To je, eto, kao da se vidi da se nešto radi, a u suštini se ne radi ništa. Prema tome, ovi bleferi i ova bleferska ponašanja se mogu i sa Mjeseca prepoznati. Prema tome, na ovaj način samo degradiramo naš odnos prema Haškom tribunalu.»
Ovakava mjera neće imati efekata, kao što nije imala ni ona od prije četiri godine, slaže se i poslanik Srpske demokratske stranke u Parlamentu BiH Momčilo Novaković:
«Cilj su prije svega politička pozadina i zahtjevi međunarodne zajednice da se na ovim pitanjima radi. A i inače shvatam da se ovakve stvari mogu raditi samo odlukama suda.»
Prema mišljenju novinara Balkanske istraživačke mreže Nidžare Ahmetašević, Bosni i Hercegovini nisu potrebne bilo kakave mjere Vijeća ministara, nego konkretne akcije:
«Ja lično ne vjerujem da to može imati ikakvog efekta i da se to uopće radi da bi imalo ikakvog efekta. Ja ne spadam u grupu naivnih ljudi koji zaista vjeruju da Radovan Karadžić ima svoj račun u banci, da on povremeno ode da povremeno ode da karticom podigne sa nekog automata svoje pare. Ne vjerujem da bi takva osoba imala ikakvu imovinu na svom imenu. S druge strane, isto tako mislim da je krajnje kršenje ljudskih prava članova njegove porodice kada bi se imovina, ako je ona eventualno na njihovim imenima, oduzimala njima. A to jeste jedna od akcija, jedna od ideja koje ovdje postoje. Mislim da nije regularno i da je zaista pitanje osnovnih ljudskih prava da li neko smije nekome zato što je vezan rodbinski za nekoga ko je optužen za ratne zločine oduzeti osnovne uslove u kojima on živi.»
Odlukom visokog predstavnika u BiH Miroslava Lajčaka članovima porodice Radovana Karadžića - supruzi, kćerci, sinu i zetu danas su oduzeti pasoši i lične karte, te im onemogućen izlazak iz zemlje. Lajčakova naredba obrazložena je kao dio borbe protiv mreže pomagača optuženog Karadžića.
