U Međugorju su svoje mjesto pronašle brojne zajednice, poput onih za pomoć ovisnicima o drogama ili alkoholu. U sklopu Centra za pomoć napuštenoj djeci, Majčinog sela, prije više od 10 godina utočište su pronašle mlade majke čiji je život krenuo u neželjenom smjeru.
Udruženje je počelo djelovati kao kuća pomoći odbačenim trudnicama, no, kako tvrdi voditeljica udruženja Desa Jelavić, taj problem mnogo je širi, pa je i Majčino selo bilo primorano proširiti spektar pomoći:
«Kako je problem tih žena u nevolji slojevit, puno puta se nađe žena koja i trudna, ima problema ovisnosti i maltretirana je, tako da je naša kuća u praksi jedna kuća koja pruža utočište ženama u nevolji, u tom širokom smislu. E u to ulazi, možete zamisliti, sve - ovisnosti, maltretiranje, neželjene trudnoće i mnogi problemi i kombinacije tih problema.»
Za razliku od drugih tzv. sigurnih kuća, koje su česta pojava po cijelom svijetu, a gdje se zlostavljane žene mogu skloniti i oporaviti, te potražiti pravnu pomoć, Kuća Majke Krispine u Majčinom selu u Međugorju, ističe Desa Jelavić, je kuća gdje se sistematski nastoji pomoći ženama, ne samo da se zaštite i oporave nego da i u potpunosti promijene svoj život:
«Mi smo kuća, hajdemo reći, prve pomoći. Dakle, cure dolaze, mi nastojimo na jedan određeni način pomoći im, u početku riješiti probleme i onda ih usmjeriti prema, zavisno od priče kakva je, konačnom rješenju, ako se to tako može reći, u njihovom životu.»
Osoblje ove ustanove ne odbija nijednu od žena:
«Mi smo katolička, kršćanska udruga, ali normalno - mi imamo svoja vrata otvorena za sve žene u nevolji, bez obzira na nacionalnost, na narodnost itd. Ženi u nevolji koja pokuca na naša vrata, ako imamo mjesta i mogućnosti, mi joj nastojimo pružiti pomoć.»
Ines Dijaković još je jedna zaposlenica u kući za pomoć odbačenim majkama. I ona je prije više godina došla iz Zenice tražeći u Međugorju pomoć za svoje probleme:
«U Međugorje sam došla prije šest godina, otprilike 2002. godine, isto tako da tražim pomoć. Bila sam ovisnica. Ovo je bio jedini izlaz. U to vrijeme nije bilo zajednica kod nas u Bosni i Hercegovini, bilo je jedino ovdje. I ja sam došla tu i prihvaćena sam onako kako nisam bila nigdje prihvaćena. Došla sam ovdje i prihvatili su me objeručke. Dali su sve što mi je bilo potrebno. Nisam imala ništa - znači ovisnik na dnu dna. Ja sam poslije četiri mjeseca pripreme ovdje otišla u zajednicu Ćenakolo, tamo sam završila svoj program od četiri godine i onda sam se vratila tu i dobila priliku da se zaposlim da preko svog iskustva pomažem curama u raznim nevoljama, posebno u nevoljama ovisnosti.»
Kuća Majke Krispine u Međugorju trenutno broji nešto više od 20 članova uključujući osoblje, štićenice i djecu. Ono što je potrebno naglasiti je da ova ustanova do sada nije imala pomoć niti jednog nivoa vlasti. Jedini izvor finansiranja jesu prilozi koje najčešće uplaćuju stranci koji su svjesni šta Kuća Majke Krispine čini. Pa, ipak, u udruženju ne klonu duhom, već se stalno bore sa stvarnošću. Reklo bi se po onoj narodnoj mudrosti - kuća leži na tri stuba, od kojih majka čini tri, a otac jedan. A u Kući Majke Krispine neprestano živi više od deset hrabrih žena.
