Dostupni linkovi

Međunarodni krivični sud može preuzeti haška suđenja?


Geoffrey Nice

Bivši glavni tužitelj u procesu protiv Slobodana Miloševića, sir Geoffrey Nice u intervjuu za program "Pred licem pravde" govori o radu ICTY i Tužiteljstva, te preostalim nedoumicama vezanim za "slučaj Milošević".

Sir Geoffrey Nice bio je glavni tužitelj u procesu koji je pred Haškim tribunalom za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije vođen protiv bivšeg srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića. Danas je pravni savjetnik britanske kraljevske obitelji.
Sadović: Nakon 14 godina, rad Haškog tribunala polako se privodi kraju. Također, krajem decembra glavna tužiteljica Carla del Ponte napušta ovaj posao, koji je obavljala dugi niz godina. Ako biste trebali ocijeniti rad Tribunala i posebno Tužilaštva, kakav bi bio vaš zaključak? Šta su, po vašem mišljenju, njihovi najveći uspjesi i porazi?
Nice: To je vrlo široko pitanje. Najveći uspjeh Tužilaštva, i u nekom smislu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u cijelosti, jeste to što su predočili ogroman broj dokaza iz raznih izvora - što u vidu dokumenata, što kroz izjave svjedoka - koji nikada ne bi bili dostupni da nije bilo sudskih procesa pred Tribunalom. Ti dokazi će opstati uprkos izvjesnom poricanju ljudi u regionu da su se zločini desili. Pored toga, tu su pojedinačni rezultati suđenja. Kvalitet rezultata tih suđenja, ili tih suđenja uopšte, kao i njihova konačna analiza, vjerovatno će ovisiti o individualnoj sposobnosti advokata, sudaca i istražitelja, iskazanoj u svim tim pojedinačnim slučajevima. Moja procjena je da će većina tih suđenja biti ocijenjena kao pravedna još mnogo godina nakon zatvaranja Tribunala. Ja se tome svakako nadam.
Sadović: Da li smatrate da je optužnica protiv Miloševića bila preambiciozna?
Nice: Ne, ne smatram da jeste. Pitanja o tome da li je optužnica protiv Miloševića bila preambiciozna često proističu iz pitanja da li je njegovo suđenje bilo predugo. Dužina suđenja bila je određena, između ostalog, Miloševićevim lošim zdravljem i njegovim insistiranjem da sam vodi cijeli proces svoje odbrane, te odlukom sudaca, zbog njihovog vlastitog osjećaja obaveze prema optuženom, da na ovaj ili onaj način izađu u susret njegovim zahtjevima. Da je suđenje vođeno po zapadnim standardima, pet puta sedmično po pet sati dnevno, vjerovatno bi trajalo dvije godine, što za optužnicu koja pokriva tri rata i period od skoro deset godina i nije tako mnogo. Optužnica je bila tako široka jer se smatralo da je to ispravno, i ja sam smatrao da je to ispravno, jer se jedino tako mogao steći uvid u ukupno ponašanje Miloševića, njegove kriminalne aktivnosti koje su se postepeno razvijale, kao i njegova odgovornost za zločine koji su počinjeni u tom periodu. A to je ono čemu Haški tribunal služi.
Sadović: S obzirom da je Milošević umro prije izricanja presude, nikada nećemo znati da li bi bio osuđen za genocid ili ne. Ipak, po vašem mišljenju, da li su dokazi Tužilaštva izneseni u predmetu protiv Miloševića bili dovoljno uvjerljivi da ubijede sudije u to da on treba biti osuđen po tim tačkama optužnice?
Nice: Pa, kao što znate, ja neću iznijeti mišljenje o tome kakav bi bio rezultat tog suđenja, to ne bi bilo pošteno prema optuženom. Ujedinjene nacije su odlučile da mu sude po sistemu koji garantuje da je on nevin sve dok se ne dokaže suprotno. Pored toga, u vrijeme kad je umro, Milošević je još uvijek iznosio argumente u svoju korist. Međutim, na kraju iznošenja dokaza Tužilaštva, a u vezi sa određenim tačkama optužnice o kojima govorite, prijatelj suda koji je pomagao Miloševiću u odbrani tvrdio je da ne postoji dovoljno dokaza za optužbe za genocid. Međutim, sudije su se tad u proceduralnoj presudi izjasnile da ima sasvim dovoljno dokaza da se slučaj nastavi po svim tačkama optužnice, i to su glasali dva naprema jedan u vezi sa optužbama za genocid, a jednoglasno o svim drugim tačkama optužnice. To, naravno, nije bio kraj tog procesa, niti su sudije rekle da su te tačke optužnice dokazane, ali ova odluka jasno pokazuje da su smatrale da je do tog momenta izvedeno dovoljno dokaza na osnovu kojih jedan razuman tribunal, pravilno vođen, može u određenim uvjetima osuditi okrivljenog.
Sadović: Koliko je zapravo teško dokazati genocid, jer mnogo ljudi to ne razumije, naročito genocidnu namjeru?
Nice: Pa, naravno da je jako teško dokazati bilo koju namjeru zato što morate sagledati nečiji um, i to kroz ono što je ta osoba učinila. Optužbe za genocid protiv Miloševića podrazumijevale su i njegovu genocidnu namjeru, kao i to da je bio svjestan postojanja te namjere kod drugih, ali je i pored toga podržao njihove aktivnosti. Mislim da bi bilo jako teško dokazati tu namjeru, ali sudovi su i u nekim ranijim slučajevima presudili da je postojala genocidna namjera. Tako naprimjer u slučaju Jelisić - i pored relativno niskog ranga optuženog, Tribunal je presudio da je bilo dovoljno dokaza da se eventualno ustanovi da je izvršen genocid. Imao sam mnoge argumente za to, koje bih vrlo rado iskoristio.
Sadović: Transkripti srbijanskog Vrhovnog savjeta odbrane koji se nalaze u Tribunalu u najvećem dijelu ostali su zatvoreni za javnost i predmet su velike kontroverze. Zašto oni nisu još uvijek postali javni? Imaju li sudije ijedan argument da ih i dalje drže daleko od javnosti sad kad je Milošević umro, a Srbija presudom Međunarodnog suda pravde osobođena direktne odgovornosti za genocid u BiH?
Nice: Pa nije baš da je većina transkripata zaštićena od javnosti, već većina njihovih najzanimljivijih dijelova.
Sadović: Upravo tako.
Nice: Odluke o otkrivanju ovih dokumenata su većinom, ja mislim, zatvorene za javnost tako da vjerovatno ne bih trebao, ili ne bih smio govoriti o njima. Ipak, moram reći ono što sam govorio i ranije, a to je da ne vidim nikakav pravni razlog zbog kojeg su ovi dokumenti ikada trebali dobiti zaštitne mjere koje su im dodijeljene. Iz toga proističe da ne vidim argumente zbog kojih bi oni i dalje trebali biti zaštićeni. Smatram da je od izuzetne važnosti da oni budu u cijelosti dostupni javnosti. Međutim dopustite mi da vas upozorim, kao što to uvijek činim, da ovi dokumenti ne pružaju jednostavan odgovor na bilo koje od još uvijek otvorenih pitanja. Oni daju uvid u kontekst, pružaju mnogo više detalja i dokaza o načinu na koji je razmišljao ne samo Milošević, već i drugi ljudi koji su bili u tom savjetu. Ti dokumenti bi omogućili onima koji žele da ustanove stvarne činjenice da steknu bolji uvid u ono što se dogodilo. Druga činjenica koju moram pojasniti ja da, iako su sudije Tribunala mogle steći uvid u sve dokumente koji su dostavljeni tom sudu, za razliku od Međunarodnog suda pravde koji je vidio samo dijelove koji nisu zaštićeni, pogrešno je misliti da je Srbija Tribunalu dostavila sve transkripte koji su od nje zatraženi. Kao što smo javnosti pojasnili i ranije, puni stenografski zapisnici sa mnogih sastanaka Vrhovnog savjeta odbrane jesu dostavljeni, ali definitivno ne svi, i nije pruženo nikakavo objašnjenje zašto Srbija do danas nije predala zapisnike sa svih sastanaka, i što je najvažnije, zapisnike sa sjednica iz 1995. godine. Tako da imamo dva problema - nedostatak materijala koji su uopšte dostavljeni Tribunalu od strane Srbije i nedovoljno materijala koji je učinjen dostupnim svima.
Sadović: Ako Karadžić i Mladić ikad budu uhapšeni, gdje bi im se trebalo suditi ako budu uhapšeni nakon zatvaranja Tribunala?
Nice: Ja nisam upućen u to kakvi planovi postoje, ali pretpostavljam da je plan da se nadležnost Tribunala prebaci na neki drugi sud. Pretpostavljam, iako nisam siguran, da bi to bio Međunarodni krivični sud, tako da bi to suđenje i dalje bilo u Hagu. Ovo je samo moja pretpostavka. Što se tiče toga gdje bi bilo najbolje da im se sudi, ja, kao i mnogi drugi, smatram da bi bilo najbolje da se optuženicima sudi na njihovoj teritoriji, ukoliko je uopšte moguće. Za Karadžića i Mladića mislim da to ne bi trebala biti Bosna već Srbija, ali, osim ako se situacija u ovim zemljama nije dramatično promijenila, sumnjam da bi bila dobra ideja da im se sudi tamo. Puno je bolje da se njihovo suđenje održi pred nekim međunarodnim sudom - uprkos svim manjkavostima takvog rješenja.

* * * * *

Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i
Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.

XS
SM
MD
LG