Iako je jučerašnja sjednica Skupštinskog odbora za ekonomiju i finansije sazvana zbog usvajanja predloga budžeta za 2008. godinu, veliki dio vremena je utrošen na priču o standardu profesionalnih poslanika i njihove žalbe u vezi, po njihovoj procjeni, lošeg materijalnog statusa. Predstavnike naroda boli činjenica da se platom od 800 eura imaju najmanje zarade u regionu. Dok su se jedni žalili da poslanici nemaju odgovarajuće uslove i prostorije za rad drugima smeta navodno nejednak status svih poslanika, pa se, između ostalog, moglo čuti da, "dok se jedni voze crnim limuzinama drugima nije udovoljeno kada su tražili da ih službeno vozilo prebaci do autobuske stanice i bolnice". Najzanimljivije je da poslanici vladajućih i opozicionih stanaka koji ne mogu da se slože čak ni oko beznačajnih političkih pitanja vrlo lako postižu saglasnost kada je u pitanju njihov lični ili partijski interes, pa je tako bilo i tokom jučerašnje sesije skupštinskog Odbora za finansije.
Kada je riječ o povećanju plata ili nadoknadama za razne troškove političke partije brzo i lako postižu koncenzus, kaže Zlatko Vujović, predsjednik upravnog odbora Centra za monitoring:
Kada je riječ o povećanju plata ili nadoknadama za razne troškove političke partije brzo i lako postižu koncenzus, kaže Zlatko Vujović, predsjednik upravnog odbora Centra za monitoring:
„Na žalost, većina političkih partija u Crnoj Gori još uvijek nije sazrela i formirala se kao ozbiljne institucije koje se bave ozbiljnim pitanjima od značaja za građane već djeluju veoma često at hok i prvenstveno gledajući svoje sopstvene interese. Kada govorimo o povećanju plata, kada govorimo o plaćanju nekih dodatnih troškova onda su to situacije u kojima gotovo postoji koncenzus i naravno nema nekih većih sukobljavanja između samih poltičkih partija u parlamentu“.
Goran Đurović, programski direktor Centra za razvoj nevladinih organizacija, se pita na osnovu čega poslanici traže povećanje plata:
„Bilo bi logično da u nekom obrazloženju svog zahtjeva za povećenje plata istaknu neke argumente koji je to broj predloženih amandmana na zakonske tekstove koji su došli od Vlade, koliko su zakonskih tekstova sami predložili u nekom prethodnom periodu, na šta imaju pravo ili nekih drugih akata koje usvaja Skupština. Nije, takođe, jasno niti su se vodili ocjenom javnosti kako javnost cijeni njihov rad. Sve bi to bili neki argumenti koji bi trebali da isprate neki zahtjev za povećanje plata“.
Zlatko Vujović iz Cemi-ja navodi i jedan od najslikovitijih primjera neprincipijelnog saglasja političkih partija:
"Svjedoci smo svi da opozicija i vladajuća koalicija nijesu mogle zajedno da pregovaraju međusobno direktno nego su nam trebali predstavnici iz Evropske unije da bi posredovali u komunikaciji između dvije prostorije u kojima su se nalazili predstavnici dva bloka. Međutim, paralelno sa tim oni su sedeli i dogovarali izmjene Zakona o finansiranju političkih partija. I nije postojao nijedan problem da svi zajedno sjede bez mogućnosti da građani i javnost bude upoznata s tim promjenama i da gotovo konkretno promjene zakon koji je značio mnogo više novca nego što je to bio slučaj sa prethodnim zakonskim rješenjem“.
Goran Đurović nema razumijevanja za želju poslanika da im se povećaju plate:
„U ovoj situaciji u Crnoj Gori sve se svodi na jednu površnu priču na neutemeljene zahtjeve, na neargumentovane zahtjeve, a na nama građanima je da finansiramo sve potrebe poslanika koje su raznovrsne, ljudske, ali vrlo često i neopravdane. Nemam razumijevanja za njihove zahtjeve ukoliko Skupština i poslanici nemaju razumijevanja za građane Crne Gore sa kojima, makar ne postoji meni poznata evidencija, da su obavili neki značajan broj konsultacija da bi mogli da odgovore na potrebe građana“.
